Islamskim bankarstvom protiv pohlepe bankara

Transakcije u islamskom bankarstvu su oslobođene neizvjesnosti i rizika da zaštite slabije od eksploatacije.

Ekonomisti današnjice konačno su našli najmanji zajednički sadržalac uzročnika ekonomske krize – pohlepa bankara.

Upravo je to bila osnovna potka nedavno objavljene knjige francuskog autora Tomasa Piketia Kapital u 21. stoljeću u kojoj govori o tome kako veći profit od kapitala u poređenju s profitom od rada stvara sve veću društvenu nejednakost.

To za posljedicu ima da se bogati još više bogate, a siromašni još više siromaše. U takvoj spirali odnosa, novostvorena vrijednost pretvara se u osobno bogatstvo, a ne ide u razvojne investicije.

U potrazi za boljim

Kod svih raste svijest da vraćanje na staro nije moguće. Sve u svemu svijet je u potrazi za boljim i novijim obrascima ponašanja. Ugledne italijanske ekonomistice Loretta Napoleoni i Claudia Segre u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano nedavno su napisale kako bi uz pomoć naglašene društvene odgovornosti islamskog bankarstva svijet mogao koliko-toliko povratiti izgubljeno povjerenje u “propali kapitalistički finansijski sistem”.

Islamsko bankarstvo kao fenomen modernog doba rađa se u sutonu kapitalizma na matrici promjena vrijednosti zasnovih na stavu da slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu.

Ovaj fenomen svoju priliku nalazi uslijed pomanjkanja vizionarskih pogleda za uspostavljanje novih pravila za zapadnjačko finansijsko poslovanje. Ekonomija jedne zemlje je previše ozbiljna stvar da bi se prepustila logici potrošačkog društva.

Vodeći princip islamskog bankarstva temelji se na skupu zakona i odluka postavljenih na “šerijatskim propisima” koji su osnova političkog, ekonomskog, socijalnog i pravnog ambijenta islamskih društava. U osnovi islamskog bankarstva je zabrana plaćanja ili naplate kamate u bilo kojem obliku. U razvoju islamskog bankarstva ključnu ulogu imaju islamske institucije koje djeluju u sistemu sačinjenom od islamskog novčanog tržišta, islamskih uzajamnih fondova, islamskih osiguravajućih kompanija i drugih institucija.

Preko 300 različitih komercijalnih, investicionih, razvojnih banaka i drugih finansijskih institucija prisutno je u preko 50 zemalja na pet kontinenata. Najviše su zastupljene na Bliskom Istoku i Jugoistočnoj Aziji, a sve više se namćeu u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Europi. Najveće kompanije koje posluju na principu islamskog bankarstva su Al Rajhi Banking & Investment Corp. čije je sjedište u Saudijskoj Arabiji, Albaraka & The International Investor Dar-Al- Maal-Al-Islami čije je sjedište u Ženevi i Katar International Islamic Bank sa sjedištem u Dohi.

Prenaglašena uloga novca u današnjem svijetu dovela je do situacije da savremeni čovjek svemu može odrediti cijenu, a ničemu vrijednost. Novac u kontekstu islamskog bankarstva predstavlja samo sredstvo razmjene odnosno način definisanja vrijednosti stvari. On nema vrijednost po sebi.

Šerijatski propisi zabranjuju gerar (ar. غرر – špekulacija).

Društvena odgovornost

Na temelju toga, transakcije u islamskom bankarstvu su oslobođene neizvjesnosti i rizika sa ciljem zaštite slabijih od eksploatacije. Investicije i poslovanje mora biti isključivo zasnovanjo na društveno odgovornom poslovanju u čijoj osnovi je poštovanje principa etike i morala.

Osovina ovog sistema jeste težnja idealu da se ekonomski i socijalni razvoj ostvaruje kroz davanje zekata (ar. زكاة – milostinja), a ne ulaganjem u naoružanje, pornografiju, kocku i druge nedozvoljene radnje.

Poslovanje nadgleda šerijatski odbor sastavljen od poznavaoca šerijatskog prava koji daju odgovore na sva pitanja koja se odnose na poslovanje u skladu s islamskim principima izdajući fetve (ar. ‘فتوى – odluka) kao pravne odluke.

Islamsko bankarstvo nije fenomen koji je isključivo vezan za muslimane. Podatak da preko 105 zemalja u svijetu posluje na principima islamskog bankarstva jasno govori da je finansijski svijet prepoznao ovaj vid poslovanja sigurnijim i perspektivnijim.

