BiH, Njemačka – Jučer je u Kielu, Njemačka, završen dvodevni Globalni ekonomski simpozij na kojem je predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa uzeo aktivno učešće na sesiji radne večere o temi: “Može li religija pomoći rješavanju globalnih problema”. Treba zabilježiti da se na ovaj način Svjestki bošnjački kongres najbolje predstavio na jednom visoko rangiranom međunarodnom susretu.
Nakon dnevnih sesija o temama od globalnog interesa za ekonomiste, bankare, investitore, političare i znanstvenike iz raznih oblasti, održana je radna večera za sve učesnike na simpoziju, gdje su u u vremenu od dva sata govorili pet predstavnika katoličanstva, protestantizma, judaizma, islama i budizma o temi. “Kako religija može pomoći u rješavanju globalnih problema”.
Inače, Globalni ekonomski simpozij otvoren za nova rješenja, sa sjedištem u gradu Kielu, Njemačka, je godišnji susret ekomonskih svjetskih autoriteta za rješavanje globalnih pitanja kao što su klimatske promjene, energetska sigurnost, nedostatak vode i hrane, siromaštvo, nejednakost, nezaposlenost, nedovoljna edukacija i globalna pitanja mira i sigurnosti. Ove godine na Simpoziju su aktivno sudjelovali svjetski ekonomisti direktori banaka, direktori osiguravajućih društava, direktori investicionih projekata, direktori globalnih korporacija, bivši šefovi država i vlada te dobitnici nobelovih nagrada.
Učesnici Simpozija u Kielu su se složili da je religija nezaobilazna za rješavanje mnogih globalnih problema u svijetu. Ponekad se događa da je religija dio problema, ali u pravilu religija može, odnosno mora bit dio rješenja u globalnim međuljudskim odnosima. Sve više postaje jasno da se globalni problemi ne mogu rješavati samo politički i ekonomski, već u velikoj mjeri religija ima snažan utjecaj za iznalaženje rješenja za mnoge globalne probleme. Cjeneći njegovo dvodecenijsko iskustvo u obnašanju dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bosni i Hercegovini, kao i ugled kojeg uživa u svijeta kako na Istoku tako i na Zapadu, predsjednik Globalnog ekonomskog simpozija Denis Snover (Dennis Snower) je pozvao predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulemu emeritusa dr. Mustafu Cerić da uzme aktivno učešće u radu ovogodišnjeg Simpozija. Referat kojeg je dr. Cerić podnio u pisanoj formi pod naslovom “Religija i globalna stabilnost: neka rješenja problema”, objavljen je na zvaničnom portalu Simpozija i štampan je kao referentni materijal za sve učesnike Simpozija. U svom usmenom obraćanju na radnoj večeri u prisustvu više od 200 učesnika iz cijelog svijeta, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić je rekao:
Braćo i sestre,
Dame i gospodo,
Počašćen sam pozivom Denisa Snovera (Dennis Snower), predsjednika Kiel instituta za svjetsku ekonomiju i direktora Globalnog ekonomskog simpozija (GES) da prisustvujem ovom prestižnom međunarodnom ekonomskom simpoziju otvorenom za nova rješenja za stare i nove probleme u svijetu.
Pozdravljam ideju da se u raspravu o važnim globalnim ekonomskim pitanjima, koja ne isključuju ni politiku, uključi i religija, koja sve više postaje nezaobilazan faktor u međunarodnim odnosima na svim nivoima i u svim oblastima ljudske aktivnosti. Slušajući danas ekonomiste shvatio sam da je za ekonomiju jedan od najtežih problema spoznaja da ekonomski rast (growth) nije beskrajan, odnosno da na ovom svijetu sve stvari imaju svoj kraj, pa tako, kako jedan profesor reče “i naš ljudski život ima svoj kraj, nažalost”. Ta spoznaja ma koliko bila racionalna, izaziva emocije straha i neizvjesnosti u ekonomskom smislu šta će biti kad dođe kraj ekonomskom rastu (growth), odnosno šta će biti kad dođe kraj osnovnim prirodnim resursima, kao što su zrak, voda, hrana, energija, itd. Na to pitanje očito nema adekvatnog odgovora.
