BIH – Nedavno u jednom banjalučkom ugostiteljskom objektu gostima prijećeno na nacionalnoj osnovi. Zbog ovog, ali i nekih ranijih slučajeva, postavlja se pitanje kako u Banjaluci danas žive građani nesrpske nacionalnosti?
Prema Ustavu RS Bošnjaci i Hrvati su konstitutivan narod u ovom bosanskohercegovačkom entitetu. Nacionalna zastupljenost ispoštovana je u vrhu vlasti u RS kao što je Ustavni sud ovog entiteta u kojem čelnu poziciju zauzima Bošnjak, Džerard Selman, kojeg je na to mjesto imenovao SNSD, čiji je bio član. “Ovakvih primjera je mnogo”, kaže prvi čovjek Vijeća naroda RS Mujo Hadžiomerović navodeći da je najbolji primjer Sekretarijat za vjere u kojem ima devet zaposlenih i svi su Srbi: “Po onome ko su zaposleni zaista se vidi da je to deklarativno. Ne poštuje se odluka o konstitutivnosti naroda – ravnopravnosti. Svo vrijeme koje smo radili i pokretali vitalni nacionalni interes, radili smo iz tih razloga”.
Iako nema zvaničnih podataka, procjene nevladinih organizacija govore da na prostoru RS živi tek 15 odsto Bošnjaka, što je oko 30 odsto od prijeratnog broja. Broj zaposlenih u institucijama, organima uprave i fondovima, je oko tri procenta Bošnjaka i nešto više od jednog procenta Hrvata. Mnogi smatraju da je to potvrda da je konstitutivnost samo na papiru. Zijad Begić je profesor fizike u Medicinskoj školi u Banjaluci. Kaže da bi u odnosu na prijeratni period nacionalna zastupljenost zaposlenih mogla biti ravnomjernija ali da on nikada nije imao problema zbog toga što je Bošnjak: “Kao Bošnjak nemam nikakvih problema. Ne osjećam se ni po kojem osnovu čovjekom manje vrijednosti u odnosu na ostale. Na radnom mjestu potpuno se osjećam ravnopravnim građaninom Banjaluke”.
Nekada je ipak bilo bolje
Ipak, ima i onih koji su na svojoj koži osjetili šta znači biti Bošnjak u Banjaluci. Oni uglavnom nerado govore o tome. Oni koji su pristali, kažu da nemaju problema u smislu bezbjednosti, ali da većina ne uspijeva da ostvari prava koja su zagarantovana Ustavom: “Bošnjacima je dopušteno eventuano da se vrate i da im se vrati imovina. To je sve. Još ako niste politički podobni i član neke od srpskih stranaka! Godinama sam imao problem sa ličnim dokumentima. Imao sa ličnu kartu iz Sarajeva, a živio u Banjaluci”, kaže jedan Banjalučanin.
Islamska zajednica u Banjaluci najvećim dijelom okuplja Bošnjake sa ovim prostora. Zbog toga smo pitali banjalučkog muftiju, Edhema Čamdžića, kako danas žive građani nesrpske nacionalnosti u Banjaluci: “To je pogrešno pitanje. Ja mislim da svi ljudi dobro žive. Svake godine se poboljšava stanje u Banjaluci. Inače, Banjaluka je jako lijep grad”, diplomatski odgovara Čamdžić.
Publicista iz Banjaluke Nail Osmančević prisjeća se ranijih vremena kada se nije gledalo ko je koje vjere. “Danas ipak postoje stvari koje smetaju”, kaže Osmančević: “Periferija, gdje su većinom Bošnjaci, Gornji Šeher, sada sramno nazvan Srpske Toplice, neuređen je, propadaju najstarija kuća u Banjaluci, kupatila…”.
Hrvata “kao i da nema”
Kada je riječ o Hrvatima, na prostoru Banjaluke ih je prije rata bilo oko 27.000 dok ih je danas svega 3.000. Od 220.000, koliko ih je živjelo prije rata na teritoriji današnje RS, danas ih je svega 12.000, podaci su sa kojima raspolažu u banjalučkoj biskupiji. U zajednici Hrvata Banjaluka kažu da Hrvati danas u ovom gradu žive kao Srbi u Mostaru ili nekim drugim sredinama. Predsjednik zajednice Ivica Dujić kaže da je u BiH teško pripadati manjinskom narodu: “U Banjaluci su ostali Hrvati koji su nekada za ovu Banjaluku puno doprinijeli i značili, a sada su u stanju socijalne potrebe. Bošnjake ovdje podržavaju iz Sarajeva, a nas Hrvate? Kao da nas nema ovdje u Banjaluci”.
Najviše sa “svojima”
Psiholog Srđan Puhalo je na osnovu istraživanja došao do podataka da s jedne strane na nivou kolektiviteta nema bitnih razlika niti je bilo promjena u posljednjih 10 godina. “Međutim, što se tiče ličnih odnosa, istraživanja pokazuju da animoziteti na nivou kolektiviteta nestaju”, kaže Puhalo: “I tu imate jedan paradoks da na nivou kolektiviteta kojim upravljaju političari imate veoma izražene animozitete, a kada taj odnos među malim ljudima svedete na životni nivo, te razlike postaju znatno manje”.
Većina javnosti se slaže da je položaj Bošnjaka, Hrvata i ostalih u Banjaluci i RS dobar sa aspekta bezbjednosti, ali je problem što su sve etničke grupe danas u sve težem materijalom položaju.
(Bosnjak-KS)
Po zadnjem popisu stanovništva prije 2 sv. rata u velikosrpskoj Kraljevini SHS Hrvata je bilo 29,26%, Srba je bilo 30,5%, a ostalo su bili Bošnjaci. Banjaluka nije nikad bila srpski grad. Srbi-Vlasi su se počeli intezivno doseljavati nakon velikosrpske tzv. agrarne reforme 1919 god i 1923 god. Totalna dominacija Srba-Vlasa je kulminirala nakon potresa 1969 god. kad su Srbi-Vlasi masovno se spuštali s brda u novoizgrađene stanove. Srbizacija Banjaluke je pojačana i stacioniranjem JNA soldateske u Banjaluci veličine jednog korpusa od 25 000 vojnika od čega je više od 700 časnika, poručnika itd… bilo uglavnom Srba i Crnogoraca. Banjaluka je cijeli 2 sv. rat odolijevala srbokomunističkoj i četničkoj agresiji.
Na plodnim ravničarskim područjima Lijevče polja pored Banjaluke živjelo je pedeset tisuća Bošnjaka, od kojih su vise tisuća vlasnika zemljišnog posjeda ubili srpski teroristi prigodom tzv. “marša smrti”, a preostali dio civilnog stanovništva su nemilosrdno prognali sa stoljetnih ognjišta. Duga kolona stradalnika išla je pješice do zbirnih logora na Kosovu i Sandžaku, odakle su bili prebačeni u Tursku i naseljeni u Anadoliji. Tada su Bošnjaci izgubili zemljišni posjed u općini Banja Luka na najbrutalniji način, genocidom. Dakle, povijest se ponavlja, a svaki put u sve gorem obliku!
Srbima je cilj zacementirati postojeće stanje što oni i uspijevaju. Kukavne, veleizdajničke hrvatske elite niti ne znaju za progon 220 000 Hrvata, niti ih je briga za genocid koji je izvršen nad Hrvatima u genocidnoj Šumskoj. Slično je i s Bošnjacima, što je više nego zabrinjavajuće. Umjesto da se precizno raskrinka genocid i povede odlučna borba za povratak prognanog stanovništva, institucije i političari ništa ne poduzimaju. Ako se tako nastavi, Bosna će sigurno nestati jer srbi samo čekaju pogodan trenutak za odvajanje iz BiH i za napad na Kosovo, kad se geopolitičko klatno okrene na njihovu stranu. To se već nekoliko puta događalo i Srbi su uvijek trijumfirali na krilima velesila.
Političari u federaciji moraju shvatiti da je razbijanje genocidne Šumske najveći prioritet i da treba iskoristiti sve komparativne prednosti svjetske velesile SAD, vrlo jake Turske i Njemačke. Ako se ne promptno ne prekine Dodikovo kupovanje vremena, BiH će se jednostavno urušiti. To se mora proaktivnom vanjskom i unutarnjom politikom hitno spriječiti i konačno vlada Federacije treba uzeti inicijativu u svoje ruke u konkretnoj, a ne samo deklarativnoj borbi za oslobođenje BiH od velikosrpske okupacije i Dodikova cementiranja genocida nad Bošnjacima i Hrvatima.
http://www.youtube.com/watch?v=7ygKUXkLlhw