Piše: Smail HANDŽIĆ
Kada čuješ ili pročitaš nesuvisle vjerske komentare u vezi aktuelnih društvenih pitanja, najčešće na društvenim mrežama, prepoznat ćeš i ti ‘pubertetlije u vjeri‘ i vidit ćeš koliko su još uvijek velike neznalice i koliko su još daleko od suštinskih vrijednosti vjere i života.
Na raskrsnici života, između Pravog puta i zablude
‘Pubertet u vjerskom sazrijevanju‘ metafora je za onaj period u sklopu vjerskog sazrijevanja, na prekretnici života između džehla (neznanja) i znanja, poput prave adolescencije (samo bez dobnih odrednica), kada se nastoji skoro svaka pročitana ili informacija o vjeri koja se negdje čula, praktično i sprovesti u djelo, bez obzira na sve okolnosti i na posljedice. To je kategorija vjernika koja je prisutna u svakom vremenu i mjestu, a koja treba našu nesebičnu pomoć jer se njihovi problemi ne smiju zanemariti.
‘Pubertet u vjeri‘ stanje je kada samostalno i bez stručnog nadzora polahko odrasta i buja vjernikov ego u pogledu njegove vjere, ono njegovo još uvijek neiskusno i nepotpuno razumjevanje vjerskih propisa i ljubomorno tumačenje istih shodno aktuelnim dešavanjima i vlastitoj percepciji.
To je ono isto unutarnje “JA”, ali samo vjersko, koje bi trebalo nekada u budućnosti, ako i kada ispravno sazrije, postati vjernikov izvor imuniteta i snage uz pomoć koje će se hrabro nositi sa iskušenjima borbe između dobra i zla u vremenu svoga života i u trusnom podneblju na kojem egzistira, odolijevajući asimilaciji i čuvajući se od vlastitog posrnuća u zabludu.
Međutim, ono je još uvijek samo jedan životni period, stanje koje je u procesu sazrijevanja: nezrelo, zbunjeno, neiskusno i nedovoljno utemeljeno. Ako se ispravno razvije, društvo će imati čvrstog i nepokolebljivog vjernika, a ako to bude pogrešno sazrijevanje, za rezultat ćemo imati ili osobu koja će utići u ‘vjersku krajnost i pretjerivanje’ ili onu koja će se vratiti u dalalet, stranputicu.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Doista je ova vjera lahka, a ko god prenagli sa vjerom, savladat će ga. Zato, činite onoliko koliko možete i ustrajavajte u tome.“ (El-Buhari, 39; Muslim, 2816)
Ovaj hadis jasno ukazuje na činjenicu da se ne smije pretjerivati sa vjerom na način da se osoba naglo prihvati svih neobaveznih ibadeta i perfekcionizma koje je obilježje idealnog vjernika a za koje još uvijek nije ni psihički ni imanski spremna. Ovaj hadis bi trebao biti posebno aktueliziran u našim sredinama gdje odrastamo u nemuslimanskom ambijentu u kojem se svako ozbiljno vezanje za vjeru smatra nepoželjnim i opasnim. Razmislimo o trinaest mekkanskih godina mijenjanja ljudskog pogleda na život i deset medinskih kada je propisana većina propisa naše vjere!
Koliko je u prošlosti bilo osoba koje su napravile nagli zaokret u svom životu, pa ‘odjednom i preko noći’ postadoše uzoriti vjernici pored kojih bi se mnogi od nas i zastidjeli. Međutim, samo su oni znali koliko im je to bio teret, koje su psihičke borbe vojevali i oni znaju šta je bio osnovni razlog da se ponovo, još žešće vrate u džahilijjet i postanu pouka svima nama!?
Simptomi jednog pubertetlije
Kao i adolescencija, i ‘pubertet u vjerskom sazrijevanju‘ ima svoja prepoznatljiva obilježja. U njemu osoba najčešće rezonuje samo crno-bijele mogućnosti i rješenja, i nikome, bez obzira na starost, zasluge u radu i životu, iskustvo ili znanje, ne dozvoljava da joj uzburka njene labave zaključke ili da joj se dokaže da nije u pravu, ma koliko god je nešto pogrešno, argumentovano prevaziđeno, ili što se, pak, radi o onim pitanjima vjere u vezi kojih postoji velika širina u njihovom razumjevanju a koja od vjernika zahtjevaju bespogovornu toleranciju i širokogrudnost. Njeno vjersko „JA“ je neprikosnoveno i uvijek u pravu!
U nedostatku odgojnih kružioka
Baš kao i adolescenti koji ‘bolje znaju i od svojih roditelja’ percepcija ‘pubertetlija u vjeri‘ često je uskovidna i ograničena, jer je ona posljedica nesistemskog, nepostupnog i nemetodološkog vjerskog odgoja i obrazovanja. Kada čita da se edukuje, ‘pubertetlija u vjeri‘ sam sebi odabire knjigu ili članak, njenog autora, prevodioca i temu, a ako i kada nekoga predavača sluša, sam odabire mjesto, ime predavača i temu koja mu se čini interesantna!
Može se desiti da ‘pubertetlija u vjeri‘ ima na stotine sati preslušanih predavanja i tribina a da i dalje ima simptome pubertetlije. Razlog tome je što je velika razlika između posjećenih predavanja i tribina koje su najčešće informativnog karaktera u sklopu kojih se ne provjerava znanje, i redovnih, kvalitetno pripremljenih, naučnih dersova u kružiocima znanja sa kojima se postupno nadograđuje znanje o vjeri i u kojima se postiže česta interakcija između učitelja i učenika.
