Crna Gora je započela rad na izmeni izbornog zakonodavstva, jer nova vlast smatra da je postojeće izborno zakonodavstvo bilo urađeno po mjeri Demokratske partije sicijalista. Takođe smatraju da su mnoga postojeća rješenja “puna šupljina” i nedostataka, očito zaboravljajući da su i po takvim izbornim pravilima pobijedili 30. avgusta 2020 god., doduše sa sa razlikom od jednog glasa, što im je, ipak dovoljno da vladaju naredne četiri godine, mada su kontraveze u vladajućoj većini brojne, naročito između poslanika Demokratskog fronta i Vlade.
Prešli bi preko toga kad nebi bilo namjere vladajuće većine da oduzme pravo glasa crnogorskim državljanima koji privremeno borave u inostanstvu?
Postavlja se pitanje, da li se time krše ljudska prava, kao ponos multietničke i multikonfesinalne zajednice i slabi uzajamnost države i dijaspore, čime se značajno umanjuju sredstva koja dijaspora svakomesečno šalje u domovinu i umanjuju se sadašnje investicije kao i one koje se planiraju. Najzad, nastupiće razočarenje u svoju maticu, jer šta će dijaspori “golo” državljanstvo, bez prava glasa?
Zbog toga smatramo, da je namjera nove vlasti apsolutno protiviustavna i nezakonita, jer Ustav Crne Gore u čl. 1. stav 2. propisuje: “Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava”. Nadalje, u čl.2 Ustava je propisano: “Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo”.
Ako bi se za vladavinu prava prihvatila nova zakonska rješenja po kojima se od državljanstva odvaja izborno pravo, što je kod oktroisane Vlade moguće, ipak suverenost građanina kao vrhovne (najviše) vlasti u okviru pravnog poretka takvu mogućnost ne dozvoljava.
Pošto je građanin nosilac suvereniteta, niko mu ne može oduzeti ni jedno pravo, a pogotvo izborno pravo bez njegovog znanja ili odobrenja. S druge strane vlast ostvaruje građanin, neposredno i preko slobodno izabranih
predstavnika tako da ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. U svakom slučaju suverenost je vrhunac borbe čovjeka-građanina za ostvarenje svojih stečenih prava koja mu ne može oduzimati bilo koja vlast po svom nahođenju. Zbog trijumfa demokratije nad birokratijom i pobjede prava čovjeka kao njegove slobode protiv raznih političkih i društvenih grupa koje nastoje da ograniče ili ukinu pojedina prava čovjeka, radi svojih grupnih interesa. U svemu tome suverenitet građanina kao ustavni princip treba da bude osnovna prepreka za svaku vrstu devijacije i kršenja Ustava. Zapravo, ne može manja vlast mijenjati zakone koji su suprotni višoj vasti?
Od Antike do 19 vijeka nosilac suveriniteta, umjesto građanina bio je zakon, odnosno kasnije narod, ali više kao parola, nego zbilja, jer istorija je puna primjera, da je vođeno mnogo ratova u ime naroda. Trebalo je da prođe mnogo vremena i društvene i političke stabilnosti da bi se shvatilo da je pojedinac nosilac suveriniteta i da mu niko, ama baš niko ne može oduzeti neko priznato pravo, osim ako se ne radi o ratnoj ili vanrednoj okolnosti.
Antički mislioci govorili o odnosu zakona i ljudi, s jedne strane i odnosu između države i postojećih zakona, s druge strane. Najnapredniji mislilac antike svakako je Aristotel, koji je u svom najpoznatijem delu “Politika”, razmišljajuči o svojim konstitucionalnim stavovima postavio temelje modernom konstitucionalizmu. Govorio je, da je bolje da vlast pripada zakonu, koji je iznad zajednice, nego bilo kom pojedincu unutar zajednice, odnosno, bolje je da postoji vladavina zakona nego vladavina ljudi. To je shvatanje kojim se Aristotel najviše približio pojmu suverenosti. Ipak, budući da politiĉko društvo nije prošlo etapu odvajanja od države, što je neophodan uslov za nastanak ideje suverenosti, koja zbog toga nije nastala, ni u vreme Aristotela, niti kasnije tokom antiĉkog perioda.
