“sandžak” – Sedamdeset devet godina od potpaljivanja prve novinarske vatre u Sandžaku. Nije malehna stvar. Doduše, katkada je ta vatra bacala jarkocrvene plamenove, katkada samo rumene jezičke, katkada bljedunjave zrake, po koju iskru i gust dim, a jedno vrijeme se haman nije ugasila – spala na žišku i tinjala u suharku, valjda čekajući da je vjetar raspuha ili kogod razgara.
S vremena na vrijeme, od prilike do neprileke, prišao bi joj po neko, nagrnuo drva na ognjište i bljehnuo u jedan-dva maha, dok se sit dima ne bi nagutao i prošao ga svaki merak i drhat, te se ojađen i nagaravljen podobro odmakao od njezina domašaja. U zadnji vakat, sve nam nake tuđe i dušmanske vatre poturaju oko ognjišta, svak nudi svoj žar da razgori našu muku. Lijepo od njih, hvala im, no nisu jednake naša i njihova vatra. Mi znamo huju našoj furuni i samo mi možemo oko nje hizmetiti, jer musafirovo je da ćejfi i egleniše a domaćinovo da stima dost-luk i muhabet. Da bi se taj adet očuvao, da nam tuđe žiške ne bi jangiju poturale, ne bi čare nego da podložimo sami, da se iz našeg odžaka vije dobroćudan i čist dim, a ne Sivilo i Mrtvljak koji za račun Janka i Marka poture po neku sušku kolko da prevare stud, da narodu za nokte ne zađe. Naši su stari naučeni da šute i trpe do zadnje, sve da bude s manje, sve dok ne zaboli do nakata.
Ali, stasala je mladost kojoj vrije krv, koja se nagutala dima iz krivog odžaka. Neće, ne može, ne priznaje da odžak mora vječno ostati kriv. Hoće i mora da ga razniže i iznova sazida. Isti onakav, ali prav i očišćen od hrđe i čađi što se taložila desetinama godina. Ne da ta mladost i ta vatra u njoj da se iko tuđ primiče našem drveniku, nit da dotura ono što tu ne pripše, niti da uzima ono čemu je baš tu mjesto, pa makar ono tuđe bilo sa sunčane strane, a ono naše iz hladovika.
Helem, Bošnjačka kulturna zajednica, oživljavanjem Revije Sandžak, koja je formalno-pravni nasljednik lista Sandžak iz 1932. godine, čini još jedan važan iskorak ka potpunom zaokruživanju mehanizama nacionalnog i općekulturalnog uzdizanja Bošnjaka Sandžaka i vraćanja ponosa i dostojanstva na hiljade puta izvaranom i unesrećenom biću sandžačkog čovjeka. Obaveza nam je ukazati na svaku namjernu i nenamjernu neistinitost, osuditi svaku podvalu i nepravdu, pohvaliti i nagraditi svaki hvale vrijedan gest, poduhvat, ličnost ili događaj, zabilježiti sve pojedinosti društvenoga života i ponuditi principijelna i adekvatna rješanja za rješive i nerješive probleme koji se tiču naroda, prostora i vremena u kom živimo. Garantiramo maksimalni profesi-onalizam, ali i upozoravamo na britkost pera i odvažnost redakcije i saradnika da slobodno, hrabro i precizno pišu o svakoj temi.
Neće, niti smije biti nedodirljih, tabu i osjetljivih pitanja, sve i svako ko na bilo koji način utječe na našu zbilju bit će predmet našeg interesiranja. U isto vrijeme, spremni smo prihvatiti svaku dobronamjernu sugestiju i konstruktivnu kritiku, pogotovu ukoliko se odnose na opće dobro, poboljšanje kvaliteta i raznovrsnost sadržaja. Koncept koji nudimo bazira se na savremenom shvaćanju tradicionalnih vrijednosti, sponi modernog pristupa i dubokoj uvriježenosti u principe moraliteta koji proishode iz našeg vjerskog, nacionalnog, kulturalnog i civilizacijskog opredjeljenja, sve u duhu tolerancije, poštivanja drugog i drugačijeg, ali najprije ljubavi i okrenutosti k svom. Dakle, nudimo originalan, čist, produhovljen, nikakvim predrasudama ne opterećen proizvod čiji je cilj da angažirano utječe na društvo, odnosno podsjeća, oživljava, obnavlja i izgrađuje one vrijednosti koje nas čine autohtonim narodom koji pripada islamskoj i evropskoj kulturi i civilizaciji, narodom koji ima svoje porijeklo, svoju historiju, svoju sadašnjost i svoju budućnost, narodom koji ima svoj jezik i svoju književnost, narodom koji zna šta jeste i šta nije, narodom koji ima kapaciteta da se izbori za očuvanje svojih posebnosti i narodom koji ponosno i ljubomorno čuva čistotu svog nacionalnog bića. Stoga, garantiramo da će žiška koju mi, kao potpuno samosvjesna i slobodarska generacija, upaljujemo raspiriti vatru koju će krasiti toplina i idilično pucketanje za sve one koji su pacifističkog opredjeljenja, a žestina i pošast za one loših namjera, sumnjivog morala, truhlih duša i kriminogenih htijenja.
