Refleksije atentata na novinare francuskog lista Šarli Ebdo

JE NE SUIS PAS CHARLIE

Pojedini mediji u Srbiji, među kojima je prednjačio Blic, ipak su, kako kažu, iz solidarnosti, objavili reprint karikatura koje na najprizemniji način vrijeđaju vjerska osjećanja njihovih čitalaca – muslimana. Činjenica je da su u ovom slučaju političari položili ispit zrelosti, dok su mediji još jedanput katastrofalno ponavljali.

Ubistvo novinara francuskog magazina Šarli Ebdo i sve ono što je nakon toga uslijedilo zasigurno je događaj koji je obilježio protekli mjesec. Odmah nakon ubistva, svi islamski predstavnici svijeta osudili su atentat na novinare ovoga lista. Širenje islamofobije osjetili su muslimani u Francuskoj i drugim zemljama, ali ne u onoj mjeri kao famoznog 11. septembra. Ovaj događaj bio je povod brojnih diskusija, konferencija te nezaobilazna tema brojnih obraćanja visokih državnih zvaničnika i vjerskih lidera.

Poruke koje smo imali prilike čuti na političkom nivou možemo smatrati pozitivnim i korektnim, od predsjednika Francuske Fransoa Olanda, koji je kazao da antisemitizam i antiislamizam imaju iste korijene, da poštuje muslimane Francuske kao sve ostale građane te podvukao da islam nema nikakve veze sa počinjenim terorističkim činom, pa sve do premijera Republike Srbije Aleksandra Vučića koji je poručio, kako je kazao, usijanim glavama da ne diraju muslimane u Srbiji te da će u skorije vrijeme posjetiti Sandžak.

“Muslimani su najveće žrtve radikalizma, netolerancije i ekstremizma. Muslimani u Francuskoj imaju ista prava i odgovornosti kao i svi građani. Sekularizam zahtijeva poštivanje svih religija” – rekao je Oland.

„Usijanim glavama poručujemo da ne donose bilo kakve zaključke i akcije protiv građana islamske vere u Srbiji” – kazao je premijer i najavio da će poslije posjete Kosovu i Metohiji posjetiti Novi Pazar, Tutin i Sjenicu.

Međutim, pojedini mediji u Srbiji, među kojima je prednjačio Blic, ipak su, kako kažu, iz solidarnosti, objavili reprint karikatura koje na najprizemniji način vrijeđaju vjerska osjećanja njihovih čitalaca – muslimana. (Više na portalu Sandžak PRESS pod naslovom: „Blic objavio uvredljive karikature u znak podrške ubijenima u Parizu“)

POLITIČARI POLOŽILI, MEDIJI PONAVLJALI

Činjenica je da su u ovom slučaju političari položili ispit zrelosti, dok su mediji, koji kako navode iz solidarnosti jednih vrijeđaju druge, još jedanput katastrofalno ponavljali.

Zbog ponovnog objavljivanja karikatura, pored saopćenja reisu-luleme Husein-ef. Kavazovića, kao i predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića, oglasila se i Srpska pravoslavna crkva koja u svom saopćenju navodi da mediji objavljivanjem karikatura Poslanika Muhammeda a.s. „najgrublje vređaju verska osećanja i ubeđenja sugrađana islamske vere i da – nehotice ili iz elementarnog neznanja, što ih ne oslobađa odgovornosti – podstiču netrpeljivost, pa i otvoreno neprijateljstvo prema pripadnicima muslimanske vere“ – navodi se u saopćenju Srpske pravoslavne crkve.

I katolički poglavar u Vatikanu Papa Franjo osudio je objavljivanje magazina Šarli Ebdo, kazavši da ljudi „ne smiju da vrijeđaju tuđu vjeru“ i dodao da sloboda govora treba da ima ograničenja kada se tiče religijskih pitanja.

Turski predsjednik Redžep Tajjip Erdoan napao je francuski satirični magazin Šarli Ebdo zbog njihovih provokativnih publikacija o islamu, navodeći da ovaj sedmičnik potiče mržnju i rasizam.

„Ovaj magazin je poznat po svojim provokativnim publikacijama o muslimanima, o kršćanima, o svima“ – kazao je Erdoan na sastanku sa privrednicima u Ankari.

„To se ne zove sloboda. To je jednako sijanju terora zadirući u slobode drugih. Toga bismo trebali biti svjesni. Ne postoji neograničena sloboda“ – kazao je on.

ŠARLI NAM NIJE DOZVOLIO DA BUDEMO ŠARLI

Inače, magazin Šarli Ebdo objavljivao je karikature i tokom rata u Bosni, gdje je o svirepim ubistvima, silovanjima i masovnim grobnicama govorio satirom.

Karikatura iz januara 1993. godine odnosi se na mašineriju silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini. Slika prikazuje vojnika koji siluje mnoštvo žena.

Umoran od zločina on koristi poznati slogan sa demonstracija iz 1968. godine koji se odnosi na “Protivljenje paklenim normama proizvodnje”, aludirajući da “siluje više nego što može”.

Još mnoge karikature ismijavale su muku sa kojom su se Bošnjaci suočili u ratu u Bosni, o kojima možete također čitati na sandžačkobosanskim poratlima.

Sve su ovo razlozi zbog kojih mi kao muslimani ne možemo biti Šarli. Iako smo u prvom mahu željeli podržati parolu „Je suis Charile“, u znak protesta i osude zbog počinjenog atentata na novinare, Šarli nas je ponovnim objavljivanjem karikatura koje vrijeđaju Poslanika islama podsjetio da ipak „Je ne suis pas Charlie“.

Glas islama