Doduše, u rimskom pravu ima više autora koji su zagovarali vladavinu prava, a time uzdizali pravdu kao vrhovnu vrijednost, koju je Ulpijan označio kao: pošteno živjeti, nikoga ne dirati i svakom dati ono što mu pripada.
O suverenosti su umni ljudi govori i kasnije. Tako je npr. Džon Lok – engleski filozof isticao je da su sloboda i jednakost prirodno stanje u društvu. On je smatrao da je nosilac suverenosti narod, koji privremeno suverenost povjerava zakonodavcu. U slučaju da se povjerenje naroda iznevjeri, on ima pravo na revoluciju.
Francuski filozof – Šarl Monteskije u svom djelu “O duhu zakona” ponavlja tezu da je nosilac suveriniteta narod i vlast je podijelio na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.
Po francuskom filozofu Žan Žaku Rusou suverenosti je opšta volja društva, jer društvo je nosilac suverenosti na osnovu društvenog dogovora.
Tvrdi se, “da se pravna suverenost mora pokoriti faktičkoj i poklopiti se s njom. Oklijevanje s priznanjem predstavlja samo očekivanje da se suverenost vrati njenom dotadašnjem nosiocu. Ako se to očekivanje ne ostvari, priznaju se činjenice. Ovo nam pokazuje da je suverenost fakt, a ne pravo i da su fakti oni koji na kraju krajeva određuju pravo, a ne obrnuto.“ Tako je pisao prof. Radomir D. Lukić, u knjizi Teorija države i prava, Beograd 1964.
Ideja suverenosti podrazumeva ideju da postoji vlast koja nema nijedne vlasti iznad sebe niti sebi ravne, tako je razmišljao Žan Boden, koji je termin suverenost uveo u reĉnike politiĉke teorije. Iako dugo klevetan i osporavan. Zahvaljujući njemu pojam suverenosti je ipak doživeo svoje uobliĉenje i to onda kada su okolnosti naglašavale međuzavisnost politiĉkog društva i njegove specifiĉne ustanove, vlasti (vlade).
Zašto je tako puno vremena trebalo da prođe da bi se mogao definisati pojam suverenosti?
Po F.H. Hinsliju za suštinsko shvatanje pojma suverenosti, važno je odvojiti pojam društva od pojma države, jer iz društva ne mora nužno nastati država, ali kada nastane država, neće automatski nastati suverenose, već tek onda kada se pomire država i zajednica iz koje je nastala. Zakoni su se izvršavali, ali oni nisu predstavljali vrhovnu volju naroda, već su više bili moralnog karaktera. Međutim, vremenom je vladar širio svoje ingerencije i svoju vlast što je bio prvi korak ka formulisanju pojma suverenosti (npr. u rimskom pravu). Istina kasnije su postojale dvije vlasti, jedna je bila u rukama cara, a druga u rukama crkve i kao takva bila je nedjelotvorna. Sve je to zahtijevalo odvajanje ljudskog od božanskog prava.
Suverenost je jedna od glavnih karakteristika moderne države, nastala u viševjekovnoj borbi između svetovne i duhovne vlasti na načelima pravne države i vladavine prava. U to vrijeme Džon Lok insistira da se u koncept narodne suverenosti uključi i neotuđiva prava pojedinca.
(F.H.Hinsli – Suverenost,Godišnjaj 2004-2005, Udruženje za međunarodno pravo, Beograd 2006 god.)
Nešto slično se dešavalo u Crnoj Gori prije avgustovskih izbora, kad je Srpska pravoslava crkva u Crnoj Gori iskoristila litije kao pogodan oblik okupljanja pravoslavnog naroda i time postala dovitljivija od svetovne vlasti, pred čijim očima su defilovale kolone organizovanog naroda, gdje je bilo dosta i djece i ljudi iz drugih država. Dugačke kolona građana i sveštenih lica sa obaveznom vjerskom ikonografijom pojavljivale su se svakodnevo, a kasnije dva puta nedeljno u mnogim gradovima Crne Gore velikom broju gradova, prkoseći snijegu imrazu
. Računajući da će sve to proći, vlast je bila krajnje pasivna i čak ležerna, ne shvatajući opasnost za svoj opstanak, jer takvim ponašanjem je prepustila inicijativu organizovanom narodu, što je, po našem mišljenju glavni razlog za poraz na izborima od 30 avgusta 2020 god.