Reaktiviranjem Revije Sandžak, Bošnjačka kulturna zajednica još jednom opravdava smisao svog postojanja i nastavlja ostvarivati ciljeve čija je zadaća da opravdaju emanet Bošnjaka koji su joj ukazali povjerenje 6. juna 2010. godine i na taj način je obavezali da dokraja sprovede sveobuhvatnu bošnjačku kulturnu revoluciju na putu ka vraćanju samopouzdanja i slobodraskog duha svog naroda kroz aktivnu svijest o posebnosti vlastitog nacionalnog identiteta kao jedinom efikasnom sredstvu protiv organiziranih pokušaja vlasti da ih asimilira ili barem svede na kategoriju nacionalne manjine, odnosno raznim brutalnim diskriminacijama dovede u podređeni položaj spram većinskog naroda.
Krajnje opredjeljenje redakcije jeste da Revija Sandžak postane svojevrsna institucija bošnjačkoga naroda od koje može očekivati očinski odnos: i prijekore za nespretnost, i savjete za uređenje vlastitoga života i radost zbog svakog koraka naprijed, pa makar on u početku bio klimav ili nesiguran. Za uzvrat ne tražimo nikakvu blanko podršku, želja nam je da kvalitetom, poštenjem i ozbiljnošću zaslužimo povjerenje svakog čitaoca što ćemo, ubijeđen sam, postići već ovim prvim brojem.
Autor: Jahja Fehratović, glavni i odgovorni urednik “Sandžaka”
Iskreno se nadam da će Revija Sandžak posvetiti maksimalnu pažnju ekonomskom razvoju Sandžaka. Ne sporim ni jednu drugu oblast, ali je borba za smanjenje siromaštva prioritet svih prioriteta svih zemalja, od Amerike do neke najsiromašnije afričke zemlje. Životni standard stanovništva je jedino merilo uspešnosti neke zemlje. Događaji u Egiptu, Tunisu i mnogim drugim zemljama to najbolje potvrđuju.
Zar nije tužno, bruka i sramota za Sandžak kada njeni građani seku sebi prste, probadaju se ekserima, štrajkuju glađu i ko zna šta sve drugo rade.
Mislim da bi baš na stranicama Revije Sandžak trebala da se razvije stručna polemika (ne ovi političari koji pojma nemaju o tome) o strategiji ekonomskog razvoja Sandžaka, kandidovanje programa, saglasnost oko zajedničkog cilja i sredstva i rokova u kojima će se pojedini programi realizovati.
Eto, za početak, ja kandidujem ono što mogu i što znam: razvoj ugostiteljstva, poljoprivrede i turizma Sandžaka.
Zar to nije zajednički cilj svih u Sandžaku?
Za tako veliki i važan posao je potrebno najpre osnovati Institut ugostiteljstva pri Internacionalnom univerzitetu. Ceo program polazi odatle i zavisi od toga.
mene samo interesuje sta je to SDA uradila 1992 godine.
Okupila narod i obecala kule i gradove, pa cak i drzavu.
zgrabili pare od narod i put za Evropu i Tursku a narod ispastao od srpske policije, prepusten sam sebi.
Nije vas ni stid da spominjete vasu proslost.
Pravi i hrabri vodje izasli su na vidjelo, poput muftije Zukorlica, Dzema Suljevicaurednika ovog veoma znacajnog lista(revije0 i drugih.
Gdje je bio Jahja 1992. god?Halo vi iz SDA, probudite se, ovo je sad 2011. god., taj vam argument više ne pali.
Jahja je mlad čovjek, on je 2000. god. završio srednju, a tek kasnije Fakultet u Sarajevu, što znači da je tada imao 7-8 god. 😀 – ljudi morate da shvatite da ta suljovksa logika zastarijeva sa vremenom … 😀
…………………………………………….
Eh, a sigurno si mislio i đe je bio Muftija tada!?
A odgovor je:
Tada, u toh diktaturi je bilo najvažnije sačuvati žive glave, a sada “kada susa moze pricati sta god hoce”, oni što su tada pozivali na rat i obećavali republike oni rade sve po volji Režimu srpskome i izdali su svoj narod i svoju vjeru zarad ličnih interesa.
Nadam se da je jasno. Selam.
Bravo, brate. Tacno, bilo je tada najvaynije sacuvati glave. A ko se za to najvise zalagao. Bas taj Suljo, kojeg vi sada hulite koliko mozete. A sta bi bilo, brate, da on tada nije progovorio ono cega su se mnogi sto sada pricaju slicno i u snu plasili.
Nadam se da je i tebi sada jasnije.
Selam.
da je srece da nije tad progovorio ne bi sad govorio i radio ovako sve na nasu stetu.
Bas lijepo, gospoda bi da zapale vatru!? Gdje su isti bili kada je vatra gorjela u Sandzaku? Sakrili se u debelu hladovinu i sada, kada svaka susa moze pricati sta god hoce, digli glavu? Gdje je bio i sta je radio do prije nekoliko mjeseci doticni Jahja? Sta je toliko ucinio za Sandzak da bi sada on “podlagao” “nasu furunu”?
a sta nam vrede sad svi oni sto su nalagali vatru devedesetih. gde su oni sad?
Nije za nas Bosnjake vatra, ono sto je za druge(kao u filmu Lijepa sela, lijepo gore).
Za nas je vatra, toplina sto grije srce i dusu, za nas je vatra, svjetiljka koja pokazuje put.
Vidis, razlicite asocijacije ljudi imaju, zavisno od onoga sto im je u glavi i na umu!
Lijep i iskreno rečeno uredniče.Nadam se da će stari NOVI SANDŽAK biti DOBRO DOŠO U SVAKI DOM. Nemojte zaboraviti da je novinarstvo u Sandžaku započeto u Prijepolju. Hajirli bilo
MASAALLAH prelijepo kazano. ne sumnjam da ce to biti dobro kvalitetno korisno i uspesno kao uostalom i svi drugi projekti ove ekipe.