”Jedno obećah, ali kasnije se predomislih, jer nađoh bolje”.
Kada je u pitanju naš nacionalni, lični ili duhovni razvoj koji vodi sazrijevanju i dostizanju zavidnih nivoa srećnijih naroda bitno je shvatiti da do razvoja nemože se doći bez unutarnjih promjena. U tim promjenama neophodno je obuhvatiti promjene stavova, promjene mišljenja, promjene ideja, promjene vjerovanja, promjene u doživljavanju sebe i drugih koji čine dio okruženja u kojem se nalazimo, zatim promjene i shvatanje na materijalnom i naravno duhovnom planu. Sve ove promjene nama su neophodne kako na putu ličnog razvoja tako i za razvoj nase zajednice. Zapravo po tim tačkama moguce je definisati da li se čini pomak u pozitivnom pravcu ili stagniramo i dalje na mjestu sa kojeg smo započeli promjene. Netežeci ili neželeci promjene naći ćemo se u monotonom razmišljanju i raditi svakodnevno jedno te isto što dovodi do nezavidnog položaja i lošeg duhovnog stanja.
Sa druge strane osbe koje puno putuju, čitaju, permanentno čine nova poznanstva i koji su spremni za nove poduhvate, dešavanja, prihvatanja novih emaneta, neizbjezno su pozitivni za društvo i korisni za zajednicu u svakom segmentu zivota.
Ako pokušamo realno posmatrati predizbornu utrku i dnevnopolitička dešavanja na bošnjačkoj sceni lahko ćemo se razočarati, jer trenutno oni pravi a i oni « po potrebi » Bošnjaci su se plasirali na nekakvoj listi ”nadrealista”. Na toj predugačkoj lisit ( mislim na kandidate za bošnjačkog člana Predsjedništva) koja naciji život znaći rijetki su oni koji su se istinski i iz patriotskog ubjeđenja zauzeli da spase što se u Bosni spasiti može. Većini sa te famozne liste je već uvježbana šema, kako se dočepati fotelje jer zeđ za vlašću im je pomutila razum pa su se dali svakakvim javnim egzibicijama i izjavama. Kad ih pogledamo vidimo da je tačna ona izreka da je vlast porok od kojeg se teško ili nikako ne liječi. U toj pomrčini pojedinačne političke nezajažljivosti jedina nada i zvjezda vodilja koja se nazire je dr. Mustafa Cerić, onaj koji je uvijek znao ko je, odkuda je, onaj koji je posjetio svako bošnjačko selo i grad na Balkanu i dijaspori i svugdje na zemaljskoj kugli gdje se čulo da Bošnjak bistvuje. Njegova toplina i očinska pažnja i brižnost za svakog iz svojeg jata ne ostavlja nikog ko je imao priliku da ga upozna ravnodušnim. I pored bezbroj spletki i niskih udaraca protukandidata bošnjačka lokomotiva kojom upravljaju istrajni borci za naciju hrabro nastavlja širiti pozitivnu energiju u bošnjačkom korpusu. Istinske patriote su shvatile poruku koju budući član predsjedništava šalje i sa njima je besjeda skoro i privedena kraju, ostao je još i teži dio priće a to su oni nad kojima je bivši sistem ostavio i jako puno neizljećivih posljedica i još da bi stvar bila komplikovanija te frustracije su prenijete na jedan dio mlađeg narastaja koji ih je automatski absorbirao i kao rezultat smo dobili dvije generacije ”patriotski deformisanih” bošnjaka, koji još uvijek ustaju na „Hej Slaveni“ ili ti Dedinje smatraju duhovnim centrom.. Takve individue se lahko prepoznaju po izraženoj odbojnosti spram svega sto je izvorni bošnjački duh, sa lahkoćom idu u krajnost i neosnovano optužuju i daju pridike. Sve što asocira na našu lijepu vjeru je povod za neumorne frustracije i beskrajne negativne komentare po socijalnim mrežama, internet portalima… itd.
Ipak u Bošnjaka nikada nije ništa olahko dobijeno, tako da i ova borba neće biti lahka već naprotiv zanimljiva i teška, ali time će pobjeda biti dostojanstvenija, svetija i ljepša.. U svakom slućaju neovisno o ishodu utrke za bošnjačkog člana predsjedništva, postavnjeni su novi aršini kojih će morati novi predstavnik bošnjaka pridržavati, vrijeme je svjedok svemu a Allah najbolje zna.
Na nama je da se konačno savjesno počnemo odnositi prema državi, naciji ali sami prema sebi.
Autor: Nedžad Ćeman
