Bošnjaci i Bošnjakinje, poštovani roditelji predškolaca, osnovnoškolaca – prvaka i petaka, te učenika prvog razreda srednjih stručnih škola i gimnazije, pozivam vas da u predstojećoj školskoj 2024/25. godini vašu djecu, kao što sam i ja moju, upišete na nastavu na maternjem bosanskome jeziku u školskom sistemu Republike Srbije.
Prosvijećeni roditelji i učenici, znajte da su leksikografi, književnojezički reformatori, lingvisti, teoretičari i historičari bosanskoga jezika i bošnjačke književnosti – Uskufi, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Safvet-beg Bašagić, Alija Isaković, Muhsin Rizvić, Enes Duraković, Dževad Jahić, Hasnija Muratagić-Tuna, Mithat Riđanović, Sanjin Kodrić, Alen Kalajdžija, Jahja Fehratović, Sead Šemsović i mnogi drugi, svu raskoš svojih znanja utkali u osnutak i razvoj bosnistike do moderne filološke naučne discipline, te je na nama – roditeljima, nastavnicima i učenicima – da je naučno i institucionalno baštinimo kroz školski sistem na primjerima biserja bošnjačke literature i kulture, od srednjovjekovlja, Humačke ploče i Povelje Kulina-bana, pa do naših dana i Sijarevićevih, Selimovićevih, Kulenovićevih, Dizdarovih, Sidranovih i Karahasanovih djela.
Na maternjem bosanskome jeziku promišljali su i stvarali: Gazi Husrev-beg, Mehmed-paša Sokolović, Smail-aga Čengić, Mujo Hrnjica, Smail Balić, Muhamed Filipović, Adil Zulfikarpašić, Muhamed Hadžijahić, Mehmed Spaho, Džemal Bijedić, Rasim Muminović, Alija Izetbegović, Ivan Franjo Jukić, Mustafa Cerić, Muamer Zukorlić, Hajrudin Krvavac, Danis Tanović, Mersad Berber i mnoge druge bošnjačke znamenite misleće egzistencije.
Na bosanskome jeziku i pismima glagoljici i bosančici nastali su najstariji naši pisani spomenici:
– Humačka ploča (X vijek)
– Natpis na crkvi u Kijevcima kod Prijedora (XI vijek)
– Griškovićev odlomak (XII vijek)
– Mihanovićev odlomak (XII vijek)
– Povelja Kulina-bana (XII vijek)
– Miroslavljevo jevanđelje (XII vijek)
– Natpisi na stećcima (XIII-XV vijek)
Bosanski i bošnjački duh očuvan je u djelima naših pisaca – Derviš-paše Bajezidagića, Muhameda Nerkesija, Habibe Stočević, Sabita Užičanina, Ahmeda Valija Novopazarca i Ahmeda Gurbi-babe – koji su stvarali na orijentalnim jezicima – turskom, perzijskom i arapskom – u periodu od XV do XIX vijeka.
Muhamed Hevaji Uskufi je 1631. godine sastavio Tursko-bosanski rječnik.
Na bosanskome jeziku i pismu arebici, počev od XV vijeka i tijekom od oko četiristo godina, nastajala je i alhamijado literatura. Pisali su je: Muhamed Hevaji Uskufi, Umihana Čuvidina, Fejzo Softa, Mula Mustafa Bašeskija, Sulejman Tabaković i mnogi drugi.
Gazija Alija Đerzelez se na bosanskome jeziku na Aliđunu javio pešterskoj djevojci pored Jezera i izazvao na dvoboj vodnu aždahu koja ju je kanila progutati.
Mujo, Halil i Tale povicima na bosanskome jeziku ganjaju svoje protivnike.
Bosanski jezik su bogumili uklesali u svoje monumentalne srednjovjekovne spomenike – stećke.
Na bosanskome jeziku su bosanski kraljevi iz loze Kotromanića pisali povelje i druge administrativne tekstove.
Na bosanskome jeziku su nastajale narodne pripovijetke, poslovice, zagonetke i anegdote.
Dedo Pašan je na bosanskome jeziku pamtio i pripovijedao događaje iz tri rata.
Krajišnička pisma od XVI do XIX vijeka sastavljana su na bosanskome jeziku.
Bosanski jezik je 1850. godine na Bečkom književnom dogovoru uzet za osnovicu srpskohrvatskoga jezika.
Bosanski jezik ulazi u nastavni plan ruždije 1884. godine.
Prva početnica na bosanskome jeziku i arebici autora Mehmeda Agića napisana je 1868. godine.
Bosanski jezik i nearapska grafija uvedeni su u škole 1913. godine.
