Laža za lažom dok ne crkne baljka
“sandžak” – Svaka laža okrata noge. Iz laži u laž čovjek se snizi za koji samtin. A što je veći, to mu se više poznaje. Nije jedančito kad siromah slaže, njega slabo ko pozna i vidi da je kljasto. Daleko je veća bruka kad golem insan ostane bos i bez parčeta hudžuta. I stas i korak mu se smanji, oguba se i raščereči okrajke pa izgleda kao pehlivan na tanku gajtanu – ako samo tahmin promaši, surva se naniže, ni rođena majka mu ures ne pozna.
Tako i ova naša država (režim), iz godine u godinu, iz dana u dan sve je kraća i trbuhatija, nije nam više ni do koljena. Strah čovjeka da skoptiše kad je pogleda. A zašto? Udružila se s nesojem i udara u stranu, zavodi se i potkočuje – ha ha da padne naglavače! Neko mora bit sebet da država obogalji. Našoj je bezbeli najveći sebet njezina glava. A glava državi jeste režim i njegova perjanica. Neko ko je pošten i nepopušta pred lažama, zakopelja se na jednu ravan i ne da ni državi ni režimu, ni lažama da ga pređu. A onda država igra igru. Potura laž i lažove, jednog za drugim. E, tu se jadna presamitila!
Poturali su i poturaju nam jednu po jednu blehu, kao da je Bošnjo mazlum pa ne može poznati šta je pravo a šta krivo. Prvo su nam poturili Sulejmana Ugljanina. I on nas je za dlaku prevario. Ujeo nas taman za srce. Krenuo s nečim što prijenja za dušu, i svi mu namah povjerovasmo. A država nam ga nastimala tako da nismo ni znali ni umjeli da se odupremo. Nacionalni pokret, aman izgoresmo veselici ko luč za potpalu! A kad se dim razagna, pa pogledasmo jedan u drugog – njega ne bi niotkud. Uteko kao svaki hajduk. Sakrio se, a mi nesretnici ostali da gorimo. Nadali se da je otišao vodu da donese, da gasi džehennemsku vatru što se nadvila preko naših izubijanih leđa. A njega nitkud. Sva sreća što ne bijasmo skroz suhi, korijen nam žilav, pa se nekako iščupasmo, Rane nam još zarastaju. Zavijali smo se u ovčije kože, ali nismo izdali, nismo se predali. Tu su se državi noge oduzele, a osjekle do poviše članaka tek kada je Ugljanina za kojim još uvijek drži raspisanu potjernicu za izdaju države i podrivanje poretka imenovala za ministra. Kako to da nekoga optužiš za izdaju države i daš mu da bude ministar te iste države? Može li to? Tu laža lažu ne stiže. Hvala državi što nam je oči otvorila, a bijasmo plaho zaslijepili.
Čim se otrijeznismo od jedne ujdurme, poturiše nam drugu. A jesu je spremali i prije. Namještali je i čuvali za zlu netrebalo. Rasima Ljajića su još u onaj vakat spremali da načne narodno jedinstvo. Doveli ga u čeku i naučili da nas, čim se otrijeznimo iz jednog sljepila, ugura u drugo. Propade SDA-ovska lažarija, a uzjaha je SDP-ovska. Ona, podučena greškama starijeg joj brata, krenu nalijepo, pocmolji se i udari mehlem na one ljute rane od pendreka što još osjećamo pro hrbata. Našim sebetom, uzjaha i Ralja na beluhana. A kad se jednom pope, stade kandžijom da obnavlja one naše rane. Dok se jadani jadni razumjesmo šta bi, one nam rane iznova raskrvaviše. Krv na krvi, bol na bol, muka na muku – taksirat Božiji! Oteže se Raspidžik nizvodno, ujatači na vjetrometini, pa ni dolijeva so na one žive ranetine. Malo mu to bi, nego nam i dostluke kvari, bratski nam kanap s Albancima stio pokidat. Otrgla se bruka i od jedne i od druge loze. Ogoljila repa, pa joj izvirela truhlina od korijena. Džaba ga brašnom zavija, truhlo te truhlo. A naš narod od truhloće bježi, ko od krmetine. Oboje mu haram.
