Znam da si ti bolesna, ali meni ipak smetaju ti alarmi i ometaš mi čas, ovim riječima se pred cijelim odjeljenjem nastavnica muzičkog obratila mojoj ćerki, koja ima dijabetes tip 1 i kojoj je pištao alarm da je upozori da joj skače šećer u krvi. Na sve to ju je imitirala kako naslanja telefon na senzor koji joj je na ruci, čime ju je ismijavala pred svima. Dijete je od srijede, kada se to desilo, uznemireno, boli je glava i ne želi više da ide na muzičko – kaže za Kurir majka učenice petog razreda jedne osnovne škole u Novom Pazaru, čije je ime redakciji Kurira poznato.
Poznato nam je i ime nastavnice, kao i škole u kojoj se dogodila ova sramotna, disktiminatorna i poražavajuće priča za sve nas. Ali zbog djevojčice, koja ne treba da bude prepoznatljiva i time potencijalno opet diskriminisana, nećemo ih objavljivati. I sve se to desilo iako Srbija sada ima Protokol o postupanju u školi sa učenicima oboljelim od dijabetesa. A i da nema, ovo nije smjelo da se dogodi!
Djevojčica, kako nam kaže njena majka, ima dijabetes od osme godine i upravo zato na nadlaktici nosi senzor koji mjeri nivo šećera u krvi i koji je povezan s mobilnim telefonom.
– Čim šećer počne da pada ili raste, alarm na telefonu se uključi. A kako ćerka već ima 11 godina i u pubertetu je, te oscilacije šećera su česte. I upravo zbog dijabetesa njoj je dozvoljeno da stalno ima telefon kod sebe iako je od početka ove školske godine zabranjena upotreba telefona u školi. I zaista su svi nastavnici maksimalno korektni prema njoj, kao što je bila i učiteljica. Ali sa nastavnicom muzičkog od početka školske godine ima problem, koji je u srijedu kulminirao tim užasnim ponašanjem – priča majka.
Kada je nastavnica muzičkog, kako navodi majka, u početku tražila devojčici mobilni da bi ga odložila u ladicu, gdje su i ostali, ona joj je objasnila da ima dijabetes i da joj taj telefon služi za praćenje šećera, te da gubi konekciju sa senzorom ako je telefon mnogo udaljen od njega, odnosno njene ruke.
– Kad je prvi put zapištao alarm, nastavnica joj je rekla da joj smeta, da slobodno izađe napolje jer ometa čas. Nekoliko puta joj se to dešavalo, pa ona izađe iz učionice, a vrhunac je bio kad joj je pred svima rekla da zna je bolesna i prišla joj: “Je li ti misliš cijeli čas da provlačiš telefon pored senzora?!”, nakon čega ju je i imitirala – navodi majka, koja je odmah sutradan otišla kod direktora škole:
– Kazala sam mu i da ta nastavnica, prije svega kao čovjek, a potom i kao pedagog i neko ko je jedini punoletan tu među djecom, treba da popriča s njom kad se čuje alarm, da je pita kako je, je li joj potrebna neka pomoć. A ona od nje traži da izađe napolje! Znate li vi koliko brzo može da padne šećer? I ako izađe sama iz učionice, može da se sruši i kad će neko vidjeti to dijete? Šta ako upadne u komu?!
SAMA SEBI DAJE INSULIN
Djevojčica je, kako navodi majka, već navikla da živi s dijabetesom i zna da reaguje u mnogim situacijama.
– Uvijek ima kod sebe nešto da pojede ako šećer počne da pada. Razredna joj je toliko dobra da joj je rekla da uvijek može da uđe u njen kabinet i jede ukoliko hitno mora da pojede nešto. Takođe, kod sebe uvijek ima insulin i, ako šećer naglo skoči, zna sama sebi da ga da. I zaista, ni sa kim nemamo problem osim s tom nastavnicom – navodi majka.
Direktor škole kaže za Kurir da je nakon dolaska majke pokrenuo postupak.
– Izjavu treba da daju nastavnica, odeljenjski starešina, dete u prisustvu roditelja i pedagoga. Ono što za sada znam jeste da je nastavnica učenici pred svima rekla da je bolesna, što nije smela da uradi. Za to nema opravdanja, sva deca i njihova prava moraju da se štite. A alarm je, koliko shvatam, bio podešen na najjači zvuk. Ton bi trebalo da bude niži zbog druge dece i održavanja časa. U svakom slučaju, postupak je tek otvoren i ništa ne mogu da kažem kao konačno – navodi direktor i dodaje da primenjuju protokol i da ta devojčica nije jedina učenica sa šećernom bolešću.
(KURIR)
