Otvoriti javnu raspravu u vezi istraživanja ratnih zločina

0
31

Bošnjače, i ti što vjerom naciju svoju nazva

Autor: Velija Murić,  izvr.dir. CKZP

Polazeći od Strategije za istraživanje ratnih zločina, koju ste „promotivno“ u svojstjvu Vrhovnog državnog tužioca donijeli i sebi dali zadatak da je nadzirete i sprovodite, za proteklih šest godina, ispostavlja se kao i da je nije bilo. Narečena strategija, možda leži tamo u nekoj davnošnjoj ladici, neotvorena, neaktuelizirana, možda trajno zaboravljena. Za svo vrijeme vašeg tužiteljstvovanja pa sada i u v.d. statusu, osvjedočeno nije se kerenulo ni od samog  početka ili bolje kazano, u smislu djelotvornosti i nesumnjive obaveze, bar da javnost zna, ništa se nije dogodilo.

Nije istražen slučaj pljevaljske Bukovice i etničko raseljavanje muslimana – Bošnjaka, nije istražen slučaj deportacije i državno slanje preko osamdeset Bošnjaka u sigurnu smrt, otmica putnika iz voza sa stanice Štrpci, te konačno zločini nad dvadeset i dva albanska civila na prostoru Rožaja. Razumijese, nije da u tim slučajevima nijesu vodjeni neki postupci ali složićemo se, skoro uvijek, kako se to ogoljeno ispostavilo, ti postupci su imali nerazumno loše epiloge. Ubijanja pljevaljskih Bošnjaka, krivično-pravno svedena su na klasična ubistva a ne na genocidni naum što su ona uistinu i bila. Ubijanja i raseljavanja čitavog kraja kao uništavanje naroda na tom prostoru, po definiciji nijesu ništa drugo no genocid. Ako se sve to dešavalo na prostoru koji nije bio zahvaćen ratom, bila je i ostala vaša institucionalna obaveza da ta dogadjanja istražite i da krivce ili pak one koji su dozvolili da se ona nesmetano dogadjaju, izvedete pred lice pravde. Isto tako, u slučaju deportacije Bošnjaka sa crnogorskog primorja, ali nesumnjivo i smisleno lošim optuženjem, došlo se do nerazuno pravno poražavajućeg efekta. U mjesto očekivane pravde, zatvaranjem slučaja, praktično izbjegnuto je istraživanje naručioca ili pak državne strategije koja je bila vladino-polijski osnov za satiranje nedužnih ljudi, ali samo po mjeri nacije, imena i vjere. Isto tako, u slučaju otmice putnika iz voza sa stanice Štrpci, tokom bjelopoljskog sudskog procesa i aktuelnih procesa u Beogoradu i Sarajevu, koji su po vokaciji i ako najviše „ruganje pravdi“, ipak došlo se do nesumnjivog saznanja da je taj zločin izveden i planski kreiran u kabinetima tadašnjeg državnog, vojnog i policijskog establišmenta. Očigledno i kod takvog saznanja koje prate nedvosmisleni argumenti  i dokazi, dalje se nije otišlo. Konačno, slučaj ratnog zločina Kaljudjerski laz, za odgovornog komantdanta tadašnje vojne jedinice ostao je na nivou izvjesnog  incidenta ili i pored likvdacije isključivo protjeranih albanskih civila sa Kosova, kao obačun sa UČK pripadnicima. Za pomenutu Strategiju istraživanja zločina i vas gospodine Stankoviću, ispostavilo se donošenjem oslobadjajće presude u odnosu na „nasumično“ optužene, slučaj je zatvoren. A šta se desilo sa vojnim tužilačko-istražnim organima koji su leševe ubijenih civila dozvolili da se u cilju zataškavanja zločina, deportuju iz CG ua Kosovo gdje su sahranjeni u inprovizovanoj grupnoj grobnici, tužilaštvo nikada nije dalo bilo kakve odgovore.

 

U nastojanju da se ipak tužilaštvo odluči na djelotvorno istraživanje pomenutih zločina, što bi dovelo i do tužilačko-sudskog suočavanja sa nedavnom nam prošlošću, putem krivične prijave iz 2005. a potom i nove krivične prijave iz 2015. g. nastojali smo da tužilaštvo navedemo da konačno krene u ostvarivanju svog ustavom odredjenog zadatka. O tome smo neposredno razgovarali i od vas dobijali uvjerenja da će se nešto ipak desiti. Bilo je i tužilačko-javnih najava koje su oštećenim porodicama a i nama kao njihovom pravnom zastupniku, ulivale nade da će se ova Crna Gora, u mjesto oaze (što ona uistinu i jeste) u kojoj zločinci mogu nesmetano i bez krivično-pravnih posledca da se kreću, konačno pretvori u pravnu državu u državu koja preko tužilačko-sudskih vlasti može gradjanima pružiti punu garanciju ustavnih prava i garanciju čovjeku ma ko on bio. Na žalost, pouzdanje u sve to, vremenom svedeno je na nerazumno nisku lestvicu, čak šta više i do mjere državno – tužilačke neodgovornosti.

 

Zbog svega toga, ovim obraćanjem insistiram da se na temu ratnih zločina, a u vezi sa njima i aktivnosti tužilaštva i sudova, bilo to preko elektronskih ili pisanih medija, ali svakako neposredo povede javna rasprava u kojoj sam spreman da u ime žrtava vršenih zločina, želio neposredno da učestvujem. Na to posebno insistiram jer gradjani Crne Gore i okruženja, još uvijek isčekuju odogovore na brojna otvorena pitanja a koje je dužno prvenstveno dati to tužilaštvo ili pak u osnovi država Crna Gora. Zato vas molim, da me pozovete ili pak prihvatite javnu raspravu u kojoj bi se neskriveno iznijeli argumenti o tome što se ustvari dogadja na planu istraživanja ratnih zločina, kako prevazići postojeće stanje, ako ništa drugo ono makar radi odgovora na konstantne primjedbe koje Crnoj Gori dolaze sa releventnih medjunarodnih adresa.

 

Dostavljeno: Tužilaštvu, elektronskim i pisanm medijima.

 

 

 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.