Tiha noć zagrlila svemir,
Mirno.
Svježinom topla,
Toplinom svježa.
Od zvijezde do zvijezde,
Blaga putanja svijetla,
Potopila granice pospano.
Budna je samo ravnoteža.
Budući se dani gnijezde,
Sitan korak preko praga.
* * *
Jednostavno lahak let,
Ni vjetar,
Ni krila.
Dostižno-osjetljivo nebo,
Ove je noći,
Na dohvat ruke prosut.
Na svaki kucaj srca,
Štima zvuke sna.
A poslušno očekuje dovu,
Nježno prepisuje,
I šapat,
I šutnju,
I riječi.
* * *
Ima prostora na pretek,
Večeras.
Od “Čitaj imenom svoga Gospodara,
Koji je stvorio”.
Pa sve do prašine,
Zadnjih koraka,
Nepoznatog,
Skromnoga daije.
* * *
Ima prostora večeras,
Od tek stidljivo,
Izgovorenog šehadeta.
Pa sve do sitnog bola,
Najmanjega prsta ummeta.
* * *
Ima večeras,
Dovoljno prostora.
Slobodno,
Za 124 hiljada salavata,
Od Adema (a.s.),
Pa sve do Muhammeda (s.a.v.s).
* * *
Ove je noći,
Uzvišeni,
Objelodanio Svoj Pečat,
Na nebu,
I na Zemlji.
Blagodat onima,
Koji čvrsto vjeruju,
Na ovu,
I na onu stranu,
Kijamet Dana.
Autor: Fatmir Baći