I zato, osvojivši vlast posle 30 godina opozicione borbe vladajuća većina želi da izborne zakone uredi po svojoj volji i u svoju korist. Njih ne intresuju manjinski narodi, kojih najviše ima u inostranstvu, pa prema tome predlagači zakona svoje mračne namjere usmeravaju protiv njih. Ovih dana sa nevjericom gledamo i slušamo, da Demokrate i URA pristaju na pokleni plan prosrpskih partija i pitamo se, da li to Crna Gora poništava svoju milenijumsku slobodarsku tradiciju i urušava sklad sa manjinama. Zaboravlja li, da su ljudi praktično pobjegli u inostanstvo silom prilika, bežeći od rata, opšte nesigurnosti i nezaposlenosti, ali duboko vezani za rodnu grudu, u kojoj živi dio njihove porodice, brojni rođaci i prijatelji. Za domovinu su vezane sve njihove uspomene na djetinjstvo i mladost, tu lebdi dio njihovog bića i zato mnogi od njih više puta godišnje dolaze u svoj rodni kraj, da budu sa svojima i osjete dah zavičaja U zadnje vrijeme mnogi sunarodnici kupuju ili grade kuće na primorju ili drugim atraktivnim mjestima, potvrđujući svoju privrženost rodnom kraju.
Svjesni su Šantićeve poruke iz pjesme “Ostajte ovdje” -Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat kô što ovo grije –Grki su tamo zalogaji hljeba-Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Prema toma, biračko pravo konstituisano je kao subjektivno i demokratsko pravo građanina koji ima crnogorsko državljanstvo da bira i da bude biran, koje se ostvaruje na izborima, kao opšte i jednako biračko pravo. Svi crnogorski državljani, bez obzira na pol, rasu, obrazovanje ili bilo koje drugo lično svojstvo, imaju pravo da pod jednakim uslovima učestvuju u izbornom procesu. Biračka sposobnost građana temelji se na standardu jednake dostupnosti i načelu pravne jednakosti. .
Izborno pravo crnogorskih građana je stečeno ljudsko pravo, koje im ne može biti oduzeto aktima nove vlasti, bez obzira što oni privremeno borave u inostanstvo, jer njihov suverenitet to ne dozvoljava. Znači, prvo se mora promijeniti Ustav, pa tek onda odlučiti o oduzimanju biračkog prava. Promjena Ustava zbog navedene namjera bio bi korak unazad što je suprotno evropskim vrijednostima.
.
Zakon o izboru odbornika i poslanika, po riječima predsjednika državne izborne komisije Ivanovića, propisuje, da pravo glasa imaju sve osobe koje imaju prebivalište na terirtoriji Crne Gore. Dakle, svi koji se mjesecima, iz određenih poslovnih ili životnih razloga, ne nalaze u Crnoj Gori, a imaju prebivalište u njoj, ako se zadese u Crnoj Gori onog dana kada su izbori, mogu da glasaju, jer su upisani u birački spisak .
S druge strane, političke stranke srpske orjentacije smatraju da je neustavno priznati pravo glasa onim crnogorskim državljanima koji godinama žive van Crne Gore (Nova srpska demokratija). Ako bi im se dozvolilo da glasaju to bi bilo nezakonito, jer bi se imalo posla sa “fantom biračima”. Time unose zabunu u biračko tijelo, s obzirom da njihov predlog ne sadrži elementarne podatke, osim namjere da povećaju svoje biračko tijelo.
Kao što se vidi, pitanje je suviše ozbiljno da bi se njime bavili laici i politikanti, osvetnički nastrojeni, da mijenjaju sve što njima nije po volji bez obzira na dati zavjet, odmah poslije izbora, da evropski put Crne Gore nema alternative.
