Privreda Sandžaka – izazovi i perspektive

1
54

“sandžak” – Privreda Sandžaka nalazi se pred velikim iskušenjem. Same statistike govore za sebe. Sandžak se vodi kao jedna od najsiromašnijih regija, ne samo u Srbiji, nego u Evropi. Kupovna moć Sandžak-lija iznosi otprilike 10% evropskog prosjeka. Nezaposlenost u sandžačkim općinama iznosi oko 50%. Postavlja se pitanje: Kako izaći iz ove krize?

Tokom ‘90-ih godina propala su, manje više, sva društvena preduzeća. Nekadašnji giganti, kao što su TK “Raška” ili Vojin Popović, gdje je nekada radilo nekoliko hiljada ljudi, su priče iz prošlosti. U istom periodu, razvio se privatni sektor koji se zasnivao na tekstilu, obući i namještaju. Međutim, i taj privatni sektor pati od inostrane konkurencije, internih slabosti i zbog toga se nalazi u krizi. Tako da se postavlja pitanje: Šta je naša konkurentska prednost u Sandžaku? Odnosno koju industriju bi u Sandžaku trebali da razvijamo?

TRENUTNO STANJE

U vremenu ekonomske krize, ovo nije uopće lahak zadatak. Prije nego što ćemo ponuditi nekoliko prijedloga, neophodno je da pođemo od trenutnog stanja. Kada se analizira trenutna ekonomska struktura Sandžaka, da se jasno primjetiti da dva sektora dominiraju: javni sektor i trgovine. Javni sektor u današnjem vremenu, osim komunalnih preduzeća, ne posjeduje više preduzeća koja imaju aktivno učešće u privredi. Glavna djelatnost javnog sektora jeste administrativne prirode. Iako se uloga javnog sektora smanjila, prije svega, na adminstrativne radnje, on  je najveći poslodavac u Sandžaku. Ovo je suprotno principima tržišne ekonomije, gdje bi privatni sektor trebao da bude glavni poslodavac, a javni sektor da posjeduje minimalan broj zaposlenih. Razlog je to što se javni sektor finansira putem poreza i taksi, tako da veliki broj zapos-lenih u javnom sektor, previše opterećuje poresku obavezu građana.

Druga bitna grana jeste trgovina. Trgovina je neophodna djelatnost u svakoj privredi. Međutim, glavni nedostatak kod trgovine jeste u tome što se ovdje preprodaje gotov proizvod. Kada pogledamo u izloge naših trgovina, brzo ćemo primjetiti da nema puno proizvoda proizvedenih u Sandžaku, nego da se apsolutna većina proizvoda kupuje negdje „sa strane“. Zašto je to tako? Prosto zbog toga što u Sandžaku nisu dovoljno razvijali jedan brend koji je konkurentan na svjetskim tržištima.

PRIJEDLOZI

Sada se postavlja pitanje: Koje industrije treba razvijati u Sandžaku? Kada gledamo trenutne industrije koje dominiraju u Sandžaku, brzo ćemo primjetiti da one nemaju „korijen“ u Sandžaku, obzirom da za tekstilnu i obućarsku industriju trebamo uvoziti sirovine iz inostranstva. Također, za proizvodnju namještaja, osim drveta, moramo uvoziti većinu sirovina. Tako da su ove industrije uvozno zavisne i ne mogu biti nosioci privrede. Svakako, one su bitni faktori u sandžačkoj privredi, ali ne treba im se dati preveliki značaj.

Pa koje privredne resurse imamo? Ovo pitanje zavisi od toga da li imamo neke prirodne resurse koje možemo koristiti za razvoj određene konkurentske prednos-ti ili imamo određenu stečenu konkurentsku prednost, tj. historijski se narod specijalizirao za neku djelatnost. Najbolji primjer za ovo je Švicarska. Švicarska je poznata po mlijeku, siru, čokoladama, tj. hrani koja potiče od poljoprivrednih proizvoda, i, npr., sahatima. Prvo je primjer za iskorišćavanje prirodnih resursa (pašnjaci, izvorna voda, klima) koji se mogu iskoristiti za poljoprivredu. Drugi primjer (proizvodnja sahata) je klasični primjer za stečeno bogatstvo, tj. određeno preduzeće se specijaliziralo za određenu djelatnost i pokazalo se dobrim.

Obzirom da je vrlo teško osloniti se na stečeno bogatstvo, mislim da trebamo iskoristiti naša prirodna bogatstva. Gledajući stanje u Sandžaku, možemo lahko primijetiti da posjedujemo veliki broj izvora vode, ogrom-ne pašnjake, koji nisu (za razliku od drugih krajeva) zagađeni i prelijepu prirodu.

