Znaš, previše govoriš, previše te se tiče. Premalo daješ za pravo da istina dođe na svoje mjesto. Ali zapamti, dok god ti govoriš, neko drugi šuti, da bi te slušao, da bi te čuo, ispratio pogledom. Ne govori zato što smatra da svaka mudrost dolazi posle šutnje. A mudrosti ne umiru. Upoznaj me. Ja sam student Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.
Jak si, ponos naš! Tvoja je snaga Allahov dar, tvoji su studenti Allahovi robovi koji će za svoj narod živjeti i boriti se. Naše znanje nije kupljeno, naše znanje se ne prodaje. Naše znanje je od onih ljudi koji su nas učili kakav treba biti čovjek. Ja sam IUNP. Bila sam dijete. Strah me hvatao pri pomisli da ću biti student u ovoj zgradi. Jeza mi je prolazila tijelom kada sam napustila limsku dolinu i došla ovdje, obrazovati se. Znaš li koliko sam sada ponosna? Znaš li koliko mi je srce i kojom toplinom je ispunjeno dok govorim o mjestu na kom sam stekla obrazovanje, o Internacionalnom univerzitetu. Ja sam tvoje dijete, i ne boj se, jer koje još dijete napušta svog odgajatelja. Bošnjo, tvoj razum nije naučio pojmiti šta znači narod. Svoj narod odnosiš u zaborav, svom narodu prkosiš, hoćeš da ti tvoj narod zavidi. Pa gdje ti je pamet? Mnogo je osjećajnije kada sa puno poštovanja kažeš kako je naša, bošnjačka omladina obrazovana, kako je sklonjena sa puta srama, kako joj zavide. Pa zar ćeš dopustiti da dušmani tvojim razumom rukovode? Brani ono što ti pripada! Poštuj onog ko ti je dao mogućnost da ne putuješ čak do Beograda, Sarajeva, Skoplja, da uz manji finansijski trošak stekneš obrazovanje, učeći o svojoj kulturi, svojoj tradiciji. Živjećeš u okruženju u kom još islam živi i u kom se islam poštuje. Nećeš zalutati. Znam, iskustva su takva da ponekad bole. Ali kako ćeš znati da si živ ako te ne zaboli? Kako ćeš znati da te ima, da postojiš, ako te ponekad ne savlada nepravda. Tvoje je da tada pokažeš koliko si živ. Da ustaneš, da se pobuniš, da kažeš ko si. Ne dozvoli da te slabiji slabim učine. Dovoljno si jak što si Allahov rob. Dovoljno je što možeš misliti i govoriti. Svi smo mi UNINP. Svima nama nepravda se učini. No, ne smijemo gledati svoju braću kako trpe nepravdu. Bošnjaci smo. Naučili smo da se nosimo sa svim lošim stvarima koje su uperene protiv nas. Zašto ne bismo mogli biti složni i odbraniti ono što je u interesu svih nas? Kada jednog srce zaboli, drugo srce nije mirno. Kad nešto jednu dušu uzdrma, druga duša plače. Zar da suze presuše? Zar da prestanemo biti ljudi? Dajmo podršku Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru! Dajmo podršku ljuidima koji podržavaju nas, podršku našoj djeci, budućim akademskim građanima. Ne dopustimo da vjetar nevjernika poruši ono za šta se zalagao naš čovjek, ono što ide u korist nama. Obrazovanje je veoma bitno, a ko nam njega oduzme, oduzeo nam je sve.
29.10.2016. Tri godine nakon odbranjenog diplomskog rada hodam hodnicima Internacionalnog univerziteta. I dalje mi je osmjeh na licu, ponos u grudima, a usplahirenost u srcu. Pa ja ću uvijek biti tvoj student, biti dio tebe. Znam da ćeš opet podignute glave stajati na ovom istom mjestu i brojati milione novih studenata koji će ući na tvoja vrata. Trudiću se da ih brojimo zajedno i da nikada ne prestanemo.
I ja sam UNINP.
Autor: L.K
Nas Sandzacki patriotu to ne zavisi od mjesta gdje ko zivi , no kako je ko obdaren od ALLAHA DZ.S. Poznato nam je da okolina Pazara mnogo je praktikvala Islam vise od okolnih gradova u Sandzaku.Pa ako je to tako onda Intelekt pripada N. Pazaru a ne okolini.
Možda će mi se moji Pazarci naljutiti ali moram reći da su daleko pametniji i uspješniji studenti iz Zapadnog Sandžaka. Priboj,Prijepolje,Nova Varoš su po inteligenciji daleko ispred Sjenice a pogotovo Novog Pazara i Tutina.
Dobar tekst,za svaku pohvalu!!