Temeljni koncept bošnjačkog naroda jeste ostvarivanje svih Ustavom i zakonima garantiranih ljudskih prava. Smatra se da etničke veze imaju značajnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta, a da kolektivna prava predstavljaju legitimnu težnju za očuvanje osobenosti etničkih grupa kao što su obrazovanje, informiranje, jezik, pismo i kultura. Pod položajem bošnjačkog naroda podrazumijeva se položaj koji imamo na osnovu stepena ostvarivanja Ustavom Republike Srbije zajemčenih kolektivnih prava: na obrazovanje na maternjem jeziku, službenu upotrebu jezika i pisma, informiranje na maternjem jeziku, očuvanje kulture i učešće u javnom životu. Dimenzije položaja posmatraju se na dva nivoa: pravne regulative i nivou konkretnih problema sa kojima se pripadnici bošnjačkog naroda suočavaju u ostvarivanju svojih prava.
Spomenut ćemo nekoliko problema u vezi sa pravom na informiranje: postojanje nacionalnih listova Bošnjaka, svojinsku transformaciju medija u vlasništvu lokalne samouprave, raspodjelu radiо i televizijskih frekvencija, učešće u emitiranju programa nacionalnih televizija i medijski prostor u ukupnom programu na nacionalnoj televiziji. Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina garantira pravo na potpuno i nepristrasno obavještavanje na svom jeziku. Država je dužna u programima javnog servisa obezbijediti sadržaje na jeziku nacionalne manjine, a može da osniva i posebne radio i televizijske stanice, kao i sami pripadnici nacionalnih manjina. Za pravo na informiranje na jezicima nacionalnih manjina relevantne su i odredbe Zakona o javnom informiranju i Zakona o radiodifuziji. Prema Zakonu o javnom informiranju osnivač medija ne može biti država, teritorijalna autonomija, ustanova, preduzeće i drugo pravno lice koje je u pretežnom dijelu u državnoj svojini ili koje se u cjelini ili pretežno finansira iz javnih prihoda, osim ukoliko je to predviđeno posebnim zakonom kojim se uređuje oblast radiodifuzije. Navedena odredba odnosi se i na jedinice lokalne samouprave, pa listovi čiji su osnivači lokalne samouprave treba da prestanu sa radom ili da budu privatizirani u roku od tri godine od donošenja Zakona. U slučaju elektronskih medija, privatizacija je trebala biti sprovedena još odavno, u skladu sa odredbama Zakona o radiodifuziji, kojima je propisano da imalac dozvole za emitiranje programa ne može biti preduzeće, ustanova ili drugo pravno lice čiji je osnivač RS ili autonomna pokrajina, izuzev ustanova javnog radiodifuznog servisa.
Po pitanju promjene uslova svojinske transformacije elektronskih medija koji izvještavaju na jezicima nacionalnih manjina ulagani su znatni napori. Važno pitanje je i raspodjela radio i televizijskih frekvencija. Neki mediji koji emitiraju program na jezicima nacionalnih manjina su 2007. godine već ostali bez frekvencije, a neke to tek čeka, s tim da ni dobijanje frekvencije nije garant očuvanja programa na jezicima nacionalnih manjina obzirom na to da je i svojinska transformacija elektronskih medija u toku. Neophodno je urediti oblast radiodifuzije u RS, ali je sporno nepostojanje strategije za očuvanje informiranja na jezicima nacionalnih manjina. Nacionalni savjeti nacionalnih manjina nisu konsultirani prilikom izmjena i dopuna Zakona o radiodifuziji, ni prilikom izbora članova upravnog i programskih odbora elektronskih javnih servisa RTS-a kao ni pri izradi statuta novoformiranih javnih servisa Srbije. U Savjetu Republičke radiodifuzne agencije nema bilo kog predstavnika nacionalnih manjina. Javni servisi nacionalnim manjinama ne omogućavaju uživanje prava na informiranje na maternjem jeziku, pogotovo Javni servis Srbije. Televizije trebaju biti javni servis svih građana koje kao slobodno, profesionalno i nezavisno glasilo jesu garant ukupnog razvoja demokratije i društvene harmonije. One moraju poštovati pravo svakog pojedinca ili društvene grupe na objektivno informiranje o događajima vezanim za širu javnost.
Poštujući slobodu svakog građanina Republike Srbije, informiranje treba biti u skladu sa Zakonom o radiodifuziji i Zakonom o javnom informiranju. U Sandžaku u posljednje vrijeme nastoji se poljuljati slobodno novinarstvo. Sve su češći napadi na nezavisne medijske kuće od strane određenih političkih opcija, što je teško kršenje principa demokratije. Upravo ovakav odnos određenih interesnih krugova prema medijima u Srbiji jeste vid kontrole istih da se evropski model medijske strategije podvede pod okrilje politike a sa druge strane ne poštuje zakon. Određenim političkim krugovima koji su trenutno na vlasti je u interesu da u Sandžaku postoji mračna medijska slika kako bi se njihov odnos prema sopstvenom narodu prikrio. Nezavisnost medija je koncept ostvarivanja prava svih građana da imaju slobodan pristup medijima po modelu demokratskog i ljudskog principa slobode govora.
Autor je član Odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda Bošnjačkog nacionalnog vijeća