Hrana je proizvod koji je uvijek potreban, za šta se uvijek ima tržište. Ali, u svijetu (prije svega u bogatijim zemljama) postoji jasan trend da se ne gleda na jeftinoću hrane, nego na kvalitet, tj. da ne potiče iz masovne proiz-vodnje, nego da su životinje hranjene prirodnom hranom, a ne vještačkom. Obzirom da veliki broj naših poljoprivrednika koristi tradicionalni metod poljoprivrede, bez masovnog držanja stoke i vještačke hrane, ovu situaciju ne trebamo gledati kao nedostatak, nego kao prednost. Ovaj „brend“ treba razvijati i reklamirati kao „zdravu hranu“ bez ikakvih štetnih aditiva.

Gledajući na spomenuti primjer iz Švajcarske, ne treba se samo koncentrirati na proizvodnju sirovine. Stečena sirovina (mlijeko, meso, voće i povrće) se može iskoristiti za proizvodnju gotovih proizvoda, kao što su sir, dugotrajno mlijeko, čokolada, sokovi, pršuta, sudžuk, parizer itd. Na taj način će nastati i fabrike, što vodi do efekta multiplikator, tj. efekat gdje se povezuje veći broj djelatnosti i time se smanjuje nezaposlenost.

Za plasman dolazi u obzir zapadno tržište, gdje postoji izuzetno velika potražnja za zdravom hranom i, svakako, islamske zemlje (prije svega zemlje zaliva), gdje se treba iskoristiti konkurentska prednost „halal-proizvoda“, jer bi svaki proizvod bio „halal“, tj. proizveden prema halal-standardima.

Druga velika blagodat koju Sandžak posjeduje jeste voda. Kaže se da je voda resurs 21. stoljeća, obzirom da je nafta bila resurs 20. stoljeća. Sve veća svjetska populacija traži sve veće količine vode. Mi posjedujemo resurs vode, ali ga ne koristimo na efikasan način. Neophodno je flaširanje vode i izvoz, naprimjer u zemlje zaliva. Također, naša voda se može koristiti za uzgoj riba. Najbolji dokaz za ovo jeste nekadašnji ribnjak kod Novog Pazara. Proizvodnja energije putem malih hidroelektrana je način kako se resurs voda može iskoristiti. Usto, naše vode su ljekovite. Naprimjer, Novopazarska banja bogata je izvorima termomineralnih voda (15 – 52°C), što je optimalno za liječenje oboljenja i posljedice povreda, a udruženo sa termičkim i mehaničkim tretmanom pomaže u rehabilitaciji invaliditeta. Rajčinovića banja ima termalne izvore u kojima se temperatura kreće od 30 do 42°C. Opći eksploatacioni kapaciteti sva tri topla izvora u Rajčinovića banji su oko 146.000 litara u 24 časa. Tako da su potencijali neiskorišćenih termalnih voda veliki.

Pored vode, Sandžak posjeduje ogromni potencijal u turizmu. Geografija Sandžaka dozvoljava razvoj svih oblika ljetnjeg i zimskog turizma: planinarenje, lovni, ekološki, etnološki, kulturni, rekreacioni, zdravstveni, zimsko-sportski i dr.

Glavni izazovi za sprovođenje ovih ideja jeste u nedostatku finansijskih sredstava, kooperaciji i infrastrukturi.

Za svaki ekonomski razvoj neophodna je infrastruktura. Kao što znamo, razvoj infrastrukture u Sandžaku nije dovoljan. Neophodno je da Sandžak dobije svoj priključak na autoput da bi postao interesantan za domaće i strane investitore.

Kooperacija naših privrednika, nažalost, nije na dovoljnom nivou. Mi želimo više da radimo pojedinačno iz bojaznosti da će nas neko prevariti. Neophodna je ekonomska kooperacija, tj. dijeliti finansijske i ljudske resurse. Na taj način će se razvijati situacija, gdje će svi učesnici u privredi biti pobjednici.

Nedavno formirana Sandžačka biznis asocijacija (SABA) će sigurno imati ključnu ulogu u udruživanju naših privrednika i bolje korišćenje naših potencijala. Svakako, tu je i infrastruktura Internacionalnog Univerziteta u Novom Pazara, koji pored obrazovanja velikog broja stručnog kadra, ima i svoje centre (biznis centar) za pomoć našim privrednicima. Ovaj centar je već realizirao nekoliko uspješnih projekata.

Na kraju, neko će pomisliti da su glavni problem finansije. Međutim, tvrdimo da novac nije problem – zainteresirani investitori postoje, ali mi moramo imati konkretnu ponudu da bi transformirali ovu želju u konkretni projekt. Nedavna posjeta predstavnika Islamske Razvojne Banke iz Saudijske Arabije je najbolji dokaz da postoji veliki broj investitora koji su zainteresirani da ulože novac u Sandžak.

Autor: dr Suad Bećirović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Sjeničkim šumama upravlja Ivanjica, u kojoj se monoga preduzeća bave obradom drveta, al’ u Sjenici nema takvih preduzeća, jer šumu koriste drugi.
    Sjeničkim vodama gazduje Nova Varoš.
    Sjeničkim rudnikom gazduje Resavica.
    Uvačkom klisurom i Sjeničkim jezerom, takođe gazduje NV.
    Sjenica ima najveće tresetište na Balkanu, ali i njega koriste drugi…
    Dokle?

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.