Krenuo sam za Rijad kako bih posjetio šejh Ibn Baza, nosio sam mu kopiju pozivnice za koncert u našem gradu, Dammamu u Saudijskoj Arabiji. Da budem iskren, nisam bio siguran da li će moja posjeta doprinijeti da se nešto promijeni; jer ovakve vrste koncerata su podržavali pojedini moćnici regije. Šejh Ibn Baza do tada sam susreo samo nekoliko puta i nisam mislio da me poznaje jer sam bio brucoš na fakultetu. I tako sam, kao nepoznati brucoš, došao u ured muftije Saudijske Arabije.
Njegova kancelarija je bila velika, u nju je moglo stati, po mojoj procjeni, do sedamdeset osoba ali je bila skromna. U sredini prostorije nalazio se veliki sto ispunjen dokumentima-pismima koja su pristizala iz svih krajeva svijeta. Pored njega se nalazio telefon koji nije prestajao zvoniti i na koji su ga zvali kako bi pitali za fetve od sudija i studenata u potrazi za znanjem do prosječnih muslimana. Shvatio sam da jedinstvenost mog položaja, biti u prisustvu šejh Ibn Baza, nije bila uopće jedinstvena.
On, Allah mu se smilovao, je bio takav da je primao svakog kome je trebao. Pored stola nalazila se udobna fotelja na kojoj je sjedio, a preko puta nje su se nalazile dvije stolice, kao i po jedna stolica sa svake strane fotelje. Na stolicama, između kojih se nalazila fotelja, sjedili bi pomoćnici, jedan koji bi čitao pisma, i drugi koji bi pisao odgovore jer je šejh bio slijep. Oni koji bi zatražili prijem kod šejha sjedili bi na nekoj od stolica preko puta njega. Šejh nikada nije sjedio za stolom; nikad nije želio da između njega i ljudi bude prepreka.
Pitao me je o davi u našem gradu, mojim studijama i šejhovima koje je on poznavao u našoj okolini. Onda je upitao: „Kako ti mogu pomoći, sinko?“ Rekao sam mu za koncert, a onda je on rekao: „La havle vela kuvete illa billah. Vidjet ću šta mogu učiniti“.
Mislio sam da je moj zadatak završen i rekao sam: „Da vas Allah nagradi“, te sam krenuo, ali me on zamolio da sačekam. Nazvao je princa Naifa,.jpg)
Allah mu se smilovao, u to vrijeme ministra unutrašnjih poslova, i između ostalih stvari mu rekao: „Ovdje mi je jedan od šejhova. Došao je da se požali na koncert koji će se dogoditi u Dammamu, razgovarao sam veliki broj puta sa guvernerom Istočne provincije o sličnim stvarima i on nije poslušao moj savjet, tako da želim da se ti za to pobrineš i razgovaraš sa njim. Očekujem tvoj poziv“. Šejh mu je proučio dovu i završio razgovor. Bio sam poprilično uplašen kad sam shvatio da razgovara sa ministrom unutrašnjih poslova Kraljevine Saudijske Arabije; bio sam mlad i beznačajan kako bih bio dio ili sudjelovao takvom nivou komunikacije.
Šejh me je opet zamolio da sačekam, a onda je rekao: „Možda Allah dadne da danas čujemo dobar odgovor. Da ga Allah pomogne da zaustavi ovaj haram“. Dok sam sjedio i čekao prisustvovao sam nečemu što nikad nisam vidio u svom životu od strane bilo kojeg drugog šejha do šejha Ibn Baza.
Njegov sekretar čitao je pismo od žene iz Mauritanije koja je tražila od šejha Ibn Baza da nastavi svoju finansijsku podršku njenom sinu koji je bio na fakultetu. Ona je pisala da ukoliko obustavi finansijsku podršku, njen sin će onda morati da prekine studij i zaposli se kako bi se pobrinuo za porodicu. Ona je pisala: „Jedini na kog se mogu osloniti nakon Allaha da pomogne ste vi, Ibn Baze.“ Njenom sinu su ostale samo dvije godine studija. Onda je šejh upitao svog sekretara da joj pruži finansijsku pomoć za naredne dvije godine. Njegov sekretar mu je odgovorio: „Sredstva iz fonda za donacije su potrošena“. Onda mu je šejh Ibn Baz naredio da joj se da novac iz fonda zekata, ali odgovor je bio isti! Šejh Ibn Baz reče: „Dajte joj sa mog ličnog računa“, da bi saznao da je odgovor isti. „Ništa od novca vam nije ostalo. Šejhu, sve ste dali za slične slučajeve“. Kasnije sam saznao da šejh jedan dio od svoje mjesečne plate odvaja za dobrotvorne svrhe, a do sredine mjeseca taj dio bi bio potpuno potrošen. Tada je šejh rekao: “Uzmite zajam u moje ime, pošaljite novac ženi i nadam se da ću biti u mogućnosti da ga brzo vratim“. Muftija Saudijske Arabije, čovjek koji je imao milion mogućih izgovora, uzeo je zajam na ime žene u Mauritaniji, žene od koje nikad neće imati koristi na ovom svijetu, jednostavno nisam mogao vjerovati u ono što sam vidio!
Za manje od jednog sata šejh je primio telefonski poziv od princa koji ga je obavijestio da je koncert otkazan i da se pobrinuo da se takvo što više ne dešava u budućnosti. Šejh je bio toliko sretan da sam to mogao vidjeti na njegovom licu i neprestano je zahvaljivao Allahu. Onda mi se zahvalio, kao da sam ja bio taj koji je otkazao koncert i ohrabrio me da se uvijek borim za istinu i da preduzimam korake ukoliko vidim nešto pogrešno. Zamolio me da mu se pridružim na večeri gdje sam naučio još velikih lekcija za koje se nadam da ću ih uskoro podijeliti.
Poštovanje koje sam dobio tog dana moje mladosti i povjerenje koje je usadio u mene, učinile su me da budem ono što sam danas. Njegova briga za slabe, siromašne, one koji su mu blizu i one daleko od njega učinile su da bude uvaženi šejh Ibn Baz.
Autor: Šejh Velid Basjuni
Izvor: islambosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
