Nije rijedak slučaj da majka rodi jednojajčane blizance koji su gotovo identični, ponašaju se na sličan način, imaju zajednička interesovanja i druge samo njima svojstvene osobine. I ovo nije nesvakidašnje, od Boga je pa smo se navikli i sa divljenjem jednojajčane blizance prihvatili. Međutim, nesvakidašnje tek slijedi.
Radnja se dešava u nezavisnoj državi Mozambik, u Glavnom gradu Maputu. Historija bilježi da je Mozambik dugo vremena bio naklonjen Rusiji, međutim nakon gubitka dominantne pozicije na svjetskoj sceni, Mozambik vrši zaokret u spoljnoj politici, te se okreće EU i SAD-u. Devedestih godina ga je i građanski rat zadesio.
Glavni junaci priče su: Gradonačelnik Maputa čije je vrijeme otkucalo i Reis ČITAVOG Mozambika čije vrijeme otkucava.
U Mozambiku živi oko 20 % muslimana, što Reisa čini jednim od najozbiljnijih igrača.
Gradonačelnik i Reis su u jako prisnim odnosima, da će se pomagati davno su zavjet dali, Reis je i bejat (prisegu) dao, na Allaha se zakleo.
Njih nije rodila jedna majka, niti su iz iste materice izašli, kažu da im ni vjera ista nije, ali opet se haju. Hajanje je dugo trajalo, toliko dugo da ih je čak i srodilo i nesvakidašnje jednojajčane blizance napravilo.
Ako se neko možda pitao, da dilemu odmah odagnamo, Gradonačelnik je stariji a Reis je mlađi brat, istina za samo 5 minuta, ali dovoljno da mu još uvijek otkucava.
Kada je stariji brat uspio da zasjedne na poziciju Gradonačelnika, mlađi brat je odmah model uspjeha provaliio.
Iako u različitoj profesiji ali mlađi brat uspijeva da primijeni isti model i postane Reis Islamske zajednice Mozambika. Dakle, uspjeli su da organizuju izbore na koje ne mogu izgubiti jer su teren odlično pripremili, svoje ljude za kutijama postavili, saveznici raznih službi postali, narod ismijali.
Zatim su poslušne oko sebe okupili koji kritiku nijesu znali uputiti, te su oni umislili da su pravim putem krenuli. Poslušnicima su i stanove obezbijedili, telefon platili, kola kupili, a oni za uzvrat vjerne trčkalice postali, za “braću“ bi i život dali a minimum ugrizali.
Odluke oni sami donose, a iza Institucija se kriju, tastere od ljudi prave, jedan ih za ambasadore sprema, a drugi za tri mjeseca boravka u Americi. Sa ambasadama i Amerikom sve su ih utišali.
U Mozambiku se dosta dzamija sagradi, ali malo ljudi u njih proboravi, jer su od susjeda davnu izreku čuli da veći katolik od Pape nije lijepo biti, pa su istu još bolje primijenili.
U Maputu se također dosta ljepotica sagradi, pa stanove Gradonačelnik lijepo razdijeli, te i bratu, da mu se nađe je jedan morao pripasti.
Kad je Reis u Kairo pošao, o tamošnjem muftiji je hvalospjeve otpjevao, a kada se u Mozambik vratio staru ploču je opet pustio.
Za Gradonačelnika se Brisel oglasi i sugestiju za smjenu dade, a za Reisa – Kairo i Rijad i dalje šute jer ni kod njih mnogo bolje nije.
Reis je i svoju stranku na usluzi bratu dao, te mu prijestolje pričvrstio, ali dugo nije izdržalo jer je šef braće tako htio te ni mjesta na listi za Gradonačelnika nije bilo.
Kada je “Gazda grada“ pao (tako ga je brat voljet zvao), Reisu je mrak na oči spao, jer se model uspjeha srozao, pa je novi smislit morao, ali nije lahko kada je čitav život kopirao a sada bi inovirat trebao.
Neistomišljenike vole nazivati statističkom greškom, ali ta greška starijeg brata sa trona skide, a da li i mlađeg ista sudba čeka još malo ćemo pričekat .
Ako se ista sudba desi, onda ni za mlađeg mjesta na listi neće biti, a trčkalice će režalice odjednom postati.
Gradonačelnik je pao, ali nasljednika nije spremio. Reis još nije pao ali je nasljednika pripremio, no model je slabit počeo.
„Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promijeni sam sebe“ važi i za građane Mozambika, a uspješnih promjena nema bez promjene lidera i njihovih privezaka.
Da im Bog pomogne!
Autor: Fikret Zoronjić
