Srebrenica mora ostati naša bolna opomena

1
15
Samir Kajošević je rođen u Bihaću 1975. godine. Živi u Podgorici i radi kao novinar u nezavisnom dnevniku “Vijesti”. Pored Književne nagrade “Srebrenica” čiji je dobitnik na ovogodišnjem natječaju na temu “Sandžak” u organizaciji Bošnjaci.Net, na prošlošlogodišnjem natječaju je osvojio drugu nagradu. Priče sa oba natječaja bit će objavljene u knjigama “Bošnjakinja” i “Sandžak”. Inače svoje priče do sada nije objavljivao.

Bošnjaci.Net: Gospodine Kajoševiću, čestitamo vam na osvojenoj Književnoj nagradi “Srebrenica” na književnom natječaju Bošnjaci.net za kratku priču na temu “Sandžak”. Šta za vas kao autora nagrađene priče predstavlja ova Književna nagrada “Srebrenica”?
Kajošević:
Vjerovatno će djelovati stereotipno, ali ovakve nagrade su veliki podsticaj za ljude koji žele da se okušaju u književnosti. Pretpostavljam da većina učesnika konkursa, kao i ja, nije bila previše sigurna u svoj talenat i kritički gledala na svoja djela, a ovakvi konkursi najbolji su način da savladamo te prve prepreke u pisanju. Osim toga, u bošnjačkoj historiji puno je neispričnih priča a sigurno da je Sandžak jedna od važnijih. Drago mi je da je žiri to primjetio.

Bošnjaci.Net: Smatram da ne treba pojašnjenje zašto smo nagradu nazvali “Srebrenica”; ipak kako Bošnjak treba doživljavati Srebrenicu i šta treba raditi da ne doživi opet Srebrenicu?
Kajošević:
Teško je pričati o zlu, ako ga niste direktno osjetili na svojoj koži. Ljudi koji su preživjeli rat u Bosni vidjeli su i osjetili zlo u najcrnjem obliku, i oni bolje od mene znaju šta znače Srebrenica, Foča ili Omarska. Mislim da se ničije zlo ne smije zaboraviti, jer postoji opasnost da se ne ponovi nama ili nekom drugom. Ipak, smatram da Bošnjaci dugo vuku pretežak teret zla koje su doživjeli, i da im to ne dozvoljava da napreduju. Kada previše razmišljate o tome da ste žrtva i očajavate zbog zle sudbine, zapravo stojite u mjestu. Iako vrijeme oko vas teče i morate pogledati životu u lice, samosažaljene vas drži u mreži i ne dozvoljava da napredujete. Zato nam Srebrenica mora ostati bolna opomena, ali ne smije biti početak i kraj.

Nisam mogao ignorisati podršku velikog pisaca kakav je Isnam Taljić
Bošnjaci.Net: Šta je to vas je potaklo da se javite na raspisani natječaj?
Kajošević:
Moram priznati da bi se teško odlučio za objavljivanje priče da nije bilo insistiranja i podrške dragog prijatelja Isnama Taljića. Iako sam prilično kritičan prema svojim tekstovima i pokušajima pisanja priča, jednostavno nisam mogao ignorisati podršku tako velikog pisaca kakav je g. Taljić. Upoznali smo se kroz moj novinarski posao i izgradili neobično ali veoma iskreno prijateljstvo. Negdje sam mu i rekao da sam zahvalan Bogu što mi je omogućio da upoznam takvog čovjeka sa nevjerovatnom energijom da me podrži i raduje se mojim uspjesima.

