Ova godina nam je unikatna. Mnogi će reći – ne ponovila se! Najprije vatra prouzrokovana “savjesnim” demostrantima, a zatim poplave. A nama pak izgleda, ne odgovara ni vatra ni voda.
Ko je krivac?
Mjesec februar bio je obilježen opravdanim demonstracijama kontraverznih demonstranata. Demonstracije koje su bile uzrokom iniciranja mnogih tema među kojima je, po mom mišljenju, najčešča i najvjerovatnije najbitnija bila imenovanje krivca za trenutnu tešku situaciju bh. građana. Evo, tek minuli mjesec maj daje nam druge izazove i nevolje, ali ponovno nameće istu temu: Ko je krivac?
Analiza događaja vezanih za demostracije smo se naslušali. Neko okrivljuje političare, neko Dejton, neko plenume, neko naše komšije… Svako ima svog krivca koji mu je odgovoran za sve neuspjehe u životu. Na um mi padaju mnogi emotivci koje sam imao priliku da vidim prilikom simboličnog kamenovanja šejtana na Mini tokom dana hadždža. Napokon gađa onoga koji mu je za sve kriv pa udri čime stigneš: papučama, kišobranima, kamenicama raznih kalibara… A poslije toga povratak nazad svojoj kući sa istim nedostacima, propustima i manjkavostima.
Interesantno je međutim i vrlo primjetno, da ono što preovladava u komentarima, opaskama, fb. i twitter statusima… jeste istinska i iskonska mržnja prema političarima.
Ali, ko nam je kriv zbog smeća na ulicama? Ko nam je kriv zbog psovki na ulicama? Ko nam je kriv zbog uvreda u javnim prijevozima? Ko nam je kriv zbog loših komšijskih odnosa? Ko nam je kriv zbog udaljavanja od rodbine? Ko je krivac zbog neispunjenih obećanja koje dajemo? Ko je kriv zbog prespavanih namaza? Ko je kriv zbog prenošenja neprovjerenih informacija? Ko je kriv…?
Zašto ne potražiti krivca u sebi? Zašto nam je za sve drugi kriv?
Šta je starije…?
Sjećam se da me je tokom djetinjstva iritiralo pitanje – šta je starije, kokoška ili jaje!? Slično je i kod kritikovanja političara zbog lošeg stanja i situacije. Kao da su nam se političari silom nametnuli i kao da ih nismo sami birali. Ko je stariji, narod ili političari? Ko je koga doveo u poziciju u kojoj se nalazi? Kada odgovorimo na pitanje kokoške i jajeta odgovorit ćemo i na ovo – valjda.
Vječiti “žrtvenici”
Zbog konstantnog prepoznavanja krivca u drugima dolazimo do stadija da organiziramo jednu aktivnost u šest mjeseci, a potom se žalimo na medijsku blokadu i na slab odaziv medija. Kao da nam je cilj te aktivnosti da dokažemo kako smo mi bojkotovani “žrtvenici”. Danas mnogi na svoje aktivnosti i ne pozivaju medije već sve sami snimaju, izaberu najljepše detalje, napišu izvještaj, a zatim ponude medijskim kućama da objave. Urade njihov posao, samo za nijansu i još, i dovedu ih do čina da ne mogu odbiti tu uslugu koja im je potrebna radi popunjavanja programa. A o nepostojanju “naših” medija bolje je i ne pisati.
Nek ustane krivac za poplave!
Taman se mi zadali i stupili u aktivnu potragu za krivcem u našoj domovini, kad ono poplave. Nisu se poplave ni povukle već smo se svi uživjeli u ulogu Šerloka Holmsa da pronađemo i pravovremeno označimo krivca i za ovu pojavu. Krivci su griješnici i njihovi grijesi! I tu se složismo. Ali jesam li ja među njima? Da li ima kod mene grijeha i propusta koji mogu izazvati Allahovu srdžbu, koji mogu izazvati kaznu, opomenu ili dunjalučku neprijatnost zbog koje će mi biti oprošteno? Svi se nadvismo nad drugima analizirajući tuđe postupke tražeći u njima razlog kolektivne nesreće, a ne posvetismo se sopstvenim grijesima koje doživljavamo kao muhu na našem nosu.
Sjećam se izreke jednog od pobožnjaka iz prvih generacija, koju nam je citirao jedan od starijih profesora u našim krajevima u kojoj je ovaj pobožnjak tokom hadždža digao ruke prema nebesima a zatim se postidio svoga stanja i rekao: “Gospodaru, ja se bojim da ovim ljudima nećeš oprostiti samo zbog toga što sam ja među njima.”
Halalite ukoliko su ovi događaju bili zbog mojih propusta i aferima, trudit ću se da se popravim u svim segmentima.
Autor: Mithad R. Ćeman
Cetnicka brada je IN
dobar tekst.
problem, sta se politike tice, je taj, da se buduci politicari i buduce pol. stranke vec nekoliko god unapred kreiraju i formiraju.
taman pomislis da si pronasao politicku alternativu, i ti neki dodju na vlast, oni te razocaraju.
kada je barak obama dosao na vlast, nade u njega su bile ogromne.
licno je ali morao da prizna da je upao u jedan slozeni sistem u kojem se ne dozvoljavaju elementarne promene.
Hvala na lekciji.
Vise ovakvih textova!