Pitali su Hasan al-Basrija: „Zašto dnevno ne govoriš više od sedam ili osam riječi?“
On im reče: „Prije nego nešto kažem upitam sebe hoće li mi to što ću reći biti stavljeno na vagu dobrih ili loših djela, pa ako vidim da će mi biti stavljeno na vagu dobrih djela onda to kažem, a ako shvatim da će mi biti stavljeno na vagu loših djela onda se uzdržim i ne kažem.
Tako sam uvidio da bi mi većina onoga što kažem bila stavljena na vagu loših djela, zatošutim.“
Uzvišeni je rekao:
مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ
”On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Prijevod značenja: Kaf, 18)
(Akos)
