BiH – “Karadžić je bio onaj ko donosi odluke na strateškom nivou, vrhovna vlast”, ne samo na političkom nego i na vojnom nivou, izjavio je bivši pripadnik UNPROFOR-a
Svjedok optužbe Entoni Banburi (Anthony Banbury) izjavio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je 1994. i 1995. godine Karadžić donosio ključne političke i vojne odluke u strategiji progona nesrba.
“Karadžić je bio onaj ko donosi odluke na strateškom nivou, vrhovna vlast”, ne samo na političkom nego i na vojnom nivou, izjavio je Banburi, koji je u Unproforu u Sarajevu bio zadužen za civilne poslove, a zatim radio kao pomoćnik specijalnog izaslanika UN Jasušija Akašija (Jasushi Akashi). Banburi je posvjedočio da je strategija vodstva Republike Srpske (RS), na čelu s Karadžićem, bilo da “uspostavi potpunu kontrolu nad teritorijama na kojima bi Srbi živjeli odvojeni od Bošnjaka i Hrvata”.
“Tu strategiju, vojska RS je na terenu provodila “protjerivanjem nesrba”, nastojeći da drugu zaraćenu stranu i međunarodnu zajednicu stavi pred svršen čin”, izjavio je svjedok. Banberi je citirao Karadžićeve riječi upućene francuskom generalu Bernaru Žanvijeu (Janvier) na jednoj večeri 1995, kojoj je prisustvovao, da su “Srbi 500 godina živjeli s Bošnjacima, ali više neće”.
Prema svjedoku, u okviru te strategije, VRS je “neprekidno granatirala i napadala snajperima civile u Sarajevu”, gdje je on radio od aprila 1994. do maja 1995. “Višenacionalna tradicija Sarajeva bila je protivna ciljevima vlasti bosanskih Srba”, naglasio je Banburi.
Kada je na večeri s generalom Žanvijeom upozoren da je ciljanje civila ratni zločin, Karadžić je, prema Banberijevim riječima, odgovorio: “Može biti da neki od naših tobžija loše vide”. Banburi je opisao i da je komandant VRS Ratko Mladić tokom susreta s komandantom Unprofora Rupertom Smitom (Smith) 1995. potvrdio da su snajperski napadi na Sarajevo bili odmazda za srpske žrtve pale u ofanzivi Armije BiH kod Bihaća. “Bio sam iznenađen kad je Mladić priznao da s umišljajem koristi snajpere da kazni vlasti u Sarajevu za nešto što se dogodilo na drugom mjestu”, kazao je Banberi.
Situaciju u Sarajevu, dodao je svjedok, potpuno je kontrolisalo vodstvo bosanskih Srba, smanjivanjem ili pojačavanjem artiljerijskih i snajperskih napada, kao i uskraćivanjem struje i vode i humanitarnih isporuka, te blokiranjem aerodroma. “Karadžić je 1995. izjavio da je tog vikenda zatvorio aerodrom samo da bi pokazao ‘ko kontroliše situaciju'”, precizirao je Banburi. Tu moć, prema svjedoku, predsjednik RS i komandant VRS Ratko Mladić koristili su kao pregovarački ulog u mirovnim razgovorima, povećavajući pritisak na vlasti u Sarajevu i međunarodne posrednike da prihvate njihove zahtjeve.
“U istom cilju, vodstvo RS je smišljeno, uprkos rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, ograničavalo slobodu kretanja Unproforu i humanitarnim agencijama, znajući da od njih zavisi opstanak velikog dijela nesrpskog stanovništva, ali i ‘plavih šljemova’ u zaštićenim enklavama na istoku Bosne i u samom Sarajevu”, izjavio je Banberi. Jedan od političkih izvještaja koji je Banberi sačinio i poslao u sjedište UN u decembru 1994. sadrži i da su, po beogradskim medijima, etničko čišćenje i ratne zločine koje čine snage bosanskih Srba osudili i tadašnji premijer Srbije Mirko Marjanović i predsjednik SRJ Zoran Lilić.
“Predsjednik Lilić optužio je bosanske Srbe da nastavljaju etničko čišćenje i granatiranje civila, iako su obećali da će prestati, a premijer Marjanović okrivio ih je za zločine protiv čovječnosti”, pročitala je iz Banburijevog izvještaja tužiteljka Kerolin Edžerton (Carolyne Edgerton). Svjedok je precizirao da je RS u to vrijeme bila pod sankcijama zvaničnog Beograda zbog odbijanja da prihvati mirovne planove međunarodne zajednice. U izvještaju iz 1995., Banberi je zabilježio “nastavak etničkog čišćenja u Bijeljini, Sanskom Mostu i Banjaluci”. Na proteste zvaničnika UN Serđa De Mela (Sergio De Mello), Karadžić je, po dokumentu, odgovorio da je u Bijeljini to djelo “mafije slične onoj u Hong Kongu” i da to “nije politika vlasti RS”.
Iz Banjaluke, nesrbi odlaze dobrovoljno, tvrdio je predsjednik RS. Dok je Karadžić to govorio, progon hiljada nesrba je bio nastavljen, glasila je napomena u izvještaju. Banberi je u sudnici ocijenio da je “protjerivanje nesrba očito bila politika vlasti bosanskih Srba”. Komentarišući Karadžićevu tvrdnju o “mafiji”, svjedok je izjavio da su paravojne formacije, koje su činile zlodjela nad nesrbima, to činile uz znanje i prećutno odobrenje vlasti na Palama. U osvrtu na tezu da su nesrbi odlazili “dobrovoljno”, Banburi je napomenuo da je to “moguće”, ali da valja uzeti u obzir okolnosti pod kojim su mještani odlučili da napuste svoje domove.
“Da li je to njihova volja, ako su, na primjer, znali da su im komšije ubijene ili opljačkane, a njihove kuće zapaljene ili ako im je neko rekao da odu ili…”, rekao je svjedok. U nastavku suđenja, Banberija će sutra unakrsno ispitivati optuženi Karadžić, koji se brani sam.
Bivši predsjednik RS optužen je za progon nesrba iz 20 opština u BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih općina i uzmanje osoblja UN za taoce, 1992-95.
Izvor: DnevniAvaz.ba