I toj smo laži stali na rep. Da joj ne bi ujagmili glavu, sjeti se država da nas rastanji. Iako sakata do potkoljenica, izvuče treću tahtabu – Adema Zilkića. Hinjiski, u po noći, kad pošten svijet jorgane navlači, pojavi se iz budžaka i pokuša da nas ujede. Preselo i njoj i državi. Zaboravili da je ponosnom Bošnjaku svetost vjere i Islamske zajednice iznad svega i da za odbranu vakufa ne žali ni svoje ni sinovljeve glave! Opet državi hvala, ostale je veselica i bez koljena, a mi Bošnjaci se pročistili. Tačno su nam uperili prstom udbaška gnijezda, naišaretili nam ko nas to iznutra izjeda. Jer, lahko se branit od spoljnjeg dušmana, hajd ti poznadi ko su i šta su krtinjaci i slijepa kučad. Kad se njih riješiš, onda si has čist. Zaboljelo jeste, ali smo istjerali gnoj iz potkožnih bubuljica. Iščistili smo tijelo od crvotočine. Crvuljčad smo vratili gazdama, i tako režimu osjekli noge do butina.
U onu rabotu režim je pogodilo raskrinkavanje njegovog mjezimca, porodične manufakture Jusufspahić. Tu mu se razbio višedecenijski projekt nominacije crnog asa, hodže iz rukava, kojeg je vazda povlačio kada ga karta nije htjela, kada se kockarska piksla razbijala o njegovu glavudžu.Cijela Srbija je konačno shvatila ono što je iz Sandžaka redovno poručivano: Jusufspahići nisu predstavnici muslimana Beograda, a kamoli Srbije. Oni su od Bajrakli džamije napravili vlastiti biznis, preduzeće za spravljenje hamajlija, sihira, vradžbinskih rekvizita i ostalih potrepština. Režim je zatvarao oči pred tim nezakonitim radnjama, jer su se Jusufspahići uredno javljali na svaki njihov mig, pa se slikali kad god ustreba da se rekvizitno prikaže ahmedija, doduše po ćoškovima i za vratima. Dok su pravi predstavnici muslimana išli na državne proslave, dostojanstveno su sjedili u prvim redovima, ponosno noseći ahmedije i izazivajući poštovanje kod prisutnih, a ovi se veselici jedva primjećuju, osim kada su u pitanju Svetosavske akademije, inauguracije velikodostojnika SPC i slično – jer je to signal muslimanima da se polahko pripremaju za vjersku i nacionalnu asimilaciju.
Trupinu od režima, što će reći haduma, bez desne ruke ostavila je najnovija ujdurma. Izlizali se i Ugljanin, i Ljajić, i Zilkić, i Jusufspahić pa je na red došla gospođa iz nevladinog sektora, kako neko reče s nadimkom od dva tri slova, tek dovedena a već istrošena Aida Ćorović. Što bi naš narod rekao: Stara ženidba gotova siročad. Još se ni pročulo nije za tu ženidbu, a ono je naš narod obatali, prokuži. A da je maskara veća, na crtu joj stalo dijete, studentica Aida Rašljanin koja jednim muhalom ulovi i perjanicu države i vladajuću nevladinu organizaciju. Kako će sad mladenci u đerdek kad im puče bruka po svijetu. Malo mi ih je žao, ni laznuli nisu jedno drugo, nit su im se duhe sudarile, a već su ostali bez jorgana. Otkrile im se smežurave polutke, pa moradosmo sklanjat oči od te prljotine što nam opogani havu. Eto, i ta se laža ubajatila. Skopčali smo je prije nego je i kazana. Valja sad ubogaljenom režimu nać novu lažu, novi otirač koji će nam prednijet pred nos. No, nehvala im ga, dovoljno smo stasali da prepoznamo sve i svakoga. Toliko smo izvarani da nam više nikakava laža ne para uši. A režimu je došlo do grla, bojim se da ga još jedna ovakva skroz ne udavi, da mu ne stane u grkljan – pa ni tamo ni ovamo.
Autor: Jahja Fehratović
NEKIMA SE OPASNO PRIMICE KRAJ.TO SU OVI STO SU IZABRANI DA NAROD PRESTAVLJAJU.STA CEMO SA OVIM NEIZABRATIJEM VEC SAMO IZABRANIM ? TO JE PROBLEM.
Ovi na slici imaju stvarno nesto zajednicko,ONI su prodali veru za veceru.
Ovakvi likovi, Bošnjacima, su zapravo, vjetar u leđa.
Što više, oni, prodati, pričaju, to smo mi, bošnjački narod, jači!