Našim unucima nikada neće biti sasvim jasno ko je ovdje zločinac a ko žrtva
Bošnjaci.Net: Na natječaju na temu “Sandžak” napisali ste priču “Usud”. Otkrijte nam neke tajne vaše priče; zašto baš “Usud”?
Kajošević:
Zato što je na prostorima kakav je Balkan, uvjek nejasno ko je pobjednik a ko gubitnik. Iako smo se decenijama bavili historijom, mislim da nama a vjerovatno ni našim unucima nikada neće biti sasvim jasno ko je ovdje zločinac a ko žrtva. Junak moje priče, Aćif efendija, primjer je zle sudbine koja je zadesila pripadnike svih naroda na ovim prostorima. Ti su ljudi životom i zaboravom plaćali cijenu što su u teškim vremenima pokušavali da spasu sebe i svoje sunarodnike. O njihovoj se žrtvi moralo šutjeti a tuđa su se zla morala zaboravljati. To je njihov ali i usud većine naroda na Balkanu.

Bošnjaci.Net: Sandžak je konačno podijeljen tvrdom granicom između dvije države (Srbija, Crna Gora) koje su kroz historiju neprijateljski odnosile prema toj regiji i naravno Bošnjacima koji su autohton narod i koji čine većinu s obije strane granice. Šta mislite zašto se stoljećima izliva otvoreno neprijateljstvo prema građanima bošnjačke nacionalnosti?
Kajošević:
Balkan je čudna sredina iako je geografski dio Evrope. Ovdje uvjek važi pravilo da jači tlači, i mislim da će proći decenije prije nego počnemo zaista da razmišljamo kao normalni narodi. Očigledno je da iako se većina naroda Balkana u najmanju ruku ne voli, imamo zajedničku želju da i civilizacijski budemo dio Evrope. Nadam se da ćemo pred njenim vratima ostaviti mitove i sumnjive heroje, i početi da živimo kao normalan svjet.

Bošnjaci.Net: S obzirom da živite u CG; zašto je u toj republici Sandžak tabu tema, zašto niko od zvaničnika ne spominje Sandžak, da li su Sandžak i Bošnjaci u njemu već osuđeni na tihi nestanak, možete li poentirati krivce, kako sa srpsko-crnogorske tako i sa bošnjačke strane?
Kajošević:
Krivicu je uvjek najbolje tražiti u sebi. Jer zašto ovog momenta tražiti krivce u Srbiji ili Crnoj Gori, kada se u Sandžaku ljudi danas djele zbog toga u kojoj džamiji klanjaju ili za koju stranku glasaju. U takvoj atmosferi sami ste najveći krivac što tiho nestajete.

Bošnjaci.Net: Vaše mišljenje o Bošnjaci.Net kao elektronskom mediju i šta bi ste sugerirali kako u budućnosti da djelujemo?
Kajošević:
Uvjek budite objektivni i aktuelni.

Razgovarao: Esad Krcić


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Kad g. Kajosevic kaze “Srebrenica mora ostati naša bolna opomena”, opet bosnjacki rezon se sklanja ispod vecitog kompleksa zrtve, koji nam i generacijski namece osecaj manje vrednosti.
    Kakva, pobogu, bolna opomena?
    Koliko je bilo takvih opomena u nasoj istoriji?
    I , ne daj Boze, koliko nas mozda ceka?
    Srebrenica trazi PRAVDU. Srebrenica je bosnjacki PRST KAZIPRST pravde usmeren u lica Srbije, Evrope i USA.
    Dragi nasi lideri (koji nas tako “branite” i pozivate na “borbu” bez kraja) : uradite nesto korisno, konacno.
    Insistirajte na svetskom skupu u UN pred svim zemljama o konacnom i definitivno resenom politicko-teritorijalnom pitanju Bosnjaka.
    I nemojte se smejati ovom mom predlogu. Konacno pokazite zrelost.
    Za vasu informaciju: na prvom cionistickom kongresu Jevreji su se hteli zadovoljiti i Ugandom, koja je bila u opciji da resi njihovo teritorijalno pitanje. Ali kad im dobro prodje, drugi Cionisticki kongres izlobira -Palestinu.
    Ne moze bez jedinstva i politickog rada, dragi nasi bosnjacki lideri… 🙂
    Ne pravite se mudri po Sandzackim kasabama. Ako ne znate-dajte ostavke, i uradice to ko zna.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.