Akademik Abdulah Sidran u “Centralnom Dnevniku” FACE TV prije dan-dva je izrekao misao koju bi svaki Bošnjak trebao dobro uapmtiti: “Rat 92-95. u nas u Bosni nije imao svog pobjednika, danas ovih godinu, dvije, tri, pet, događa se rat za interpretaciju onoga što se zbivalo 92-95., čija interpretacija danas pobijedi, taj će naknadno postati pobjednik onoga rata 92-95. i njegova laž će postati istina.”
Građani Sarajeva su postali svjedokom ove Sidranove tvrdnje kad je u nedjelju ujutro iznad Sarajeva, na Zlatištu, mjestu sa kojeg su četnici tri pune godine sijali smrt po Sarajevu, osvanuo krst kao simbol i spomenik za 6500 ubijenih Srba u Sarajevu. Paradoks. Spomenik postavljaju oni koji su ubijali. Krst koji bi trebao simbolizirati žrtvu i pozivati na mir, koristi se kao propagator mržnje i zločina. Žalosno je što Srbi sami svoje svetinje skrnave.
U genocidnom entitetu postaju svjesni svojih zločina, svoje genocidne politike, pa pokušavaju promijeniti interpretaciju onoga što se dešavalo u vremenu agresije. Krst na Zlatištu bi trebalo biti pravi alarm za buđenje uspavane bošnjačke elite, koja odavno ne brine ni o čemu nego sama o sebi. Da se upitamo:”Šta mi radimo da istinska interpretacija agresije na BiH ostane zapisana? Zašto nam se događaju ovakve stvari? Činimo li se u njihovim očima toliko slabim, da su se osmjelili da nam i na Zlatištu krst postave? Nije problem u krstu kao znamenju, nego u krstu kao simbolici. Da li smo mi Bošnjaci, toliko kičmu povili da nam ponovo na čast i dostojanstvo udaraju? Da li je do nas? Zapitajmo se. Do njih (Srba) sigurno nije. Oni su to što jesu. Zločinci bez presedana. Osobe zadojene mržnjom, ogrezle u krvi, odrasle na mitovima, hranjeni Njegoševim genocidnim stihovima. Oni su samo slika i prilika samih sebe.
Jasan dokaz da “vuk dlaku mijenja , al ćud nikada”, oni su to što jesu. Ali šta smo i ko smo mi? Šta nama znače naše žrtve? Šta nam znači period agresije 92-95. ? Zašto tako brzo padamo u zaborav? Zar smo postali u ovolikoj mjeri snishodljivi? Da li nam je dostojanstvo postalo teret? Šta je to ubilo onog ponosnog Bošnjaka koji je na stećku prikazan? Kako kazati dosta ovom stanju u koje smo zapali? Krst na Zlatištu je samo nastavak davno započete priče i pokušaja iskrivljenja istine (mada se istina ne može iskriviti), to je odgovor na našu nemoć koju smo pokazali u odnosu na crkvu u avliji nane Fate Orlović, koju smo onako “junački” ostavili da se sama bori, ovo nam je odgovor na našu inertnost prema pravima djece Konjević Polja, ovo nam je odgovor za našu šutnju i neodređenost spram gradnje crkve na Budaku odmah iznad Memorijalnog centra Potočari. Ovo nam je odgovor na naš kukavičluk, na naš izbor na šutnju. Odavno nam je jasno da se Bosna više ne brani na Drini, da je dušmanska čizma na kapiji Sarajeva, što su nam i pokazali ovim “znamenjem”.
Do nas je. Do naše podaničke prirode, naše spremnosti da se šutnjom branimo i ako bi za istinu trebali vikati da se naš glas čuje do sedmog neba. Ovo je nama posljednja opomena. Posljednji išaret da ne možemo biti merhametli koliko dušman može biti surov.
Ovo je posljednji išaret da se oni ne šale i da mi Bošnjaci i kad spavamo trebamo jedno oko držat otvoreno. Ali mi, Bošnjaci spavamo čvrsto, (ne)svjesni opasnosti koja nam prijeti. Kao da nam jedanaest genocida ništa nije objasnilo, kao da je umjesto krvi bošnjačke Bosnom mlijeko teklo, kao da nikad Drina krvlju nije bila zamućena, kao da nam se nije dogodila Srebrenica, Višegrad, kao da jama Tomašica ne skriva kosti bošnjačke. Imamo li pravo na ovakav odnos? Ovo više ne pitam radi nas. Pitam zbog njih, koji su svoje živote dali za ovu zemlju. Pitam zbog 1600 ubijene djece Sarajeva, nad čijim se gradom uzdiže krst smrti, spomen njihovih dželata. Pitam zbog Kovača i šehidske krvi. Pitam zbog suza majčinskih i jecaja jetimskih.
