Skandinavija – U grobu iz devetog vijeka u Švedskoj nađen je prsten sa natpisom “Za Allaha” (lillahi), na kufrskom arapskom pismu koje se naširoko koristilo između 8. i 9. vijeka.
U modernom dobu skandinavske zemlje su poznate po svojim, ponekad, neprijatnom prihvatanju migranata iz arapskog i muslimanskog svijeta. Ali, historija iza ovih odnosa seže mnogo dalje nego što bi mogli očekivati.
Razmotrimo prsten pronađen u vikinškom grobu u Birki, historijskom trgovačkom centru na prostoru današnje Švedske. Žena koja je ukopana u grobu umrla je u 9. vijeku, a otkrivena je oko hiljadu godina kasnije od poznatog švedskog arheologa Hjalmara Stolpe, koji je godinama iskopavao grobnice oko Birke.
Prsten je jedinstven. Napravljen je od srebrene legure, a na njemu je kamen sa natpisom na kufrskom arapskom pismu koje se naširoko koristilo između 8. i 9. vijeka. “Za Allaha” (lillahi), piše na prstenu. To je jedini poznati prsten sa arapskim pismom koji se može pronaći u cijeloj Skandinaviji. Kako je žena dobila prsten nije poznato, ona je pronađena u tipičnoj skandinavskoj haljini, tako da je prsten vjerovatno stigao do nje putem trgovine.
Sada, novo istraživanje od biofizičara Sebastiana Wärmländera sa Univerziteta u Štokholmu, i njegovih kolega potvrdilo je jedinstvenost prstena. U časopisu Scanning, istraživači su ispričali kako su koristili elektronski mikroskop kako bi istražili porijeklo prstena. Naime, otkrili suda je kamen u prstenu zapravo obojeno staklo,u to vrijeme egzotičan materijal za vikinge, iako su već se hiljadama godina pravili na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.
Što je još značajnije, prsten djeluje potpuno nov, sa slabim tragovima nošenja, što je navelo autore da nagađaju da je postojalo vrlo malo, ukoliko ih je i bilo, vlasnika između onog ko napravio prsten i žene kod koje je pronađen. Umjesto, toga, Wärmländer i njegove kolege sugeriraju da je postojao izravan kontakt između vikinga i halifata Abbasija koji su dominirali većim dijelom Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Autori pišu: “Nije nevjerovatno da je žena, ili neko iz njene blizine, posjetio halifat, ili da čak potječe iz halifata ili okolnih područja.„Vikinzi su bili jako zainteresovani za srebro, a ne baš toliko za zlato”, navodi 2008. godine Ferhat Hussejn, historičar, za Nacionalne novine Abu Dabija.”To je bio statusni simbol za muškarce i žene Vikinge, čak su željeli da budu pokopani sa srebrom”.
Ipak, Skandinavci su blago zapanjeni njihovim putovanjima. U jednom drugom opisu ljudi za koju se sada vjeruje da su bili Vikinzi, Ahmed ibn Fadlan, izaslanik Abbesinskog halife, nije bio toliko siguran u njihovu higijenu: „Oni su najprljaviji od svih Allahovih stvorenja”, napisao je arapski pisac u 10. vijeku. „Oni se ne čiste nakon velike ili male nužde niti se peru kada su u stanju ritualne nečistoće nakon odnosa i čak ne peru ruke nakon jela”.
Nije poznato kako se žena u Birki i prsten uklapaju u ovu priču nije poznato, možda nikad neće ni biti poznati.
“Ne znam da li je kupljen ili ukraden i naravno volio bih znati kako ga je ova žena dobila, na prijateljski način ili drugačije. Da li je išla daleko od kuće ili joj ga je neko donio?”, kazala je Linda Wåhlander, profesorica na Statens historiska muzeju koja radi na ovom projeku. “Ja sam arheolog, ali nekada poželim da putujem kroz vrijeme”.
IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Skandinavija: U vikinškoj grobnici pronađen prsten s natpisom “za Allaha”