Bosansko-turski učitelj – gramatika bosanskoga i turskoga jezika, nastala je 1893. godine.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak godine 1887. objavljuje na bosanskome jeziku i latinici Narodno blago, prvu zbirku bošnjačkih narodnih umotvorina.
Krajem XIX i početkom XX vijeka na bosanskome jeziku i latiničkom pismu stvaraju: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić, Osman Đikić, Musa Ćazim Ćatić, Hivzi Bjelajac i Avdo Karabegović Hasanbegov.
Bošnjak (1891.), prvi je bošnjački list štampan latinicom.
Behar (1900.), štampan latinicom, prvi je bošnjački književni časopis.
Gramatika bosanskoga jezika, Frane Vuletića, nastala je 1890. godine.
U doba austrougarske vladavine naziv bosanski jezik postaje i službeni naziv za jezik u Bosni i Hercegovini.
U doba međuraća bosanski jezik svoje pisane forme razvija u sklopu srpskohrvatskoga jezika.
Iako iščezava iz zvanične upotrebe sve do kraja XX vijeka, bosanski jezik egzistira i razvija se u djelima: Hasana Kikića, Hamze Huma, Zija Dizdarevića, Ahmeda Muradbegovića, Alije Nametka i Envera Čolakovića.
U drugoj polovini XX vijeka bosanski jezik živi u djelima: Skendera Kulenovića, Maka Dizdara, Meše Selimovića, Ćamila Sijarića, Derviša Sušića, Muhameda Abdagića i mnogih drugih književnih stvaralaca.
Alija Isaković 1972. godine objavljuje Biserje, antologiju muslimanske književnosti.
Dževad Jahić 1984. godine objavljuje rad o bosanskome jeziku u Sveskama Instituta za proučavanje nacionalnih odnosa u Sarajevu.
Senahid Halilović 1991. godine objavljuje naučnu studiju Bosanski jezik.
Dževad Jahić, Senahid Halilović i Ismail Palić 2000. godine objavljuju Gramatiku bosanskoga jezika.
Na popisu stanovništva 1991. godine više od 90% Bošnjaka izjasnilo se da im je maternji jezik bosanski.
Alija Isaković 1993. godine objavljuje Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku.
Senahid Halilović 1996. godine objavljuje Pravopis bosanskoga jezika.
Pisci s kraja XX i u prvim decenijama XXI vijeka koji pišu na bosanskome jeziku su: Nedžad Ibrišimović, Abdulah Sidran, Husein Bašić, Zaim Azemović, Dževad Karahasan, Murat Baltić, Fehim Kajević, Hodo Katal, Zehnija Bulić, Enes Halilović, Jahja Fehratović, Džemaludin Latić, Faiz Softić, Dino Burdžović itd.
Prvi Javni čas bosanskoga jezika održan je 20. oktobra 2004. godine u Osnovnoj školi ,,Dr Ibrahim Bakić” u Ljeskovi, čime je u Sandžaku poslije gotovo stotinu godina obnovljena nastava na našem maternjem jeziku.
Kapetan Husein Gradaščević je 1831. godine na bosanskome jeziku pozvao Bošnjake na bunu za bosansku autonomnost.
Đurumlije su 1915. godine na vojničkom bosanskome jeziku ispraćani na Galipolje u boj za din i ummet.
Na bosanskome jeziku nas majka uspavljuje u bešici i ostavlja amanet na samrti.
Babo nas na bosanskome jeziku obavezuje amanetom na viteštvo, čast i obraz.
Sevdalinka je osmišljena i ispjevana na bosanskome jeziku. Balade Hasanaginica i Smrt Omera i Merime.
Sevdišemo na bosanskome jeziku, mamimo djevojku, ženimo i udajemo, u kolu ushićeno horski pjevamo svatovske pjesme.
U azilu domoljubno kopnimo i na bosanskome jeziku izričemo čežnju povratka.
Na bosanskome jeziku je Avdo Međedović ovjekovječio epski karakter Bošnjaka.
Historija i kultura Bošnjaka sačuvane su u bosanskome jeziku. Zato ga baštinimo, učimo, neizmjerno poštujemo i volimo.
Bosanski jezik je u mom i tvom bošnjačkom identitetu i pamćenju, svijesti, snovima i stvarnosti.
Bosanski jezik je moja i tvoja, naša bošnjačka kultura.
Duh bošnjačkog bića prebiva u maternjem bosanskome jeziku.
Dragi učenici, dobro došli u školu na bosanskome jeziku.
Glas islama 341, R: Kultura , A: Dr. Kemal Džemić
