Zašto je Amerika promijenila svoj stav prema Sisiju?

Sisijeva kandidatura je došla u posljednjim momementima prije isteka roka za samu registraciju kandidata, što je učinilo da vrata špekulacija o eventualnom kandidovanju Sisija, budu dugo vremena poluotškrinuta ispred analitičara i promatrača, koji su do tada samo nagađali o njegovoj kandidaturi.

Sisijev put ka predsjedničkoj stolici je pun prepreka i unutarnjih i vanjskih. Taj put je prepun nagaznih mina i zamki, koje se nalaze na putu, a sve zbog prirode, odnosno načina na koji je ovaj čovjek proveo vojni udar.

Vladar u Egiptu, u ovakvim okolonostima, nalazi se pod pritiskom kombinacije državnih insititucija i političkih snaga. Ova kombinacija, ako idemo još detaljnije, sastoji se od unutarnjeg sigurnosnog aparata, pravosuđa, državnih medija, državnih službenika u javnom sektoru i bogatih poslovnih ljudi iz Mubarekovog Egipta, a ovome spisku treba dodati i vjerske predstavnike lojalne režimu. Što upućuje na državu koju novinari vole zvati „Deep state“- duboka država, gdje svaki element iz ovog niza ima određene interese i ciljeve. Međutim, navažniji element jeste vanjski faktor. Mislimo na Ameriku konkretno.
Zemlje trećeg svijeta, u kojima vlada autoritarni režim, među kojima je danas, nakon vojnog udara i Egipat, u predizbornim igrama ne mare mnogo za voljom naroda. Kultura naroda u pogledu političkih prilika, u ovakvim zemljama je pretežno na niskim granama. Ljudi se ne interesuju mnogo o političkim igrama i smatraju da ne treba pitati o tome, šta njihov predsjednik radi. Vlast nameće svoju volju, a na narodu je da je poštuje. Protivljenje vlastitioj vladi je mučenje i zalud bačeno vrijeme.
Zbog toga, najveći interes vladara ovakvih zemalja je u održavanju dobrih veza na međunarodnom i regionalnom nivou. Njihova borba se zasniva na što boljem mjestu kod postojećih savezničkih grupa.

Egipat nije izuzetak tog pravila, osim u periodu od kada je svrgnut predsjednik Mubarek, pa sve do 3. jula, kada je izvršen vojni udar. Konkretno, režim Hosnija Mubareka je 35 godina težio da održi američku potporu. Definitivno da vladajuća garnitura nakon vojnog udara ide u tom pravcu i ova praksa će biti najvažnija, a možda i jedina opcija, za održavanje na predsjedničkoj stolici.
Amerika je iskazala kritičan stav u pogledu kandidovanja Sisija za predsjedničkog kandidata i smatrala je da je njegov ostanak na mjestu ministra odbrane bolja opcija. Sve to zbog mnogo razloga, ali najveći se ogleda u američkim obavještajnim izvještajima koji smatraju da eventualni dolazak Sisija, na mjesto predsjednika, direktno nosi sa sobom opasnost ozbiljnijeg buđenja islamista u samom Egiptu, ali i u cijeloj regiji. Naravno da američka administracija takve razvoje događaja posmatra kao opasnost za svoju sigurnost, ali prvenstveno za sigurnost svoga velikog saveznika- cionističkog režima.

Navedimo još jedan značajan razlog zbog kojeg američka politika nije podržavala Sisijevu kandidaturu. U tom slučaju, revolucionarni duh kod naroda bi u najmanju ruku ostao isti. Nije teško zaključiti da bi nezadovoljstvo i jak otpor protiv Sisija, kao simbola udara na pravni poredak Egipta, ostao prisutan čitavo vrijeme njegove eventualne vladavine.
Nimalo nije zanemarljiva činjenica da bi u tom slučaju došlo do izražaja nemogućnost unutrašnjeg pomirenja među raznim stranama, a to znači jako spora i teška tranzicija i napredak egipatskog društva u svim društvenim sferama, što bi projekat pravljenja uspješne države od strane ovog režima, bio nemoguća misija.
Američka administracija je tako u februaru mjesecu poslala Johna Kerrya u posjetu zaljevskim zemljama, kako bi ih uvjerila da pokušaju odgovoriti Sisija od kandidature. Ova posjeta je zvanično bila predstavljena kao napori i razgovori o budućnosti Egipta.