Uopće ne mislim da svi ljudi trebaju biti poznavaoci detalja svoje vjere i to nije predmet mojih misli i riječi. Međutim, kada govorimo o osnovnim pitanjima koja svaki musliman treba da nauči i zna, ‘pubertetlija u vjeri‘ je prepušten samom sebi i mnogo toga prioritetnog preskoči ili pogrešno shvati. Recimo, bavi se pitanjima viđenja lažne zore a ni abdest ne zna ispravno, shodno vjerodostojnom sunnetu, uzeti! To nije ni čudo, jer ko to danas i kome ocjenjuje ispravno znanje o vjeri i ko to i kome daje dozvolu (idžazu) da svoje naučeno znanje može drugima prenositi?! Imamo li uopće parametre nečijeg odgoja i znanja?!
Na žalost, još uvijek je dovoljan samo vanjski izgled koji se uklapa u šablon ‘pravovjernog‘ da neko može odjednom izrasti u važnog, za sve šerijatske discipline učenog i spremnog da drugome danonoćno ‘vâzi‘ i izdaje fetve! Na društvenim mrežama čak ni ovaj šablon nije potreban jer se sugovornici uopće ne poznaju i ne vide.
Posljedice zanemarivanja problema
Upravo zbog toga, ‘pubertetlije u vjeri‘ uvijek su spremne da, sa težnjom i ljubavlju prema uzvišenim načelima vjere, nepromišljeno pogaze vrijednosti i manire lijepog ponašanja, izazovu kontraefekat, smutnju i nered kako bi dokazali onu trunčicu svoje vjerske informisanosti koja je za njih jedina moguća istina i koja im daje za pravo da budu uvijek superiorni.
Zbog toga su i drski i netolerantni i umišljeni, uvijek spremni da uvrijede i ponize, a koriste se terminima koje uopće ispravno i ne razumiju (menhedž, sunnet, dalalet, kufr, popuštanje…) ili ih, možda, samo pogrešno tumače kako bi degradirali i obezvrijedili onoga ko im stane na putu.
Upravo takvim svojim djelovanjem i ponašanjem ‘pubertetlije u vjeri‘ uzrokuju pometnju, raskol i neprijateljstvo unutar muslimanskog saffa. Bivaju i uzročnici nazadovanja i rušenja višegodišnjih da’vetskih postignuća, pa idemo ‘korak naprijed a nazad dva’! ‘Zbog pola kile svježeg mesa u stanju su žrtvovati čitavu kravu’! Ali nebitno, to se sve lahko opravda već isprobanim floskulama lažnog sapiranja griješne savjesti.
Često su zaslijepljeni i pozivaju se na ugledne persone iz savremenog da’vetskog miljea, iako sa njima one nemaju baš ništa suštinski zajedničko. Njih oponašaju u govoru, u hodu i oblačenju, a pored njih nemaju vrijednost ni imami priznatih mezheba, ni njihovi čuveni učenici, ni muhaddisi ni mufessiri iz starijih generacija. Kada bi te persone iz da’vetskog miljea znale kako ih nakaradno prezentuju njihovi anonimni simpatizeri, ogradili bi se od njih tomovima napisanih knjiga!
Od nas se očekuje da učinimo prvi korak
Tačno znam šta te pubertetlije proživljavaju i koliko su trenutno zaslijepljeni, jer sam i sâm nekada davno bio kao oni! Potpuno ih razumijem i znam da im treba istinska pomoć. Njima nedostaje ispravni pedagoški pristup, strpljivi razgovor i dugoročni stručni oslonac da ispravno sazriju.
Poštovani čitaoče, ako si persona iz da’vetskog miljea, da’ija, imam ili muallim, razmisli o tome da imaš svoje probrane učenike kojima ćeš se, shodno mogućnosti, dugoročno posvetiti i pomoći im da izrastu u zdrave jedinke našeg društva. Dugoročno gledano, kvalitetu ljudi se treba dati prednost u odnosu na njihov kvantitet, jer nama trebaju zrele svjetiljke u mračnom društvu, a ne ‘pubertetlije u vjeri‘ od kojih će nas glava zaboljeti!
Ako si, pak, ‘pubertetlija u vjeri‘, znaj da živiš period u svome životu kada još uvijek vjerski sazrijevaš. Ne dopusti da tvoje sazrijevanje bude bez blizine iskusnog da’ije ili imama u redovnom odgojno-obrazovnom kružioku u kojem se sistematski i metodološki izučava neophodno vjersko znanje. Zanemari svoje javne nastupe i rješavanje svjetskih problema. U pubertetu, najvažnije je da ukrotiš svoj jezik i da se posvetiš isključivo sebi, pročišćenju svoje duše i srca i svom ličnom napretku. Tvoj lijepi ahlak, ponašanje, osnovni je temelj tvoga napretka! U protivnom, ostat ćeš sam sa vlastitim greškama i sa gorkim iskustvom koje će ti dati odgovore na mnoga pitanja koja danas uopće ne razumiješ!
Uzvišenog Allaha molim da nam pomogne da postanemo uzoriti i nepokolebljivi vjernici, korisni članovi našeg društva čije će znanje i lijepo ponašanje biti najbolji reprezent vjere na ovim prostorima!
Izvor: minber.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
