Pogled na svijet

„Svaki čovjek ima neke ideale koji ga usmjeravaju u njegovim stremljenjima i sudovima. Moji ideali, koji su mi obasjavali put i uvijek me iznova ispunjavali radosnom voljom za životom bijahu dobrota, ljepota i istina. Bez osjećaja slaganja s istomišljenicima, bez bavljenja s ciljevima, vječito nedostižnim, na području umjetnosti i istraživanja, život bi mi izgledao prazan. Banalni ciljevi ljudskih stremljenja: posjedovanje, moć, vanjski sjaj i uspjeh bijahu mi mrski već od najmlađih dana.“ (Albert Einstein).

 Moj pogled na svijet ima jednu dimenziju. U njoj postojimo: ja, optimizam i vrijeme. Pozitivno shvatanje i gledanje svijeta je prije svega najbitniji uslov opstanka, ali i uspjeha. Stvaranje potpune duhovne ravnoteže i oslobađanje čovjeka od strahova, najbitniji je uslov za početak. Možda je zato i teško početi. Apsolutna pravda je ostavljena za budući svijet, a ovdje postoji samo relativna pravda, ali i u smislu priznanja tog njenog relativiteta, ona je ideal. Po Aristotelovom kazivanju: „Zakon je razum oslobođen od strasti“. Svi imamo svoje zakone i strasti i oni su pojava u nama. Mi ih se oslobađamo. Plod naše imaginacije i vječita želja za novim ispunjenjenjima u kojima moramo biti objektivni i realni. Trudim se da pozitivno gravitiram ka pravim i istinskim vrijednostima. U ravnoteži želja, misli i poriva, uvijek orijentisan ka onoj dobroj strani bez koje ljubav i plemenitost ne mogu egzistirati. Jedna pozitivna riječ, postupak, vjerujem povlači i ostale…

Zemlja se okreće oko sunca, znao ja to ili ne, htio ja to ili ne, svidjelo se to meni. Mogu čak i mrziti tu činjenicu, ali je nikada ne mogu promijeniti. Svijet kojim ja rukovodim nalazi se u meni. Kada mislim o investiciji, mislim na investiranje u razvijanje svojih intelektualnih, socijalnih i prije svega emotivnih sposobnosti, kapaciteta i vještina potrebnih da bih dostigao potrebni nivo koji imam u svojoj svijesti. Čvrsto svjedočim i vjerujem da se baš ništa ne može djesiti bez Božje volje. Od najsićušnije čestice elektrona u atomu pa sve do makrokosmosa, sve se naslaže jedno na drugo, a samo na vrhu te piramide cjelokupne je jedan jedini. I ništa na svijetu se ne smije uzeti u obzir a da ova lekcija ne bude prva.

Smatram da religija igra najbitniju ulogu u moralnoj kategoriji čovjeka. Sa religijom dolaze i limiti ili moralne kočnice koje čovjeka sprečavaju od činjenja zla ili bilo čega nedozvoljenog. Svijet u kome živim, koliko savremen, toliko i prost smatra materiju osnovom svega isključujući sva svojstva vjernika. Možda sam vječiti buntovnik i perfekcionist i možda me to tjera da budem neprijatelj materijalizma kao misionarske ideje. Smatraću svako društvo i sve skupine paganskim skupinama u kojima vlada pravilo: ,,Vrijediš onoliko koliko imaš'“, jer smatram da je materijalizam ono što će zadati poslednji udarac civilizaciji i čovjeku uopšte. Nauka i materijalizam su neizbježnim načinom morali dovesti u pitanje autentičnost namjere u ljudskom ponašanju. Kroz fokus svoje lične čulne percepcije smatram da je materijalizam proizveo kolaps ideja i razorio sve ljudske vrijednosti. Eliminacija svega specifično ljudskog, a posebno individualnosti i slobode pokazalo se kao bitan uslov utopije. Utopija ne poznaje pojam ljudskog dostojanstva. Ljudskom rodu fali nova vizija. Ali se pitam da li ih je ponestalo, jer malo duže se čeka na promjenu svijeta. Za kraj ću citirati jednog velikana, engleskog filozofa, Fransisa Bakona, koji kaže: „Koliko znamo toliko možemo“.

Kemal Toković