Nedavno sam bio u prilici da u Ambasadi Srbije u Briselu razgovaram sa predsjednikom Srbije Borisom Tadićem. Učtivo pozdravim Borisa i kažem da se nadam da će Srbija riješiti probleme u Sandžaku.
Uz grč na licu Tadić veli da u Sandžaku ima velikih problema koji su vještački izazvani. „Gospodine Tadiću“, dodajem, „mislim da su probleme napravile državne institucije, prije svega Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i da je problem, ustvari, lako rješiv“.
„Kako je rješiv“, pita me pomalo iznenađen predsjednik Srbije.
Kažem: „Vrlo lako, država treba da prizna volju sandžačkih Bošnjaka.“
„E, ali postoji drugi problem, ne može vjerski starješina da rukovodi Nacionalnim vijećem, imamo prigovore i iz EU zbog toga, a i to je protivno našem Ustavu“, Tadić isuka ključni srpski argument.
„A, zbog čega ste dozvolili da se taj vjerski starješina kandiduje na izborima, ako je to protivustavno, gospodine Tadiću?“
Nekoliko sekundi šutnje i rečenica: „To nam je nametnuto“ bila je dovoljna da potvrdi onu tezu da Beograd zapravo hoće one predstavnike Bošnjaka koje može da kontroliše. Sve ostalo što je Tadić pokušao objasniti bilo je nevješto i kontradiktorno.
Nastavljam sa pitanjima: „Gospodine Tadiću, znate li da je i na drugim listama bilo vjerskih službenika? Naprimjer, na listama mađarske zajednice je bilo katoličkih sveštenika.“
„Pa, i to je problem, i to ne može“, kaže Tadić.
„Može, jer je tamo formiran savjet, a jedino kod Bošnjaka nije“, kažem.
U razgovor se upliće ambasador koji je svo vrijeme slušao razgovor, kako bi nas učtivo upozorio da „gospodin predsjednik“ mora porazgovarati sa još zvanica.
Ovako bi se ukratko mogao prepričati dvadesetominutni razgovor sa Tadićem o krizi u Sandžaku. Sve ovo ne bih ni pisao da je „gospodin predsjednik“ dao neku izjavu ili objašnjenje povodom kršenja izborne volje Bošnjaka Sandžaka, da sve vrijeme ne šuti i ignoriše sandžačke turbulencije.
Poslije razgovora sam ubjeđeniji, više nego prije njega, da je cijela situacija kreirana od najvišeg državnog vrha, uključujući blagoslov Tadića, idejnu podlogu Ljajića, izvršnu ulogu Čiplića i navijanje Ugljanina.
Međutim, druga stvar me je posebno dojmila iz ovog razgovora sa predsjednikom Srbije. Naime, pitam ga kako misli da riješi situaciju u Sandžaku?
„Ne znam“, bio je jednostavan i mislim iskren odgovor.
Očito je da se Beograd upleo u sandžačku kučinu kao pile. Ne zna ni gdje mu je početak ni kraj. Na sandžačkim Bošnjacima je da ustraju na putu pravde i istine. Da ne pokleknu i ne povuku se. Vidio sam da je pobjeda blizu i rekoh: „Došla je istina, a nestalo je laži. Laž zaista nestaje.“
Autor: Almir Mehonić
Izvor: Glas-Islama.info
Znaci sad sam dobio potvrdu u ono sto san bio 99%siguran da je Amer ono pseto Ugljansko sa Sandzaknewsa.Amere Emire Ugljanine upamti i ne zaboravi trazicu te sve dok te ne nadzem pa makar to trajalo 10 godina ali za one uvrede kunem ti se a ramazan je zalices,plati ces i ono sto mi je Suljo osto duzan.Ne zaboravi kad god imam vremena trazim te vec poduze vreme, a od sad trazicemo te nas nekoliko dok te ne sretnemo,Uzo sam ti sliku sa facebook-a.
idejnu podlogu Ljajića, navijanje Ugljanina, kaze ovo spadalo ovaj Mehonjic, ostra kritika Ljajica i povrsno i blago spominjajne Ugljanina kaO eventualnog buduceg koalicionog partnera.
Dosta smo izvarani Mehonjicu tako i ovi tvoji podli clanci nece proci,po principu lakse je oduzeti Ljajicu glasove jel kod Sulja su interezdzije a i mali su nece proci.Dosta je vise obmana dosta je vise i Ugljanina i Ljajica a vala ni ti nam ne trebas,izgleda lazov si kao Ugljanin,a podlac mnogo veci od Ljajica.
(komentar izbrisan; zabranjeno lažno predstavljanje; Amer i Emir Ugljanin su jedna osoba)
Esselamu alejkum
Anketa o Sandzaku! Odazovi te se Sokoliovi Sandzacki.
Zivela Islamska Republika Sandzak!!!