17. August 2019

Autor:  Međedović Faruk

 

Nedoličan gest predsjednika Sjeničke Skupštine, prema briljantnoj književnici, ponosnoj i hrabroj Bošnjakinji Saneli Halković

 

No, ništa ne može zaustavit istinu,

Danas je, eto dan povratka,

dan susreta i rastanka.

Danas se naši na tabutima vraćaju!     (  “Jama” Sanela Halković)

 

Očekivao sam, ali se na žalost, nije dogodilo: da niko, ama baš niko, od političko – kulturnog sandžačko – bošnjačkog Establišmenta, elitnih pojedinaca i nacionalnih bošnjačkih institucija, a kojih ima sijaset, nije reagovao, na neprimjeran gest predsjednika Sjeničke Skupštine, koji je odbornicu SPP-a Sanelu Halković, 9 – Avgusta, isključio i udaljio sa skupštinskog zasijedanja.

Da je predsjenik Skupštine, bar jednom u životu pročitao kultno djelo “Jama” vrsne književnice gospođe Sanele Halković, njenu  najpotresniju dramu o Srebrenici, ujedno i najbolje umjetničko ostvarenje u savremenoj bošnjačkoj književnosti, vjerujem, da bi imao, bar minimum svijesti i savjesti, te da bi drugačije postupio.

Naime, Sanela je na skupštinskom zasijedanju, skrenula pažnju na događaj koji se dogodio 11. Jula na dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, te da su se  na isti taj dan, komšije hrišćani ponijeli krajnje neempatično.  Sanela je u cilju održanja međunacionalnog i međuvjerskog sklada u Sjenici, i da bi se izbjegli neželjeni konflikti, predložila, da i ako se čak radi o preklapanju vjerskog pravoslavnog praznika, sa danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, što to nije bio slučaj, da se povede razgovor sa organizatorom proslave, te da sve protekne u znaku uzajamnog poštovanja. 

Očito, da je licemjernom predsjedniku Skupštine to  zasmetalo, te je bijedno reagovao:  „Udaljeni ste sa sjednice. Molim vas da napustite, ti si neobaviještena, ti bi kao novinarka i književnica trebala da pratiš kalendar događaja i da se obavijestiš kad se nešto dešava u našem gradu“ –      Ne znam samo, kakve to kalendare ovaj gospodin prati i po njima svetkuje, očito crkvene, ali neka on dobro  zna, da za nas i Sanelu postoji jedan  sveti kalendar, dan kada je  tek rođeno dijete  u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!!

I, neka znaš ti gospodine,  predsjedniče skupštine,  da je jedanaesti u mjesecu julu zabilježen  velikom, crnom tačkom u koju je strmoglavljena najveća tuga modernog svijeta, i da je to mjesto,  najteže sramote svjetske i balkanske politike udružene u odvratno prešutno odobravanje krvi, koje ne  prestaje sa sramoćenjem ni danas, toliko godina nakon jezivih krikova iz podrinjskih šuma,  što potvrđuje sramotno namjerno skrnavljenje ovog svetog dana, u gradu Sjenici. – Sjećanje na genocid u Srebrenici treba biti  naša sveta obaveza, a dobro bi bilo, da to  sjećanje i tebe bolje posluži, te vjerovatno nebi  tada  spočitavao cijenjenoj Saneli , da se ona treba podsjetiti određenih datuma i kalendara.

Interesantno je predsjedniče sjeničke Skupšine, veoma čudno, da ti nije jasno, o kakvom se datumu i kalendaru radi!!! Treba da znaš, da je to onaj datum, u svetom kalendaru, po kojem je  Srebrenica postalo  ime koje danas kruži oko svijeta da probudi savjest čovječanstva koje se mora suočiti sa samim sobom i između dobra i zla. 

Očito, da predsjednik Skupštine nije shvatio ili nije mario da shvati, u  nečijoj  perverznoj  skolastici  poimanja Genocida u Srebrenici, jasnu intenciju i intonaciju u vidu provokativnih zvučnih signala iz Petrove Crkve: treba zločin obezvrijediti, 11. Jul  terminološki niže rangirati, vjerovatno zbog mogućih pravnih posledica, kako i  zbog moralne i povijesne satisfakcije. – Kako možemo vjerovati u neku širu svijest o srpskim zločinima u Srbiji, kada je  crkva  ušla u sve pore društva, omiljena štiva su im postale  knjige o svjetskim zavjerama nad srpskim narodom, u školama se i dalje pod istoriju podmeće kosovski mit.

Oprosti majko Srebrenička na ovaj 9. Avgust, na ovom skpuštinskom zasijedanju, za ovu  ljudsku dvoličinost i licemjerje. Znaj majko Srebrenička, da je Sanela Halković, koju su danas   licemjerno udaljili iz skupštinskih klupa, stalno s Tobom i da istinski vidi  tvoju dušu i bol u njoj, te da je u svojem djelu, kao virtuozni nenadmašni umjetnik, spoznala   dubinu psihologije počinitelja zločina, nad Tvojim sinovima, kao i ravnodušnost promatrača genocida. – 

I, za jedne i za  druge, i za licemjere, i sve one koji su ravnodušni na naš bol i tugu, Sanela ima veoma mudru poruku, kojim ona i završava, njeno genijalno remek djelo “Jama” o Srebrenivci: “Kažu da svako zaslužuje da ima mezar. A ja sam eto, na dan moje smrti, sreo ljude, dželate, koji ne zaslužuju čak ni to!” – “Jama” Sanela Halkovic.

 

 

 

 

 

 

  

 

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles