Prvi srpski ustanak i zločini nad muslimanima

50
398

(Kod evropskih hrišćana, koji su bili u vlasti Osmanlija, krajem XVIII i početkom XIX stoljeća, otpočeo je snažan pokret za oslobađanje i stvaranje slobodnih država ili njihovih saveza. Takav se pokret razvio i među Srbima u vlasti Osmanlija i Austrije.

U okviru toga pokreta, na mig Rusije, za ustanke su se počeli pripremati i samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi u Beogradskom pašaluku, ali, čekala se pogodna prilika za njihov početak. Planerima ustanka u prilog je išlo rovito stanje u Beogradskom pašaluku, gdje su se janičari odmetnuli od središnje vlasti, te očekivana moralna i materijalna potpora Rusije.

Glavni cilj ustanika bio je da obnove propale srpske države i državice i da se preko Novopazarskog sandžaka povežu s Crnom Gorom, kako bi na ustanke lakše potsticali (h)rišćane/pravoslavce i u drugim susjednim zemljama, te tako obnovili Dušanovo carstvo kao Veliku Srbiju.

Za ostvarivanje navedenog cilja, ustanicima su na putu stajale Osmanlije, koje je trebalo protjerati iz Beogradskog pašaluka i iz prekodrinskih nahija Zvorničkog sandžaka u Bosanskom pašaluku. Tako bi bila uspostavljena srpska država s privremenom granicom na Drini, kao polazna ćelija buduće Velike Srbije. Nakon čišćenja tako zaokružene Srbije odTuraka, kako su Srbi proglasili muslimane, oni bi prešli u Bosanski ejalet na lijevu stranu Drine i, uz pomoć saplemenika hrišćana, postepeno osvajali njegove dijelove teritorije Bosanskog kraljevstva, koje bi pripajali Srbiji, do konačnog pada Bosne u njihove ruke. To bi bila još povoljnija osnova za ostvarenje konačnog cilja: obnove Dušanovog carstva i stvaranje države Velike Srbije.

U odnosu na muslimane u Beogradskom pašaluku, prekodrinskim nahijama Bosanskog ejaleta i dijelovima toga ejaleta na lijevoj strani Drine, prihvaćeno je načelo spaljene zemlje (sve se u BiH ponovilo 1992-1992. godine). To je podrazumijevalo progon i ubistva muslimana, paljenje i rušenje njihovih kuća, privrednih objekata, bogomolja, škola i dr., te ponižavanje muslimanskih žena silovanjem.

U ostvarivanju postavljenog cilja, izvedena su dva ustanka:

  • prvi, između 1804. i 1813., koji nije uspio i
  • drugi, 1815. godine, koji je uspio.

Prema nekim procjenama, pred Prvi srpski ustanak u Beogradskom pašaluku je bilo oko dvadeset hiljada Bošnjaka.

PRVI USTANAK I NJEGOV SLOM

Neposredni povod za dizanje Prvog srpskog ustanka bila je sječa knezova, koju su izveli janičarske dahije 1804. godine, kad su saznali da se vrše pripreme za ustanak.

Ustanak je izbio u Orašcu kod Aranđelovca (Šumadija) 14. veljače/februara 1804. godine, a za njegovog vožda (vođu), ustanici su izabrali trgovca svinjama Đorđa Petrovića, zvanog Karađorđe. Nova povoljna okolnost za ustanike bila je podizanje ustanka Vlaha Drobnjaka u Hercegovini 1805. godine, koje je podstakla Crna Gora.

Na početku ustanka, Osmanlije su protiv ustanika slali snage ograničenih vojnih mogućnosti. Ustanicima je pošlo za rukom da malobrojne osmanske snage na samom početku ustanka 1805. godine poraze pod Ivankovcem, te zauzmu Rudnik i Valjevo, a ubrzo zatim, Smederevo, Požarevac, Aleksinac, sve kasabe i varoši u Beogradskom pašaluku i nahije Zvorničkog sandžaka na desnoj strani Drine. Na kraju, zauzeli su i Beograd 29. veljače/februara 1806. godine. Najteži poraz Osmanlije su doživjele u bici na Mišaru kod Šapca 13. kolovoza/augusta 1806. godine. To je ustanicima omogućilo da počmu ostvarivati postavljene ciljeve. Po načelu spaljene zemlje, palili su i rušili sve što je muslimansko, muslimanske žene silovali (i ovo se ponoviolo u BiH 1992-1995), a muslimane progonili i tjerali iz Beogradskog pašaluka. Posebno teško stradalo je Užice (Bilo je najveća kasaba u Beogradskom pašaluku i, prema službenim podacima, godine 1834. imala je 3.500 muslimanskih i 600 srpskih kuća, te 34 džamije)..

Oduševljen uspjesima ustanika, sve je njihove ciljeve u epskoj pjesmi Početak bune protiv daija (ispravno dahija, opjevao poznati slijepi pjesnik i guslar Filip Višnjić. Tekst pjesme glasi:

Kad je Đorđe Srbijom zavlado’

i Srbiju krstom prekrstio

i svojijem krilom zakrilio

od Vidina pak do vode Drine

od Kosova te do Biograda

vako Đorđe Drini govorio:

Drino vodo, plemenita međo

izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije

naskoro će i to vrijeme doći

kada ću ja i tebeka preći

i čestitu Bosnu polaziti.

Nove povoljne okolnosti, koje su ustanicima išle u prilog, bile su objava rata Osmanskog carstva Rusiji 1807. godine, u kojemu su sudjelovale velike osmanske vojne snage, a ustanici prešli na vojnu saradnju s Rusijom. Rusija je u augustu iste godine zaključila mir s Osmanskim carstvom. Ustanici su to iskoristili za učvršćivanje svoje vlasti i njenu organizaciju.

Kad su 1809. godine borbe obnovljene, ustanici su se još većom žestinom obračunavali s muslimanima. Nisu se zaustavili uništavanjem mjesta s muslimanskim stanovništvom u Beogradskom pašaluku, nego i u nahijama na desnoj strani Drine u Zvorničkom sandžaku, a zatim u nahijama na području predosmanske Bosne: selo Dobrun i kasabu Višegrad u Bosanskom sandžaku, te Rudo, Pljevlja, Prijepolje i Bijelo Polje u sastavu Hercegovačkog sandžaka. Najgore je stradalo Rudo, jer su zapalili i porušili čaršiju, sve četiri džamije, hanove, hamam, tekije i tabhanu. Samo su od Mustafa-pašine džamije ostali zidovi i munara. Novi Pazar je potpuno spaljen, a vidno su stradali Sjenica i druge kasabe i naselja u Novopazarskom sandžaku.

Ove i druge barbarske pogrome nad svim što je muslimansko i bošnjačko, srpski historičr i akademik Vasa Čubrilović, porijeklom Arbanas iz plemena Kuči (Brda/Malesija) i podsticatelj etničkog čišćenja Albanaca s Kosova u Tursku, nazvao je revolucionarnim pokretima, a srpski historičar i akademik Milorad Ekmečić, porijeklom Vlah iz katuna Pribinovići/Pribilovci (grupacija Donjih Vlaha u Hercegovini), sastavljač i potpisnik Memoranduma o položaju srpskog naroda iz 1986. godine, koja je bila podstrekačka osnova za srpsko-crnogorsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine, srpskim revolucijama.

Nakon petogodišnjeg rata, pritiješnjena nagovještenim pohodom Napoleona Bonaparte 1812. godine, Rusija je zatražila mir, koji je zaključen u Bukureštu 16. svibnja/maja 1812. godine, u historiografiji poznat kao Bukureški mir. Na zahtjev Rusije, u Ugovoru je bila riješena i sudbina ustanka i ustanika.u Beogradskom pašaluku. Članom 8 Ugovora, Osmansko carstvo se obavezalo na slijedeće:

  1. da će ustanicima dati opći oprost i da se bez bojazni za odmazdu zbog sudjelovanja u ustanku mogu povratiti svojim kućama,
  2. da su ustanici dužni porušiti sve rovove,
  3. da svo naoružanje koje su posjedovali (puške i topovi) i strijeljivo, predaju osmanskim vojnim vlastima,
  4. da u tvrđave, koje su ustanici zauzeli, povrati svoje posade, ali da one ne smiju činiti nikakvo zlo ustanicima i njihovim porodicama,
  5. da se Srbima dadne ograničena unutrašnja uprava i
  6. da će ubuduće Srbi sami sakupljati poreze i predavati službenim poreskim vlastima.

O pojedinostima za ove dvije posljednje tačke, Osmanlije i Srbi trebali su se dogovoriti naknadno.

Neposredno po zaključenju ugovora o miru, Porta je pozvala u Istanbul srpsko izaslanstvo, kako bi ga upoznala s odredbama Bukureškog mira i rješenjima njihovog pitanja, te radi dogovora o koracima koje treba preduzeti za njihovo izvršenje. Karađorđe je u Istanbul uputio izaslanstvo, ali kad su izaslanici saslušali odredbe Ugovora o miru, odbili su svaki dalji razgovor i izjavili slijedeće:

Mi ne priznajemo ugovor s Rusijom i tražimo da budemo sami za se jedna država, kao Karavlaška, hoćemo da nam glavni beg (vrhovnik o.p.) bude Karađorđe i nećemo samo ovo 12 kadiluka u kojima stanuju Srbi, nego i njihove okolice, koji su u ovim našim ratovima, to jest Kladovo, te vidinskih nekoliko kadiluka, aladžahisarskog (kruševačkog o.p.), sandžaka kadiluke, te bosanskih kadiluka (Zvornički sandžak u Bosanskom pašaluku o.p.), tvrđave (adakalska/kruševačka, kladovska, sokolska, smederevska i užička) i palanke sve do rijeke Drine, koje su pale nama u ruke.

Ovakva drskost izaslanstva ustanika, iznenadila je i razjarila osmanske pregovarače, pa je Sultan Mahmud II Pravedni (18o8-1839) odlučio da pitanje ustanka konačno riješi i odmah naredio da se obave sve pripreme za njegovo gušenje. Kad je ruski poslanik kod Porte za ovo saznao, uložio je mnogo truda da to spriječi, ali Osmanlije za to nisu marili.

Sultan je   17. svibnja/maja 1813. godine izdao ferman bosanskom valiji Sulejman-paši Uskopljaku da odmah izvrši potrebne pripreme i sa 60.000 Bošnjaka, naoružanih savremenim oruđima i oružjem, udari na ustanike i uguši ustanak. Određujući Bošnjake da obave ovaj posao, sultan je vodio računa da oni spadaju u najborbenije vojnike Osmanskog carstva, a da za gušenje ustanka imaju dva važna potsticaja: p r v i, odbranu braće Bošnjaka od ustaničkih zuluma i, d r u g i, očuvanje nahija Bosanskog ejaleta na desnoj strani Drine.

Iza ovoga napisan je još jedan carski ferman upućen bosanskom valiji i više bujruldija bosanskog valije, upućenih upravnim, vojnim i sudskim vlastima.

Sarajevske spahije su iz Sarajeva na Orlovo Polju kod Zvornika, krenuli preko Glasinca, gdje je bila predviđena njihova prozivka/tur. yoklama.

Bošnjaci su na ustanike krenuli iz tri pravca: Zvornika, Niša i Sjenice. Najveća grupacija, od oko dvadeset hiljada ljudi, krenula je od Zvornika preko Loznice i Lješenice prema Zasavici, gdje se nalazila najveća grupacija ustanika, kojom je zapovijedao vojvoda Miloš Obrenović. Tu su se ustanici dobro ušančili i pohranili opljačkanu pokretnu imovinu muslimana. Nastala je borba prsa o prsa, u kojoj su ustanici hamete poraženi. Od tada se za Zasavicu govorilo:Zasavica, srpska kasapnica.

Pošto je sagledao da su njegovi ustanici u bezizlaznom položaju i da je propast ustanka neminovna, vožd Karađorđe je 3. listopada/oktobra 1806. godine, s jednim brojem svojih vojnih zapovjednika, prebjegao na austrijsku stranu Dunava. Austrijanci su ih zatočili na mjestu udaljenom od granice, ali su ih pustili 1814. godine i dozvolili da se po njihovoj želji, odsele u Rusiju (kasnije se vratio u Srbiju, ali mu je u dogovoru s Osmanlijama po naređenju miloša Obrenovića odrubljena glava i poslana u Istanbul)..

Nakon Loznice i Zasavice, Bošnjaci su krenuli na Šabac/tur. Bogurdelen, a u bošnjačke ruke redom su padale tvrđave, kasabe i sela, da bi 5. listopada/oktobra 1813. godine prve ordije velikog vezira ušle u Beograd. U unutrašnjosti su ostale još samo manje grupe ustanika koje su pružale otpor, ali su i one ubrzo savladane. Time je sudbina Prvog srpskog ustanka bila zapečaćena.

Procjenjuje se da su u toku Prvog srpskog ustanka, Karađorđevi ustanici uspjeli pobiti i prognati u Vidinski i Zvornički sandžak oko polovinu Bošnjaka. Većina njih nikad se više nije vratila na desnu stranu Drine.

Svojom popustljivošću, Osmanlije su uspjele umiriti ustanike, koji su se, zajedno sa svojim starješinama predali. Među vojvodama bio je i Miloš Obrenović, koji je imenovan nadknezom/njem. ober-knez rudničke nahije.

Iskoristivši blagonaklonost Osmanlija, ustanici su dobili slijedeće ustupke:

  1. pravo da zadrže sitno (lako) oružje,
  2. da se u tvrđave vrati samo onoliko članova posada koliko bude dogovoreno sa bivšim ustanicima,
  3. da se ustanici koji su, zajedno s porodicama izbjegli na austrijsku stranu, mogu vratiti na svoja ognjišta i
  4. da se na područje Beogradskog pašaluka ne mogu vratiti Turci (naglasio JM), odnosno muslimani (koji su tokom ustanka zbog nasilja ustanika iz njega izbjegli).

Mir nije dugo potrajao, jer je bivši Karađorđev vojvoda Hadži Prodan Gligorijević 1814. podigao ustanak manjeg opsega, ali su ga. Osmanlije, uz pomoć ober-kneza Miloša Obrenovića, ubrzo ugušile, a u historiografiji ostao poznat kao Hadži Prodanova buna.

(bosnjaci.agency)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

POVEZANI ČLANCI

50 KOMENTARI

  2. Увек сам се питао како нека особа из долине реке Мораве, која се потурчила може бити Бошњак?!

  4. kako se cetnicka pogan digne na noge kad su ovakve teme u pitanju,kada treba negirati sva zlodjela i genocide koje su ,dokazano ,srbi pocinili…e ovi danasnji negatori genocida su daleko gori i krvolocniji od svojih starih…

    • Vi falsifikujete istoriju da bi ste sakrili ono sto se sakriti ne moze! Toliko ste zla naneli Srbiji i Srbima, da vas za vjek i vjekov, nikada nista nece od toga oprati, ma koliko se krili medju svojim lazima. U selu moje majke krajem 18. veka 12. jula na Petrovdan, vasi preci su dosli i poklali celo selo, sve koje su zatekli u porti crkve na saboru. Od celog sela ostala je jedna porodica koja je uspela da pobegne od noza. Selo se kasnije ponovo naselilo, ali krvavi pir vasih predaka ostao je do dana danasnjeg u secajnu naroda gruzanskog.

      • Ko tebe da veruje ti u sve komentare samo siris mrznju i lazes pa ko su bili ti neljudi civili muslimani, bosnjaci, vojska ili kako ili osvete sela izmedju, u svakom slucaju nije niko iz danasnjice to je bilo prije 130 godina kako ti kazes.
        U clanku se opisuje progon i ubijanje civila bosnjaka-muslimana od strane ustanika i povlace se paralele sa genocidom iz 92-95 od strane cetnika i rodoljuba tj. isti je monster, a niko ne okrivljuje danasnje srbe sta je radio karadjordje, obilic i drugi a i mnogi tadasnji srbi su bili u tursku vojsku. Ovo sve vi znate ali vas ne interesuje pa ispada da ljudi sa zdravim rezonima dzabe pricaju.

      • To su bili turski vojnici iz redova poturica, vaseg naroda. Istrazite malo sta je dovelo do ustanaka i osvete u Srebrenici, zasto su Srbi krenuli u osvetu, sta ih je na to navelo, kakvi su zlocini cinjeni sa vase strane, pa moze doci do razumevanja. A mrznju sirite vi ovakvim budalastinama i lazima koje svakodnevno servirate na ovom portalu. Koga bi bilo briga sta se ovde pise, da jedini cilj SP-a nije provociranje Srba i Srbije

      • svarog je izgleda bio i bog lazova,e to nisam znao,i sta bi dalje sa tim selom tvoje majke…jeli to bio domaci ili strani film ili crtani,a najprije je neki dokumentarac o srpskim zlodjelima u bosni ili na kosovu,pa si ti svaroze to izokrenuo…e svaroze ,svaroze,providan si i glup ko k…c …

      • Poslije Berlinskog Kongresa,desilo se,do tada,najvece etnicko ciscenje.Iz Srbije su protjerani svi muslimani.Iz Beograda,Nisa,Krusevca,Uzica…Skoro sve dzamije su srusene,a imalo ih je i u Beogradu,Nisu,Uzicu,Kragujevcu…Da li se to uci u srpskim skolama?Naravno da ne.Ni o Srebrenici,o rusenju dzamija u posljednjem ratu u Bosni…Ali se zato uci o Jasenovcu,o turskoj “okupaciji”,o hajducima(drumskim razbojnicima,koji nisu birali koga da opljackaju)kao ustanicima protiv Turaka…

      • DOŠLI IZ ČISTA MIRA DA VAS KOLJU ??? MRŠ ĐUBRAD LAŽLJIVA ! OSMANSKO CARSTVO JE BILA STROGO VOJNIČKI UREĐENA DRŽAVA I NE DAO BOG NEKOM TURČINU DA BI UČINIO KAKVO ZLO BILO KOME – TURCI SU UŽASNO KAŽNJAVALI PRESTUPNIKE

  6. Istina da su turci vladali gvozdenom šakom, ali ako pustimo ove vlahe da nam namecu svoju laznu i izmisljeni istoriju, ispasce da su turci bili turisti na ovim prostorima, i da su ih vlasi protjerali jer im ‘ovi’ nisu platili smestaj i hranu. Stop srpskom kmečanju i lazima, i svim njihovim ostalim lažima.

    • Cele kula svedoci sta zasto su Turci dosli ovde, sta su radili i zasto su ih Srbi oterali. Kada su Englezi porobili Indiju gradili su skole, univerzitete i bolnice. Sta su Turci izgradili?

      • SRBI NEKOG OTJERALI ???HAHAHAHAHA….TURKE SU 250 G. NA JEDVITE JADE NADVLADALI ZAJEDNO RUSIJA I POLA EVROPE – ONI SU NADJAČALI TURKE , A VI ? VI STE NADJAČALI SVOJU BABU POKOJNU !

  7. Poceo je narod u Srbiji da se interesuje za iskrenu historiju srba i balkana. Srpski istoricari aktivno istrazuju Turske arhive koje poseduju preko 5000 pisanih dokumenata o Balkanu. Nedavno sam procitao da ce taj materijal biti iskoristen za autenticno predstavljanje istorije iz otomanskog vremena. Otpor u Srbiji je veliki, ali je neosporno da je susret sa istinom ipak najbolji lijek za sve ljude pa i srbe koji jos nisu apsorbovali sopstvenu proslost. Turska je novim zakonima pre par godina ucinila ove arhive dostupnim za javnost i historijska istrazivanja. Uvijeren sam da ce svi narodi sa Balkana pronaci ponesto iz svojih naroda u tim arhivama…shvatiti koliko je nasa balkanska razlicitost integrisana u Tursku naciju i etnos.

  13. Стварно свашта. Као да су те Османлије биле неки хуманитарни радници па су их онда Срби побили јер нису хтели да од Османлија приме дарове. Ово ми звучи као “Приче из зоне сумрака”

  14. E stvarno sram nas bilo, sto smo se podigli svoju rodjenu zemlju da oslobodimo, umesto da uzivamo da budemo raja tudjinu, tri puta sram nas bilo.

  15. Citajuci ovaj tekst, covek bi rekao kako smo mi Srbi, (samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi u Beogradskom pašaluku??!!! wtf?!), dosli odnekuda, i poceli ciniti zlocine nad dobricama koje tu zivese od pamtiveka?! Koji ste vi degenerici! Ova se zemlja zove SRBIJA od 6. veka na ovamo, vi ste dodjosi, okupatori, agresori, izivljavali ste se nad nama vekovima, a onda se cudite zasto su se Srbi digli na ustanak?! Okupacija, danak u krvi, nasilna islamizacija, pustosenje citavih krajeva, pljacke, silovanja, nabijanja na kolac srpskih knezova, otimanje bogatstva, paljenje crkava i manastira, cele kule… to se u ovom tekstu ne spominje! Zasto?! Kakva ste zlodela nad nama sprovodili, pravo je cudo da su vas nasi preci ostavili da nas jos uvek zaiebavate. Ne zasluzujete da na zemlji natopljenoj srpskom krvlju pustite glas, vec treba da se stidite zlocina koji su vasi preci cinili nad Srbima u SRBIJI vekovima, i svaki dan izvinjavate za to!!! Ali vi morala nemate, zato i pisete ovakve ogavne tekstove…

    • Moji su se preci borili protiv vase OKUPACIJE SRBIJE od Kocine Krajine (1788.)do Balkanskih ratova (1912.), slomili su kicmu turskoj carevini i oterali gamad poganu okupatosko zlocinacku nazad u Aziju, da se vise nikada ne vrate! I hvala im veliko na tome! A i vi ste mogli sa svojim turskim rodjacima kuci, ali ste velikodusno dobili pravo da ostanete i budete nasi sugradjani, e to je bila velika greska za koju jos uvek placamo cenu. Ali barem vas je samo 2%, kakvi biste tek bili da vas ima vise?

