Nova Varoš – Supružnici Radojko ( 62) i Milomirka (60) Jadzić iz Amzića kod Nove Varoši četiri dana bili su na ivici života i smrti nakon što su doručkovali otrovne gljive.
Iz užičke Bolnice gdje su liječeni oni su pušteni kući na dalji oporavak. Pristali su da o trovanju pečurkama pričaju za „Blic“ u nadi da će to biti za nauk drugima.
– Skoro cio dan bio sam u nesvjesti, dok je supruga u sanitetu srećom povratila, pa joj je to olakšalo kasnije muke. Ne smijem ni da pomislim šta bi se dogodilo da smo otrovne pečurke umjesto za doručak jeli za večeru i da smo punog stomaka otišli na počinak – kaže Radojko.
Jadzići godinama beru gljive, uglavnom lisičarku i vrganj, ali im se na trpezi često nađu i druge manje poznate vrste sa proplanaka Bosanja. I pored velikog iskustva ovaj put su pogriješili u procjeni što je moglo skupo da ih košta.
– Otrovne gljive rasle su na oko 200 metara od mjesta na kome je Radojko ubrao reduše, a našla sam ih ispod jednog hrasta dok sam brala majčinu dušicu za čaj. Došla sam po njih tek sutradan dok je Radojko pekao rakiju kod kuće. Voli pečurku, pa sam htjela da ga obradujem omiljenim doručkom – priča Milomirka.
Negde oko podneva, dva sata nakon doručka, Radojko je osjetio prve simptome trovanja. Prvo su posumljali na srčane tegobe, a da su se otrovali gljivama shvatili su tek kada je nešto kasnije malaksala i Milomirka.
– Mada nisam bio skroz siguran koja su vrsta, ipak smo odlučili da ih ispržimo vjerujući da su jestive jer su bile slične livadskim šampinjonima. Na žalost, kako se ispostavilo sa pavlakom i jajima ispržili smo olovastu rudolisku za koju kažu da je izuzetno otrovna. Ono što smo nakon toga preživjeli ne bi poželeo ni najvećem neprijatelju – priča Radojko.
Desetak dana prije toga Jadzići su ručali pečurku redušu. Ukusna je i raste u krug ,u takozvanom „vilinom kolu“, a ubrali su je u livadi nedaleko od kuće.
– Bio sam u bunilu i bez snage, oduzele su mi se ruke i noge. Isto simptome osjećala je i Milomirka, pa smo tek nakon više pokušaja uspeli nekako da okrenemo broj rođaka koji radi u Domu zdravlja u Novoj Varoši. U tom trenutku nam je u goste svratio komšija Mile Lečić. Nekako nas je smestio u svoja kola i povezao u hitnu pomoć. Na izlasku iz sela sreli smo sanitet koji je jurio u pomoć. U Užicu su nam rekli da nam ne bi bilo spasa samo da smo malo zakasnili – priča Radojko.
Srećom sve je prošlo bez posljedica
Posle izlečenja Jadzići su se vratili u Amziće svakodnevnim obavezama. Radojko se nakon odlaska u penziju iz Nove Varoši sa suprugom doselio na očevinu. – I dalje ću jesti pečurku, ali samo one u koje sam 100 posto siguran. Još se nismo potpuno oporavili, a u Užicu su nam rekli da trovanje neće ostaviti posljedice – kaže Radojko.
Izvor: Blic
