Sedam lekcija u kojima Srbija čini svoje građane budalama

Sjeverni Sandžak – Pošteni građani, koji savjesno ispunjavaju svoje obaveze, na vrijeme plaćaju račune ili kazne za parking, koji plaćaju dozvole prije nego što počnu da grade, ispadaju smiješni kada se promijeni vlast, a sa njom i pravila. Ono što je do jučer papreno, obećavaju novi ministri, sada može i besplatno.

Lekcija broj 1: Dva stana iste površine u istoj zgradi otkupljena su za dvije veoma različite sume. Prvi za svega 250 evra, a drugi, nekoliko godina kasnije, za 12.000 evra. I dok je legalizaciju kuće neko platio 10.000 evra, drugi – dovoljno strpljiv da sačeka promjenu vlasti – proći će besplatno. Ministar Velimir Ilić ovih dana najavljuje da više niko neće morati da plati da bi legalizovao bespravno sagrađen objekat.

– Ti primjeri odlično pokazuju da živimo u jednom potpuno neuređenom sistemu u kojem nema ni institucija ni dosljednih pravila. Odluke se donose ad hok, nema standardizacije i nema stabilnosti. Ispada glup onaj ko poštuje pravila – komentariše za “Blic” Dragan Koković, sociolog iz Novog Sada.

Ni reda ni države

Svako od nas može da nabroji niz situacija iz kojih se vidi da ista pravila ne važe za sve i da država nije u stanju – ili ne želi! – da uvede red i sprovede zakon.

Lekcija broj 2: U Beogradu, na primjer, ima više od pola miliona automobila i skoro isto toliko problema da se nađe parking mjesto. Većina poštenih uredno plaća parking, ali ima 40.000 pametnijih koji zgužvaju i bace nalog za plaćanje kazne. A Ustavni sud je ionako ocijenio da „Parking servis“ nema pravo da naplaćuje mandatne kazne.

Lekcija broj 3: Drugi građani – u najvećem broju slučajeva ne sirotinja, već oni imućniji – godinama ne plaćaju struju. I umjesto da budu na vrijeme isključeni, dobiju mogućnost da dug plate na rate ili da im se otpiše polovina. Tako svi mi koji redovno plaćamo struju ispadamo namagarčeni.

Slično se dešava i sa pretplatom za RTS. Da li je obavezno plaćati? Da. Da li plaćaju svi? Ne. I? Nikom ništa. Plaćao, ne plaćao, svira ti radio.

– Nemamo ni reda ni države. Ne uspijevamo da napravimo državu koja će da funkcioniše i zahteva od građana da izvršavaju svoje obaveze, a s druge strane da štiti one koji poštuju pravila – komentariše psiholog Zoran Milivojević.

Lekcija broj 4: Svaka država pokazuje da je jaka dosljednom kaznenom politikom. Kad ona pravi kompromis sa kriminalcima i umjesto 12 godina robije određuje godinu dana kućnog pritvora u luksuznoj vili, pokazuje da se kriminal isplati.

Lekcija broj 5: Kad uteruje brojne takse i namete od čestitih poslodavaca, a ne kažnjava one koji ne uplaćuju doprinose, šalje poruku da se može i tako poslovati.

Lekcija broj 6: Kad pet godina ne kažnjava uhvaćene prodavce ispita, otvara zeleno svjetlo za kupovinu diploma.

Lekcija broj 7: Kada upozorava građane da ne kupuju vozila sa crnogorskim tablicama, a onda dozvoli njihovu legalizaciju, “suptilno” vam sugeriše da se ne isplati igrati po pravilima.

– Ispada neprimjereno da se držite moralnih načela i obrazaca, a prihvatljivo da se ponašate suprotno moralu. Takav obrazac se zatim širi na sve pore društva – kaže sociolog Dragan Koković.

(Blic)