Sandžačka i antisandžačka izborna kampanja

Izborna kampanja u Sandžaku uveliko traje i svakim danom dobija sve veće razmjere. Umjesto programima, stranke se nadmeću lažnim obećanjima, uvredama, prozivkama i primitivnim izjavama. Pod tim mislim na one stranke koje su obnašale vlast i koje su sada na vlasti u Sandžaku, a koje se po već oprobanoj metodi, u nedostatku argumenata, služe gore navedenim sredstvima.

Vječiti ministar Rasim Ljajić ne ustručava se da nazove predstavnike BDZS-a “bezimenima”, usput ih prozivajući za nošenje naočara za sunce usred zime. Tu ne staje pa kaže:

“Kao da su neki rokeri koji se obraćaju ljudima. Izgleda, ili ih je strah ili sram.”

Po svemu sudeći, očito da gospodinu Ljajiću trebaju naočare kako bi vidio da predstavnici BDZS-a ne nose naočare za sunce, već za vid, a koje su zaradili učeći, za razliku od njega koji je kupio diplomu.

On takođe, bez imalo srama, kaže: “Nažalost, ljudi kratko pamte. Inače, da ti ljudi duže pamte ostale stranke ne bi dobile ni 2% koliko bi realno trebale da dobiju obzirom šta su sve obećavale.”

Da li ovom izjavom on vrijeđa ovaj narod i misli da je narod zaboravio njegova obećanja (poput dolaska kompanija iz Italije, Austrije, arapskih zemalja, otvaranje fabrika, novih radnih mjesta, dolazak investitora, magistralnog puta Novi Pazar-Sjenica, pruge Novi Pazar-Raška, rješavanje problema snabdijevanja vodom, zatvorenog bazena, atletske staze i sl.)?

Ako se osvrnem na njegovog koalicionog partnera Mirsada Đerleka koji tim u kojem se nalazi naziva Barselonom (a koji je samo pozajmljeni igrač, ili pak igrač na probi u toj nekakvoj Barseloni), u želji za dokazivanjem on naziva svoje političke protivnike prostim i primitivnim, usput nazivajući iste Partizanom iz Delimeđa i Borcem iz Bivolja.

Taj isti “borac protiv primitivizma” naziva koaliciju LDP-BDZS “cirkus Kolorado” i o njoj kaže:

“Na jednoj strani imamo opciju koja podržava LGBT populaciju, ili da budem prost – pedere, a na drugoj strani BDZ Srbije”, u obrazloženju dodajući da BDZ Sandžaka naziva BDZ Srbije jer je osnovala odbore po Srbiji i po Beogradu, čiji je predsjednik odbora izvjesna Milica.

Izgleda da je Đerlek frustriran činjenicom jačanja stranke BDZ Sandžaka koja je usmjerila svu energiju na rješavanje problema Bošnjaka, kako u Sandžaku, tako i u Beogradu i ostatku Srbije, kao i na rješavanje problema svih građana ove zemlje bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Stranka BDZS pored toga što je nacionalna ona je i nadnacionalna i multinacionalna i otvorena za sve. A što se tiče koalicije sa LDP-om, imali smo priliku da čujemo od predstavnika BDZS-a da u koalicionom sporazumu nije napravljen nijedan ideološko, metodološko ili metodički ustupak kada je u pitanju LGBT populacija i da ne postoji nijedno slovo kojim bi BDZS, kao organizacija koja baštini vjerske i tradicionalne vrijednosti islama i Bošnjaka, odustala od svojih principa. U sporazumu jasno stoji da će oni biti partneri u rješavanju statusa Bošnjaka u Srbiji, u rješavanju statusa Sandžaka u duhu evropskog regionalizma, da će biti partneri u rješavanju pet velikih nepravdi, kao što su jedinstvo Islamske zajednice, vraćanje vakufske imovine, islamske vjeronauke, akreditacija Internacionalnog univerziteta i rješavanje legitimiteta BNV-a, kao i partneri u rješavanju ekonomskih problema i problema nezaposlenosti u Sandžaku.

Mirsad Đerlek takođe naziva BDZS beogradskim priveskom, ne obazirujući se na njegovo ranije sklapanje koalicije  sa URS-om i to poslije pompeznih govora da će izaći samostalno na izbore, kao i na trenutno sklopljenu koaliciju sa SDP-om i SNS-om.

Ne tako davno, a ovaj narod ne zaboravlja, taj isti Đerlek je kazao da on nikada neće biti partner sa Rasimom Ljajićem i njegovim istomišljenicima, a evo sada je to obećanje i prekršio. Vjerovatno on sebe smatra priveskom, pa sopstvene neuspjehe i frustracije pokušava da projektuje i na druge. BDZS svakako pokazuje svoju dosljednost i autentičnost u principima i vrijednostima za koje se zalaže, a to da nije beogradski privezak pokazat će predstavnici te stranke upravo u Beogradu, i to u Parlamentu Srbije gdje će se boriti za interese i prava Bošnjaka.

Kandidat SDA za narodnog poslanika Enis Imamović, osvrnuvši se na koaliciju LDP-BDZS, kazao je da je vrijeme Čedomira Jovanovića odavno prošlo, da je on bio na vlasti od 2000. do 2003. godine i da nije uradio ništa za Sandžak, te kako je sada vrijeme za Bošnjake.

Imamović kao da je zaboravio koliko je njegova stranka bila na vlasti u Sandžaku, kao i koliko je predsjednik te stranke Sulejman Ugljanin bio na vlasti, prvo obnašajući funkciju gradonačelnika Novog Pazara, pa onda i ministra u Vladi Srbije u nekoliko mandata. I šta su i koliko oni uradili za Sandžak, a šta ispunili od obećanja koja su dali (poput aerodroma u Sjenici, heliodroma, zaobilaznice oko Novog Pazara, željeznice do Novog Pazara, magistralnog puta Novi Pazar-Sjenica, magistralnog puta Novi Pazar-Tutin, gasovoda, industrijske zone u Ljeskovi, autoputa preko Pešteri, investicije iz Turske)?

Predstavnici SDA tvrde za sebe i da su jedina bošnjačka lista, a da se ostale bošnjačke partije kriju u koalicijama. Zašto ne kažu narodu u kojim i kojekakvim koalicijama su se oni skrivali kad su bili sa DSS-om i Novom Srbijom na lokalnom i parlamentarnom nivou i zašto skrivaju od naroda činjenicu da se sada na njihovoj listi nalaze Rumuni?!

Glasanje naroda na izborima je, ustvari, davanje amaneta onome koga glasaju. Ekvivalentno tome je i odgovornost naroda za sve postupke izglasanog u budućnosti.  Vrijeme je da narod da amanet onima koji taj amanet nikad nisu iznevjerili i niti će. I kao što kaže uvaženi Muftija Muamer ef. Zukorlić: “Oni koji vladaju sandžačkom političkom scenom dvadeset godina nemaju prava na nova obećanja. Vrijeme je da polože račune!”

Autor: Edin Đerlek