 DR: CERIĆ (SBK): Neki su počeli vjerovati da je moguće politiku oplemeniti etikom i moralom. To je naročito primjetno u Trećem svijetu, gdje su generacije doživjele razočarenje u nacionalizam i socijalizam i zato su ljudi počeli da tragaju za starim i dublje ukrijenjenim vrijednostima. |
Dakle, slušajući o strahu ekonomista o neminovnom kraju ekonomskog rasta, postalo mi je jasno zašto je religija (“odjedanput”) postala važna u ljudkim životima. Jer, za razliku od ovozemaljskih stvari koje nisu beskrajene, odnosno koje imaju rok trajanja, ideja koju religija baštini je beskrajna, tj., religija nema kraja i nema rok trajanja zato što religija postoji otkad čovjek postoji, pa će tako i postojati sve dok čovjek postoji na zemlji. Dakle, religija je besmrtna, odnosno vječna zato što je njeno izhodište besmrtno i vječno, zato što je ljudska duša besmrtna, koju religija hrani i zato što čovjek treba religiju, koja ga oslobađa od straha od kraja, koji se rađa kod onih koji znaju da ekonomski rast, odnosno materija, nije beskrajna, nije vječna. Zato oni koji vjeruju samo u ekonomsku moć, odnosno rast u materijalnom smislu nesretni su kad shvate da ta moć i taj rast, tj. materijalna dobra, imaju svoj kraj. Kad dođe neminovni kraj materiji u koju je čovjek vjerovao, čovjek prestaje biti ono što je bio i onda počinje da razmišlja a šta je to sad što bi mogao biti. Čovjek počinje da razmišlja a šta je to nakon materijalnog što ga može učiniti da i dalje bude neko i nešto. Gdje je to i šta je to što nije prolazno, što nije potrošivo, što je beskrajno i vječno. Tako je to – nakon dugog života ma koliko trajao, čovjek počinje da razmišlja o smrti. Počinje da shvata da je ekonomija, kao materijalno dobro, prolazna, da je smrtna kao što je i on sam smrtan.
Možda je iz tog stanja duha današnjeg svijeta opravdano zapažanje, koje kaže da se može reći da je krajem prošlog stoljeća bilo vrijeme u kojem se pojavilo oživljavanje religijskog entuzijazma. Vidjeli smo u mnogim društvima zahtjev da se religija vrati u politiku. Neki su počeli vjerovati da je moguće politiku oplemeniti etikom i moralom. To je naročito primjetno u Trećem svijetu, gdje su generacije doživjele razočarenje u nacionalizam i socijalizam i zato su ljudi počeli da tragaju za starim i dublje ukrijenjenim vrijednostima.
Ovo zapažanje ima smisla, ali ipak ostavlja u našim glavama jednu zagonetku, a to je: Koje su to stare vrijednosti sa dubljim korijenima? Odakle dolaze te vrijednosti? I, dakako, ko određuje koje od tih vrijednosti su danas dobre za nas? Ova pitanja nas upućuju na pitanje koje nam je zadano za ovu sesiju, a to je: “U kojoj mjeri postojeća religijska vjerovanja i prakse promiču pojedinačnu odanost zajedničkom globalnom dobru”?
Složit ćete se, međutim, da je najveće o najizazovnije pitanje od svih: Šta je dobro? Šta je zajedničko dobro? Šta je globalno zajedničko dobro? I, naravno, ko definira šta je to globalno zajedničko dobro?
(bosnjaci)
http://www.youtube.com/watch?v=SZ75Z5jtrm0&list=PL-ScekGr46HrdO70REWqjdHc6TbzwUXf9