Međutim, Amerika je na kraju promjenila svoje mišljenje i odobrila kandidaturu Sisija. Postavlja se pitanje: „Zašto je to uradila?“

Možda je ovaj zaokret prouzrokovan pucanjem jedinstva zaljevskih zemalja ili slabljenjem otpora sirijskih revolucionara. Razlog može biti kriza koja potresa Krim. Međutim, ključni razlozi su došli od strane samoga Sisija. Nekoliko posljednjih aktivnosti i mjera koje je poduzeo bivš ministar odbrane, a u cilju zadovoljavanja američkih i cionističkih interesa, su prevagnule i ubijedile američku administraciju da naprave radikalan zaokret po ovom pitanju. Mjere koje je Sisi preuzeo su već davno, od strane Amerike, tražene i od predsjednika Mubareka, ali ih je on odbio zbog straha od vanjskih i unutrašnjih negativnih posljedica.
Koraci koje je Sisi uradio su slijedeći:

Plan o ukidanju svih subvencija na osnovne namirnice i goriva, kao i liberalizacije trgovine. Ovaj korak je zahtijevan od predsjednika Mubareka 2004. godine, još prije potpisivanja sporazuma poznatog pod nazivom QIZ (Qualified Industrial Zones). Radi se o sporazumu o industrijskoj saradnji, kojeg je Egipat potpisao sa SAD i Izraelom. Sisi, kojeg njegove pristaše uspoređuju sa socijalistom Abdul Nasserom, jako vjeruje u liberalne odnose kojeg su zastupali Reagan i Thatcher. Upravo zbog toga je i za ministra financija, imenovao kopta Hanija Qadrija, koji je već počeo sa povećanjem poreza i smanjenjem subvencija, što je automatski dovelo do ludog porasta cijena u Egiptu, posebno kod građevinskog materijala.

Drugi korak je bio još smjeliji. Naime početkom marta ove godine, egipatsko pravosuđe, koje je itekako pod uticajem režima, zabranilo je rad Hamasa i okarakterisalo ga kao terorističkom organizacijom. Ovo je pojava koja se do sada nikada nije desila, niti u jednoj arapskoj, islamskoj, azijskoj, niti afričkoj zemlji. I ova mjera je tražena od Mubareka, i to 2007. godine, što je on odbio. Odluka je više simbolična, obzirom da u Kairu ne postoji niti sjedište, niti bilo kakva aktivnost Hamasa, ali je uvod u nešto što je opasnije od toga. A to je guranje Gaze u ponor. Nažalost, posjeta egipatske visoke vojne delegacije, izraelskoj državi, koja se desila nedavno, najbolje pokazuje namjere Sisijeve politike. Ovakva posjeta nikada prije nije bila javno objavljena. Na sastanku je razgovarano, kako je objavljeno, o budućim bilateralnim odnosima ove dvije države, te o statusu pograničnih oblasti u narednom periodu.

Potom je uslijedio i slijedeći, još hrabriji Sisijev korak. Radi se o formiranju specijalne brigade u okviru egipatskih snaga, za brzo djelovanje protiv terorizma. Pogađate da je Amerika tražila i ovaj uslov u prošlosti. Učinila je to 2009. godine. Naime, diplomatski kanali su u dokumentima objavljenim u Wiki Leaksu naveli razilaženje između Washingtona i Kaira, po pitanju angažovanosti egipatske vojske u obučavanju snaga kojima bi bio zadatak brzo djelovanje protiv konvencionalne vojske.
U dokumentima se navodi da Washington želi razviti egipatsku vojsku i proširiti njenu misiju, sa fokusiranjem na nove prijetnje, dok u isto vrijeme Kairo želi da zadrži tradicionalnu misiju svoje armije, koja se isključivo bavi problematikom zaštite države. Dokument pod nazivom CAIRO 000549, objavljen u martu 2009. godine, bilježi konkretnim tekstom, da SAD nastoje da uvjere egipatsku vojsku da proširi svoje djelovanje, na način da ide u korak sa novim regionalnim prijetnjama, kao što su piratsvo, terorizam, zaštita granica itd. Međutim, Kairo je odbio takav prijedlog. Dalje se u tekstu navodi da američka administracija kao najveću prepreku u ovom procesu, vidi tadašnjeg ministra odbrane maršala Tantawija, te da je on glavna smetnja u procesu operativnog i taktičkog napretka egipatske armije.

Sisi je tako učinio sve potrebne korake i tako natjerao da SAD usvoji i podrži njegovu kandidaturu na izborima za predsjednika. Nije želja da se opravda Mubarek i njegove horde, ali ovakve korake nije učinio ni on sam u vrijeme svoje vladavine. Učinjene promjene, ne zaboravimo, dolaze u vrijeme kada je nacionalno jedinstvo na vrlo niskim granama i u vrijeme kada Egipat prolazi kroz velike ekonomske i druge probleme. General Sisi i njegova politika su tako natjerali Ameriku da u vrlo kratkom vremenskom roku promjeni svoje planove i ciljeve.

Izvor: islammemo.cc
Prijevod i obrada: Akos.bA