Pitam zbog prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pitam zbog majke Have Tatarević, zbog Naze Begić, majki Srebrenice. Pitam zbog onih stratišta na kojima su ubijani Bošnjaci. Pitam zbog Koričanskih stijena, Omarske, Keraterma, Sušice, pitam zbog krvave Drine koja još uvijek u sebi krije tijela ubijenih Bošnjaka. Pitam zbog heroja ovoga rata. Pitam zbog 6066 mezarja u Potočarima. Pitam zbog hiljade njih čije kosti još nisu pronađene. Pitam, zbog Srebrenice, Prijedora, Vlasenice, Višegrada. Pitam jer ne znam kako da objasnim sebi. A tako želim da znam odgovor.
Zar smo smjeli Vučića u džamiju uvesti i to mu dozvoliti da krvavom čizmom po našim ćilimima gazi? Zar nije dosta tog poniženja koje sami sebi priskrbljujemo? Zašto od svojih heroja pravimo “zločince”, dok oni od svojih zločinaca prave “heroje”?
Zbog čega sami doprinosimo pokušaju da se izjednači žrtva i agresor? Puno toga je do nas. Krst na Zlatištu je naših ruku djelo. Djelo naše nesposobnosti, zaborava, sluganstva, snishodljivosti. Djelo materijaliziranih duša. Bošnjaku je dozvoljeno biti ponizan, ali mu je haram biti ponižen. Bošnjaci danas nisu ponizni, Bošnjaci su danas poniženi.
Ako dobiju bitku za interpretaciju agresije na BiH, onda smo mi, Bošnjaci izgubili rat.
Autor: Elmedina Muftić
da rat nije zavrsen to mora svakom bosnjaku, na dokumentarcu Krvavi ples po šeheru na 1 sat 48 min cetnici se kunu da ce opet prvom prilikom opet doc i svoj zadatak zavrsit. mi bi trebali na svaku provokaciju ostro reagovat koliko ce mo dozvolit da nam vrijedjaju nase sehide,ubijenu decu, nane, starce, silovane curice .
kad ce se bosnjo bosne dignut vise sta mora cetnik da uradi da bi se ovaj put probudio na vrijeme???
krst na zlatistu nije samo uvreda za bosnjake nego i za hrvate a takodje i srbe koji su bas sa tog mesta ubijani od tih koji danas taj krst tu dizu. dokle ce stic ova njihova provokacija kad ce neko viknut DOSTAJE!!!! vise
inat crkva u potocarima, dodik oce ocepljenje, i danas se pronalaze masovne grobnice, cetnicki se zlocini velicaju u sred bosne. bosna se vise nebrani na drini jer cetnici su nju presli. citiram nasi preci dodjose do drine mi je predjosmo za buducu generaciju je da zavrse zadatak. ovoga moramo bit svesni. da niko ko cetnik nezna slagat i podvalit to nam mora bit jasno. ako se krst na zlatistu ne ukloni i medjunarodno ne osudi onda ce laz za tolike logore i zrtve postat jednog dana istina, a znamo da laz kod nekih postaje istina.
u bosni se mora hitno nesto promijenit inace sledeci genocid kuca vec na vratima
seljam iz sandzaka uz maticu smo uvijek
“Zapitajmo se. Do njih (Srba) sigurno nije. Oni su to što jesu. Zločinci bez presedana. Osobe zadojene mržnjom, ogrezle u krvi, odrasle na mitovima, hranjeni Njegoševim genocidnim stihovima. Oni su samo slika i prilika samih sebe.”
Neverovatno, kako neko može izneti ovako krupne reči na račun jednog naroda-čist fašizam.
hehheee……….
Milica cobancica.
Krotka ko ovcice koje cuva!
Duvaj u frulu Milice, i drz se stapa cvrsto.
Ne daj da ti ove teske teme pokvare uzitak!
Pitam se šta si ti i kakva si to intelektualna veličina kada tako ponižavaš čobane ?
Šta je loše u tome biti čoban ? Najviše ovaca u Srbiji pa samim tim i najviše Čobana ima na Pešteri pa niže dole sve do Rožaja – predeli na kojima su najviše nastanjeni Muslimani.
Tako da ti u svoj svojoj neukosti iako želiš da poniziš mene na prvom mestu ponižavaš svoje sunarodnike i zemljake, Iako taj nizak nivo razmišljanja i komunikacije prvenstveno tebe samoponižava.
heheheee………
Milica cobancica!
MLogo si pametna!
A kako i ne bi kad se “duhovnom” hranom napajas od Djoke!
Vukadinovica!
I iz raznoraznih “Bliceva”!
