Prijepolje — Miloš Lučić iz Prijepolja primio je 589. penziju, što ga čini rekorderom među oko 8.000 prijepoljskih penzionera.
“Ja sam status penzionera dobio 1. januara 1966. godine, sa punim radnim stažom. Kao policajac imao sam zakonom predvidjene beneficije a nešto radnog staža sam prenio i iz one stare Jugoslavije. Radio sam, naime, godinu i po kao činovnik u nekadašnjoj župskoj opštini čija je administracija bila smještena u kući moga oca Lazara”, kazao je Lučić.
Kako je objasnio, kao pripadnik prve posljeratne generacije policajaca on je vrlo brzo napredovao u službi i najveći dio radnog staža je proveo kao komandir stanice narodne milicije.
“U penziju sam, međutim, otišao kao policijski pozornik. Nije po sredi nikakva greška u službi, već mi je dojadilo stalno seljakanje kao komandira stanice. Imao sam već troje djece i teško je bilo pokretati celu porodicu zarad službe. Molba da pređem u pozornike mi je prihvaćena i do penzije sam radio kao ‘obični’ policajac u Prijepolju”, naveo je on.
Prema njegovim riječima, kao dvadesetogodišnjak stupio je u partizansku vojsku NOB, četiri puta je ranjavan, a posljednjih desetak godina je i predsjednik lokalnog odbora Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata.
On je do prošle godine bio najstariji aktivni vozač u opštini Prijepolje.
Sa 92 godine “predao se” zato jer je njegov “fića”, kako je rekao, bio toliko izraubovan da se nije mogla uraditi adekvatna popravka zbog nedostatka rezervnih dijelova.
“Tako sam ja odlučio da zajedno sa ‘fićom’ odem ‘u staro gvožđe’, kazao je Lučić.
Kako je objasnio, svaku noć prije spavanja odradi seriju sklekova, a već u ranim satima narednog dana, uz jednu čašicu ljute rakije i kašiku domaćeg meda, kreće u redovni pješački “krug” oko Prijepolja.
(B92)
Ti bi sahi mogla da mu pomognes u to i ne sumnjam 🙂
A ovom starini dug zivot zelim.
И сад кад ти стегне руку-пуцају кости!!
Tuto, znači ti si iz Prijepolja. Ako je tako, molim te da pomogneš našem Prijepoljcu, u zadnje vreme je prilično pobenavio. Pomoći će i Bora, ne sumnjam. A ako ne bude i to dovoljno, doći ću i ja lično u Prijepolje. Ipak smo mi jedna velika musafirska porodica i trebamo brinuti jedni o drugima.