Ipak vjerujem da slobodarska Crna Gora to neće dozvoliti.
Autor: Dr. Sefer Međedović, Berane
Zašto se ne glasa diplomatski predstavništvima?
Tema o dolasku predstavnika dijaspore zbog glasanja ne bi bila problematična da je usvojen predlog Bošnjačke stranke (BS) u susret izmjenama crnogorskog izbornog zakonodavstva da dijaspori bude omogućeno da glasa u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore, što je praksa u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji.
Adel Omeragić iz BS za RSE pojašnjava zašto je njihovoj stranci važno da ta inicijativa bude uvrštena u Zakon o izboru odbornika i poslanika.
„Naši ljudi u dijaspori i udruženja širom svijeta, najbolji su ambasadori Crne Gore i dijaspora je neraskidivi dio bića Crne Gore. Mi u BS na svaki način želimo da jačamo vezu između matice i dijaspore“, pojašnjava Omeragić.
„Kada smo predlagali da građani Crne Gore, koji se nalaze u inostranstvu, na privremenom radu, da mogu glasati u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, vodili smo se idejom da svaki građanin Crne Gore, koji je upisan u birački spisak, ima pravo da bira i bude biran“, navodi Omeragić.
Predsjednik DIK-e Aleksa Ivanović ukazuje da Zakon o izboru odbornika i poslanika ne prepoznaje mogućnost glasanja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
„Ne može se glasati van biračkog mjesta. Jedini izuzetak glasanja van biračkog mjesta je Uprava za izvršenje krivičnih sankcija a druge mogućnosti, što se tiče glasanja, Zakon ne prepoznaje“, pojašnjava Ivanović.
Kolika je crnogorska dijaspora?
Prema navodima u monografiji „Dijaspora Crne Gore u prošlosti i sadašnjosti“ navodi se da van Crne Gore, u dijaspori, postoji još jedna cijela Crna Gora ali i da je veoma teško precizno utvrditi broj iseljenika.
To će biti 11. izbori od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori, a peti nakon obove nezavisnosti 2006. godine. Za glasove će se boriti šest koalicija i pet partija.
Svako ko nema prebivalište u Crnoj Gori ili ima dvojno državljanstvo, nakon juna 2006. godine, poštujući Ustav Crne Gore, mora biti izbrisan iz biračkog spiska, bez obzira da li se radi o licima koja imaju prebivalište ili državljanstvo Luksemburga, Srbije, Hrvatske, Njemačke, Australije, poručuju iz Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem čelu je ministar Sergej Sekulović.
“Uredan registar prebivališta građana jeste osnova za uređeni birački spisak. U tom smislu, MUP je dovršio proces izrade Nacrta izmjena i dopuna Zakona o registrima prebivališta građana i nosi aktivnosti Savjeta za kontrolu biračkog spiska. Ovako krupno pitanje zahtijeva sinhronizovan rad više državnih organa i jasnu političku odluku da se bez selektivnosti pristupi navedenom poslu. Jedino na ovakav način, ovaj krupni zahtjev, moze rezultirati uspjehom”, navode u MUP-u.
“Svjesni smo činjenice da u biračkom spisku postoji nemali broj onih građana za koje je nevažeći osnov upisa, ali svako brisanje iz biračkog spiska će se vršiti u skladu sa zakonom. Svako ko nema prebivalište u Crnoj Gori ili ima dvojno državljanstvo, nakon juna 2006. godine, poštujući Ustav Crne Gore, mora biti izbrisan iz biračkog spiska, bez obzira da li se radi o licima koja imaju prebivalište ili državljanstvo Luksemburga, Srbije, Hrvatske, Njemačke, Australije”, zaključuju iz resora Sekulovića.
Netačno. Svaka država ima autonomno pravo da uređuje pitanje državljanstva i registra prebivališta kao uslova za biračko pravo, na način na koji misli da je u njenom interesu. U krajnjem, Ustav Crne Gore je jasan, i mislimo da je poštovanje Ustava mjera patriotizma”, navode iz MUP-a
“Svjesni smo dugogodišnje kritike domaće i međunarodne javnosti da birački popis uključuje ljude koji desetljećima nisu živjeli u našoj zemlji i svoju sudbinu povezuju s drugim zemljama”, rekao je sinoć za državnu televiziju RTCG ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović.