      • Vratili su se ti okupatori danas se molite da vam oni dođu i koju firmu otvore da bi imali hleba da jedete

        nezahvalna vlaška raso pokvarena

      • Nisu tvoji preci jarane nikoga protjerali, vec su turci bili na vrhuncu moci i borili se sa puno opasnijim neprijateljima islama od vas, otvorili su puno frontova sto je oslabilo njihovu vlast, i pruzilo priliku vama nebotnima da udahnete vazduha. A sto se tiče vašeg herojstva i borbenosti, moglo bi stati u dvije rijeci-‘prilicno jadno’ Velike sile su pritisle mocno Osmansko carstvo, doslo se do granice zasicenosti, vi u tome vidjeli sansu i iskoristili je, a te price o boju i bojevima, macku o rep. Bili ste i ostacete samo sluge i stocari. Istorija vas je zrtvovala i ponozila, ko ce ga znati zasto i zbog čega. Sigurno ste se ogrijesili o nekoga, ili nanijeli nemocnima nekakvu nepravdu, a ti nastavi da se divis laznoj istoriji, Kraljevicu, Obilicu, Jugovicima, krilima labudovim, miki mausu i ostalim animiranim junacima.

      • Vas najveci problem je sto vam ovi sa “BANU” izgleda jos nisu javili da smo Turke isterali. Jos uvek mislite da smo pod vasom vlascu. E pa NISMO! Crknite od muke, a ako vam Srbija ne odgovara, eto vam ISIL pa uzivajte tamo. Za Evropu niste…

      • @južni sandzak

        Ne molimo ih da otvaraju radna mesta kako bi imali hleba da jedemo. Jednostavno mi smo otvoreni za saradnju, stvaranje i da svima bude lepo. Ko je dosao sa namerom da nas ugnjetava i nabija na kolac taj nije dobrodosao!

    • Svarog Stvoritelj @ Evo kako je Andrić ideju uklopio ideju nabijanja živa čovjeka na kolac koju je imao u svojoj glavi još od svojih mladanačkih dana kada je u “Sarajevskom listu“ u broju 127, godišta izlaženja 38, od 5.maja 1915, godine sasvim sigurno pročitao članak “Primjer francuskog divljaštva – mučenička smrt Sulejmana el-Halebije“. Vjerovatno je još tada spomenuti članak ili prepisao, ili ga je iskinuo iz spomenutih novina i čuvao sve do beogradskih dana 1941-1944. Baš iz spomenutog članka je “posuđen“ opis nabijanja na kolac jednog arapskog felaha od strane Napoleonovih vojnika u Egiptu Taj Arapin je pokušao atentat na francuskog namjesnika u Egiptu generala Jean Baptiste Klebera.

      No, Arapin u Andrićevoj morbidnoj fikciji mijenja i vjeru i naciju i postaje Srbin Radisav Herak, a francuski vojnici, glasnici francuske kulture, koji su Arapina Sulejmana el-Halebija živa nabili na kolac postaju bosanski muslimani . Ta je scena Andriću bila nužno potrebna da pomoću nje u cijelom kontekstu tog (ne)djela udari strašni i neprolazni pečat na dušu svakog nemuslimanskog čitaoca i da ga ispuni najdubljom mržnjom prema svemu što je muslimansko, islamsko i bosansko. Toliko o nabijanju na kolac,međutim neospona je činjenica da Karađorđe nije imao kolja da nabije sve posečene glave Bošnjaka Sjenice ,kojima obeća slobodu.

      • Vi ste bili sampioni u nabijanju na kolac, i to ces lako naci kod stranih putopisaca koji su opisivali kako Srbi nabijeni na kolac danima umiru u najgorim mukama proklinjuci svoje dzelate. Kakva ste bili stoka zasluzujete samo prezir. I vi koji monstruozne zlocine svoje vladavine velicate ili opravdavate ili bar umanjujete ste isti kao i vasi preci. To ste dokazali odavno

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.