Za vrijeme agresije na BiH Bošnjaci su se borili na svim frontovima i pokušavali da se odbrane od najezde agresora,sa juga napao crnogorski agresor,sa istoka srpski,sa zapada hrvatski a sa sjevera nekad hrvatski a nekad srpski u zavisnosti ko bi tada držao taj dio hrvatske,svi su oni pomagali svojim sunarodnicima u BiH u ratu protiv bošnjaka.U takvom beznađu i haosu kao poklopac na svu muku pojavio se i domaći izdajnik u Cazinskoj Krajini spodoba Fikret Abdić koja je okupila oko sebe grupu otpadnika.Bosanski Bošnjak se tada morao boriti i protiv domaćih izdajnika koje je na kraju pobjedio.I mi ovdje na ovom parčetu zemlje smo meta raznoraznih potkusuravanja i zločina kojima smo izloženi sa svih strana.U ovoj ovakvoj Evropi kao i Srbiji i Crnoj Gori najveći je grijeh biti Musliman.U takvoj borbi za opstanak i svakodnevnom opravdavanju da mi želimo samo mir i suživot i u našim redovima se pojavljuju raznorazni ABDIĆEVCI koji sve čine da bi se udvorili režimu na štetu sopstvenog naroda.I MI ĆEMO NAŠE ABDIĆEVCE POSLATI U SMETLIŠTE HISTORIJE i o njima će se jednog dana pričati o tamo nekima koji su izdali svoju vjeru,naciju,identitet!!
“i svi mu namah povjerovasmo.” VECINA DA ALI NE I SVI.RASIMA NE TREBA NI POMENUT,VAZDA JE BIO ZA TO DA BUDE NEKO I NESTO A NAROD KO NAROD,JURNUO ZA COBANOM.DOVOLJNO JE PROCITATI INTERVIJU KOJI JE DAO VREMENU I SVE SE DA VIDETI KO JE TAJ COVO!OSTALE NE TREBA NI POMENUT,GAD DO GADA KAO,UOSTALOM,I OVA DVOJAC.
Sandžačke čaršije od pamtivijeka su imale po nekoliko svojih retardiranih insana,koji su obilježavali različita vremenska razdoblja , no tosu uglavnom bili čestiti insani koji su odlazili na onaj svijet svijetla obraza . Kakav je ovo kusur koji nas je sad uhvatijo ,prosto je neobjašnjivo . Ove gore poređane sa još poprilično njih koji fale u mozaiku ,uhvatila je moralna retardacija ! GO LOPOV DO LOPOVA !
Suljejmane , pita narod , štaje sa parama koje su sakupljene u dijaspori , a ti ih ponio sa sobom u ujdurisani egzil. Otkud ti pare za vatan ? Đesu pare iz doprinosa i tarifa što ti je sakupljao Meća’? Opet ćeš ti činimise u egzil , al ovaj put bez vatana i onih ruža kalemljenih na šipurku iz Ugla.
Model broj dva i tri su oličenje najcrnjih moralnih vrijednosti . Sihirbaško udbaški kreativci .! Sakriveni pod ahmediju ,dugi niz godina bili su na platnom spisku UDBE, pa je model broj 3 tako lako prebrodio krađu džematskih para u Tutinu , a nevin čovjek robijao .
Model broj četiri,rođen je kad i model broj jedan . Koračao isti put ali malo odskočio od keca . Svoj put trasirao na razaranju mladih naraštaja. Trovanju omladine drogom .On je glavni promoter tog zla i kumče one eksplozije u rođenoj kući . Kad je takav prema sebi i svom rodu ,kakav može biti prema narodu.
Model broj pet, nije vrijedan komentara . Čuo sam da je odlučila da vrati one poklone što je dobila ,kada je pustila buhu da će da se uda, a poznanici ,prijatelji i rodbina pohitali da proslave što će ŠI CU da se skine sa vrata i lanca , kratoru urbicida Novog Pazara.
Jedino sto me cudi je:STA OVAKVE OSOBE RAZMISLJAJU,isto kao i u bivsoj Jugoslaviji imali smo ljude kojima su pare najbitnije u njihovom zivotu i Sluzili su rezimu,Godila him je popularnost pa iako je negativna,videli su da narod zaboravi ko je sta radijo i da je bogat postovan kod naroda pa makar bijo kaljavog srca,jer smatraju siromastvo sramotom i siromaha malo vrijednom insanu.Srbija ce uvijek nalaziti kod Bosnjaka svoje mastere,Jer narod brzo zaboravi ko je dje bijo i sta je radijo za svoj narod.Selam Bosnjacima B.R.SANDZAK koji su SEPARISTI.