On je rekao da je namjera Vlade da konačno dobije podatke o tome koliko ljudi stvarno živi u Crnoj Gori I, shodno tome, ima pravo glasa i dodao da birački spisak žele urediti “upravo u nacionalnom interesu zemlje”.
Sekulović je u saopštenju naveo da će “pristup biti jednak prema svima” i da se “neće primjenjivati selektivno”, dodajući da “nema razloga za širenje panike i straha da će građani Crne Gore izgubiti svoja prava”.
Krivokapić je u međuvremenu pozvao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića “da ne destabilizuje državu i da narod koji je izveo na ulice pozove da se vrati kućama
Predsjedništvo DPS-a sinoć je kontstatovalo Vladinu “nedvosmislenu namjeru sprovođenja izbornog inženjeringa, kako bi se obezbijedila većina na narednim izborima i nasilno promijenila demografska slika Crne Gore, što dovodi do dalje destabilizacije zemlje”.
Server o izborima u Nikšiću: Nije bilo mogućnosti za promjenu u prozapadnom smjeru
“Trenutna parlamentarna većina osvojila je potrebnu većinu za sprovođenje unutrašnje i vanjske politike, ali to ne znači da je dobila pravo da diskredituje Crnu Goru i uključi je u velikosrpski nacionalni projekat”, rekao je DPS u
“To bi značilo da će definitivno prozapadna većina, ako Vlada uspije u svojim namjerama, biti trajno uklonjena”, rekao je Vujović, dodajući da su “u ovom trenutku hiljade građana Srbije ilegalno uvedene u biračko tijelo Crne Gore”.
On je naglasio da Vlada pokušava dati glasačko pravo svim osobama – pretežno državljanima Srbije i Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti – koji privremeno borave u Crnoj Gori, ali i isključiti desetine hiljada ljudi koji imaju legalno prebivalište u inostranstvu, a nemaju dvostruko prebivalište, te da se radi prvenstveno o etničkim Bošnjacima i Muslimanima.
“Imali bismo trajno izgubljenu zapadnu većinu i definitivno bismo postali ono što se slikovito može objasniti – bili bismo Republika Srpska u NATO paktu”, rekao je Vujović dodajući da bi “na taj način Rusija snažno ponizila NATO pokazavši se sposobnim da promijeni većinu u zemlji NATO-a izbornim inženjeringom u korist proruskog bloka”.
“Ono što svakako izaziva tu vrstu dileme jeste da neki subjekti koji tvore ovu vlast, koji daju podršku ovoj Vladi, otvoreno iskazuju stavove sasvim suprotne od toga. Tu svakako ostaje da prostor da se preispituje da li je to zaista tako ili nije, ali u ovom trenutku treba biti pošten i reći da ova Vlada jeste javno izjavila da će se više puta pridravati međunarodnih obaveza…”, rekao je Perić I dodao da, u smislu konkretne efektuacije, ne vidi “da bilo koja obaveza Crne Gore nije ispunjena”.
On je, ipak, upozorio da se, “sa druge strane, zbog trenutne političke situacije, postavlja pitanje da li se nešto u budućnosti tu može promijeniti i da li će ti signali koji se čuju u parlamentu nadvladati javno deklarisanu politiku Crne Gore”
“Crna Gora ima taj izrazit problem što još uvijek nismo zaokruženi kao zajednica, odnosno ne doživljavamo svi u jednakoj mjeri ovaj prostor i ovu državu kao okvir u kom možemo djelovati. Varijacije tog doživljaja su očigledne”, rekao je Perić I naglasio da, “kada nemate saglasje u vezi sa spoljnopolitičkim interesima, onda je sasvim prirodno očekivati stalno preispitivanje spoljno-političkih prioriteta i izbora saveznika u njihovom ispunjenju”.