Hocu reci “Sliceva”!
hehhehee…..
Dobar pokusaj Elmedina, ali “bitka za interpretaciju” onako kako je ti vidis je samo TVOJ strah i nista vise!
Ta je bitka DOBIJENA KONACNOM presudom Medjunarodnog suda pravde kojom je srbija OSUDJENA za zlocin genocida!
To sto je zbog POLITICKIH interesa smisljenim prikrivanjem dokaza od strane Karle del Ponte, SRBIJI na dusu stavljeno “samo” nesprijecavanje, ni na koji nacin ne umanjuje zlocinacki karakter velikosrBske fasisticke politike!
Najmanje jedan oficir cetnicko-fasisticke JNA vec robija po osnovu KONACNE presuda za zlocin genocida nad Bosnjacima!
A genocid je INDUSTRIJSKI ZLOCIN, dakle kolektivni poduhvat!
Tako da ce ta politika pravno biti sankcionisana kao ZLOCIN GENOCIDA i u Hagu!
PRAVA BITKA se ustvari desava u bosnjackim glavama tacnije u glavama aktuelne bosnjacke kvaziintelektualne i nazovipoliticke elite nedorasle historijskom trenutku u kojem zivimo!
Ali i oni su na izmaku!
Jedan po jedan odlaze na smetliste historije.
Dolaze mladji koji poput AJLANA ARIFOVICA ne zele da trguju svojim ljudskim i nacionalnim dostojanstvom!
Sto se krsta tice, pravoslavni Bosnjaci TREBA da ga podignu.
U centru Sarajeva, na platou pravoslavne crkve.
Sa natpisom ” u spomen zrtvama cetnicko fasisticke agresije na nasu domovinu Bosnu i Hercegovinu i nas bosnjacki rod”!
A i na Zlatistu, ako se medjunarodna zajednica slozi, treba podignuti jedan.
KUKASTI!!!
Da se vo vjeki vjekov ADEKVATNIM ZNAMENJEM obiljezi zlocinacka cetnicko-fasisticka politika kako se vise nikada i nikome u Evropi ne bi ponovila!!
Ja stobom slazem samire-
Text za duboko razmisljanje, interpretacija rata u BIH je okoncana davno i nemislim da se u ovom slucaju radi o interpretaciji. Poznato je svim gradjanima da je medjunarodna zajednica okoncala taj nepotreban rat i agresiju, isto tako je u Hagu taj rat i u pravnom smislu interpretiran za ostatak svjeta.
U ovom slucaju se vise radi o absorbovanju svih ruznih posljedica rata, sa kojima se manipulise obicno pred izbore i druge manifestacije u kojima se moc pojedinih grupa definise i interpretira.
Napomenuo bih citaoce da svi srbi nisu zlocinci i svoj krst ne nose na isti nacin? Zivimo u svjetu razlicitosti i sukobi su manje vise nesto sto cjelo covecanstvo prati kroz istoriju. Bas kao posljedice svih sukoba se i ljudi i humanizam upotpunjuju, jer humanizam mora uvjek pobjedit, jer bi u suprotnom covecanstvo istrjebilo samo sebe? Nisam pristalica vjecite dramatizacije, vec vjecite budnosti i opreza prema svim drustvenim signalima koji uticu na nasu buducnost. I danas u svjetu bukti 64 rata na svim kontinentima gde ljudi stradaju i ginu za svoje interese i slobodu. Nijedan rat se nemoze analizirat i posmatrat kroz jednu jedinu prizmu…pogotove ne sad u 21 vjeku kad posedujemo skroz drugu tehnologiju za dokumentovane izvjestaje. Mi definitivno nismo ponizena nacija vec uzor borbe za slobodu svih ugrozenih nacija…mi smo ponosan simbol zrtvovanja koji se vise nikada nece prepustit genocidu. Nasa snaga je vjecna, a taj krst neka nam ostane kao ” OPMJENA” svima koji ga ikad vide.
Mi boshnjaci smo taj rat dobili kao malo koji narod u svjetu uz enormne zrtve i taj rat nema reprizu i neku novu interpretaciju, mi smo u procesu definisanja posljedica tog rata. Ljep text Elmedina, ali malo tendenciozan za citaoca. Sve nevine zrtve zasluzuju sjecanje i mi koji ih zalimo imacemo uvjek sopstvenu percepciju prema njima, bez obzira sa koje strane ona dolazi. Mi smo u Bosni pobjedili Fasizam, ali ga nismo iskorjenili? Iskorenjivanje fasizma je mnogo ozbiljniji proces za ceo svjet, jer taj virus se s vremena na vreme pojavljuje svuda gde ljudi zaborave na budnost.