Na primjer, od europskih zemalja islamsko bankarstvo je najrazvijene u Velikoj Britaniji. Samo u periodu od 2005. do 2006. godine kada doživljava najveću ekspanziju broj klijenata je porastao 120 posto, broj otvorenih računa 200 posto, broj štednih uloga 76 posto čime je ova zemlja iskazala interes da postane europsko sjedište islamskog bankarstva.

Uvidjevši naglašenu društvenu odgovornost islamskog bankarstva i druge zemlje poput Luksemburga, Francuske, Danske osnovale su banke koje posluju na principima islamskog bankarstva sa tenedncijom širenja poslovanja. Osnovne pogodnosti koje su klijenti uvidjeli u ovom sistemu odnose se na visok stepen pouzdanosti i sigurnosti. Modeli finansiranja zanivaju se na modelima prodaje (murabaha), partnerstva (mušaraka), najma (idžara) i podjele (mudaraba).

Podijeljeni rizik

Osnovna razlika između islamskog i komercijalnog bankarstva iz perspektive klijenta je u tome što u konceptu islamskog bankarstva banka svome klijentu, na primjer, kupuje željenu nekretninu. Klijent banci vraća taj iznos u ratama uz posebnu nadoplatu na temelju čega banka ostvaruje dobit. U ovom slučaju banka i klijent zajedno dijele rizik da bi vrijednost kupljene nekretnine mogla porasti ili opasti u određenom vremenskom periodu. To znači da banka i klijent zajedno sarađuju kao partneri na eventualnoj podjeli dobiti ili gubitka.

U Bosni i Hercegovini ne pridaje se značaj islamskom bankarstvu u odnosu na potencijal koji nudi. Ekonomski fakultet u Sarajevu predstavlja praktično jedinu instituciju koja se bavi istraživanjima i izučavanjima islamskog bankarstva. Razvoj islamskog bankarstva u Bosni i Hercegovini otvara perspektive uspostavljanja i jačanja saradnje sa investitorima iz islamskih zemalja čije bi investicione aktivnosti bile povećane stvaranjem povoljnijeg finansijskog ambijenta i razvoja tržišta kapitala. Iako od kraja 2000-te godine u Bosni i Hercegovini posluje banka koja nastoji da svoje poslovne aktivnosti uskladi na principima islamskog bankarstva suočava se problemom ekspanzije svog poslovanja zbog nepovoljnog pravnog i ekonomskog ambijenta.

Dok Srbija i Hrvatska, intenzivno rade na stvaranju povoljnog ambijenta za privlačenje arapskog kapitala na principima islamskog bankarstva, Bosna i Hercegovina blokira taj put ideološkim predrasudama i narazumijevanjem koncepta čime se stvara otpor i opstrukcija prihvatanju rješenja kojima bi se poslovanje učinilo lakšim. Iako je bilo govora o reformi zakonskog okvira i bankarskog sistema kojim bi se učinili određeni pomaci ništa se nije značajno dogodilo u tom smjeru. Ako islamske finansijske institucije danas upravljaju s vrijednošću od 1,6 triliona dolara na svjetskom nivou, kako ističe profesor Fikret Hadžić, nije li onda to dovoljan razlog da možemo tvrditi kako islamsko bankarstvo može biti veoma interesantno kao razvojna šansa i perspektiva za privlačenje stranih investicija u BiH.

Međutim, činjenica je i da bh. političari ne vide mogućnosti korištenja potencijala islamskog bankarstva u finansiranju ekonomskog razvoja jer nikoga u minuloj izbornoj kampanji nismo čuli da je glasno zagovarao otklanjanje prepreka i ograničenja u ovom segmentu.

Velika šansa

Ključno pitanje o kojem će se sve više voditi rasprava je da li je islamsko bankarstvo koje posluje na ideološkim principima alterantiva komercijalnom bankarstvu koje posluje na tržišnim principima?

Zanimljivo će biti vidjeti kako će svijet izgledati za dvadesetak godina koje će pratiti trend odumiranja tradicionalnih banaka. Da li je knjiga Tomasa Pikea koja govori o jazu između bogatih i siromašnih najbolja kritička analiza finansijskog sistema koji traži nove obrasce ponašanja?

Islamski svijet u ovome mora uvidjeti šansu koja se ne smije propustiti.

Autor: Dženan Kulović