Imajući u vidu da je skoro svako fizičko lice vezano za određeno mesto boravka u prostoru i vremenu gde pretežno ostvaruje svoje lične, porodične i poslovne odnose, odavno je u pravnoj teoriji i praksi uočen i iskorišćen značaj ove činjenice za pravo. Dakle to je prebivalište ili domicil kojeg je subjekt prava izabrao kao centar svojih životnih interesa, tj. da u njemu stanuje i skoncentriše svoje lične, porodične, poslovne, pravne i druge odnose i interese.
Prema propisima o prebivalištu i boravištu građana ciljeva i interosavanja, prebivalište je mesto u kome se građanin nastanio s namerom da u njemu stalno živi, odnosno mesto u kome se nalazi centar njegovih životnih, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih interesovanja koje dokazuju njegovu trajnu povezanost sa mestom u kome se nastanio.
Pravna veza čovjeka i države poznata je još u antičkom dobu, posebno je pravno bila obrađena u rimskom pravu kao pravo na rimsko građanstvo. Prava osoba postaje pravni subjet činom rođenja kada stiče pravnu sposobnost što znači da je već tada moglo sticati prava (npr. novorođenče može postati vlasnik nepokretnosti), a poslovnu sposobnost je sticao sa navršenim punoljetstvom.
U Rimskom pravu je postojalo aktivno i pasivno biračko pravo. Samos u rimski građani imali puna politička i građanska prava, jer Rimsko civilno pravo (ius civile) dugo vremena je uskraćivalo ova prava drugim slobodnim podanicima svoje države. Rimski građanin je imao pravo aktivnog glasa – da bira (ius suffrage) i pasivno biračko pravo – da bude biran (ius nauffragi). Razumije se ta su prava vezana za rimsko građanstvo-državljanstvo.
Zalud je što DPS sa koalicionim parnerima ima 40 mandata. Zračak nade pružaju demokrate i URA, jer donošenje jednog mračnog zakona kojim se crnogorskoj dijaspori onemogućava izborno pravo. Dakle, velikom broju građana koji imaju crnogorsko državljanstvo, zamišljenim izmenama izbornih pravila, onemogućava se izborbo pravo. Time se na drastičan način krše njihova ljudska prava, pa samim tim i ljudsko dostojanstvo. Zapravo, time se na najgori mogući način, umesto zahvaknosti za lojalni odnos dijaspore i aktivni odnos prema matici i njihovu pomoć, izražava krajna nezahvalnost, a sdruge strane se daje državljansto drugima koji ga do sada nisu mogli steći u redovnom postupku, iako su otgani radili svoj posao kajnje stručno i predano.
Ne treba zanemariti činjenicu da je aplikant imao pravo i na tužbu Upravnom sudu protiv konačnog rješenja u upravnom postuku. Znači, o tim stvarima nije rešavala smo policija, nego i sud. Pored toga aplikant se moga obratiti Ustavnom sudu sa ustavnom žalbo i na kraju Evropskom sudu o ljudskim pravima u Strazburu.
Nova vladajuća većina vrši veliki pritisak, da se izmjenama zakona o državljanstvu i prilagodi uslovima navedenih lica, ćime se čini usluga jednima, a “kažnjavaju” drugi za izborno pravo, koje je suština državljanstva.
Značaj prebivališta i boravišta ogleda se i u njihovom širokom prisustvu u pozitivnom pravu. Prebivalište i/ili boravište je u mnogim slučajevima najvažnija pretpostavka i uslov za ostvarivanje individualnih prava kao što su biračko ili pravo na socijalnu pomoć i ostale pogodnosti, odnosno za ispunjavanje individualnih dužnosti, kao što su plaćanje poreza i dažbina, pružanje pomoći u slučaju opšte opasnosti i druge. S tim u vezi, prebivalište je od značaja i u postupku određivanja mesne nadležnosti po pravilu se u upravnim stvarima i sudskom postupku mesna nadležnost organa, odnosno sudova određuje prema prebivalištu stranke, a ako stranka nema prebivalište na odnosnoj teritoriji onda prema boravištu.
