Piše: Rifat Ugljanin
Otišao si brate naš sad ljetiš u visine vječne,
USPIO si da raskrčiš puteve istine,
Allah te je već smjestio u šehide srećne,
uspeo si da upališ svjetlo kroz tunele mračne,
Sad lakše koracamo uzdignutog čela,
naša ustajala krv postala je vrela,
Tvoja prosuta krv je i nas načela…
Stablo islama dotaklo je nebeske visine,
Šehidska krv potocima i dalje teče,
Glad nečastivih sila je još velika i zjapi,
prosućemo našu krv to nam dušu pokreće,
umjesto nas govoriće sevapi,
poginuti za istinu i pravdu nema veće sreće,
Biti uz svoj narod, al za one koji nešto vrijede,
i krčiti korov u redovima svojim onda smo daleko od bijede,
Životi su nam dati, al za nas nema veće sreće,
nego ga dati za slobodu, čast i za istinu iako je skupa,
Izdajnik biti u duši ostane rupa,
Izdajnik nevjernik zna da je na gubitku,
ali duša ukaljana ga tjera još dublje u ponore,
po časnim ljudima ta zla kob će pokušati da ore,
da krv našu prosipa da truje nasu djecu i šejtanu da sluzi,
iako zna da izgubiće na kraju bitku,
ta sorta neće stati, ali šehidi novi im neće dati,
da nas unište pokore, borićemo se jer posle velikog mraka
svjetlost se nadzire na početku zore, A ZORA JE BLIZU.
USPIO SI ŠEHIDU NAŠ ,TI LJETIŠ KAO PTICA I OBASJAO SI NAŠE PUTEVE, MI KORACAMO NJIMA….
