Za mnoge neočekivano, začuđujuće i pomalo šokantno izgledao je poziv glavnog muftije Muamera ef. Zukorlića onima koji su se odmetnuli od Islamske zajednice da se vrate u legalne tokove te izjava da zbog svega što su učinili neće imati nikakvih posljedica administrativno-pravne prirode.
Međutim, onima koji razumiju suštinu misije Poslanika Muhammeda, a.s., povodom čijeg rođendana se Muftija odlučio na ovaj korak, posve je jasno da ovaj poziv slijedi njegovu praksu i da je inspiriran događajima iz života Poslanika, a.s., odnosno njegovom odlukom da oprosti svim koji su mu godinama pakostili nakon Oslobođenja Mekke. Možda će nekima zvučati pretenciozno sagledavati trenutačnu poziciju Islamske zajednice u Srbiji kroz prizmu muslimana prilikom Oslobođenja Mekke, ali činjenično stanje dokazuje da su vjernici u Sandžaku i Srbiji u prethodne četiri i po godine prošli sve faze kao i prvi muslimani u doba Poslanika, a.s. Preživjeli smo i izoloaciju (medijsku), preživjeli smo i naš Bedr i Uhud, od odbrane Altun alem džamije, događanja na temeljima medrese u Tutinu, odbrane džamija u Prijepolju, nelagodnosti u Sjenici te odbrane svih vakufskih dobara, preživjeli smo Hendek na Hadžetu 4. septembra 2010. i Ugovor na Hudejbiji što će reći Tursku inicijativu. Sve nas to vodi ka konačnoj pobjedi istine i pravde, odnosno Oslobođenju Sandžaka i amnestiji svih koji su se godinama borili protiv istine, poput sljedbenika mekkanskih vođa otpora misiji Muhammeda, a.s.
Tri su ključne stavke u pozivu Glavnog muftije na povratak jedinstvenoj Islamskoj zajednicu onih koji su se otuđili od nje. Prva je još jedan dokaz veličine i dubine pokreta bošnjačkog buđenja, jer samo veliki i duhovno jaki mogu praštati i pružati ruke pomirenja onima koji im kontinuirano nastoje napakostiti, kao i pokazatalj širokogrudosti samog nosioca tog projekta koji je spreman ne zaboraviti nego oprostiti svima koji su nasrtali na njega ne birajući sredstva i načine, udarajući nerijetko na čast i dostojanstvo, kako njega samoga tako i njegove porodice. To je snaga koju može imati samo iskreni vjernik koji slijedi primjer svog Poslanika koji je oprostio i najljućim neprijateljima, poput Ikrimea ibn Ebu Džehla, Hinde i Ebu Sufjana, koji su nakon toga prešli na islam i činili hizmet vjeri sve do smrti.
Druga stavka u ovom pozivu krije se u Muftijinom riječima da je na ovakav čin ponukan signalima onih koji bi da se vrate jedinstvenoj Islamskoj zajednici. Ovaj podatak govori o porazu ideologa i stratega pokušaja razbijanja IZ, odnosno nemogućnosti poluga režima, Udbe i kriminalaca da kontroliraju sve one koji uviđaju da su počinili grešku i traže način da istu isprave. Naravno da ovo dodatno unosi nesigurnost svim onim strukturama koje su konstruirale paravjersku tvorevinu i strah da će se do kraja objelodaniti stvarna pozadina njihovih nastojanja kao i sprega svih lokalnih, državnih i međunarodnih učesnika u ovom nečasnom djelu. Međutim, ovo ne treba biti smetnja onima koji u srcu gaje ideale katarze da istu i učine, jer da bi doživjeli pročišćenje moraju se suočiti sa vlastitim strahovima i pobjediti one koji ih pokušavaju ucjenama, prijetnjama i drugim vidovima pritisaka navesti da i dalje ostanu u kaljuži. To je prirodan slijed događanja koji se može najslikovitije ilustrirati situacijom suočavanja bolesnog organizma sa raznim otporima na putu svog ozdravljenja.
Treća stavka odnosi se na one koji su se najviše uzbudili zbog Muftijine ponude. Činjenica da su u dnevnoj novini koja iskazuje zvanični stav države izveli najljućeg antimuslimanskog artiljerica da pokuša minirati ovaj poziv, govori sama za sebe koliko vraćanje jedinstva Islamskoj zajednici smeta srpskim muslimanskim dušebrižnicima. Pitanje slobode hrišćanina Darka Tanaskovića da proizvoljno, da ne kažem iskrivljeno i zlonamjerno, tumači islam samim muslimanima, fikhskog je karaktera te ćemo isto prepustiti fetvei-eminu Islamske zajednice. Međutim, ono što para oči laicima jeste konotativno korišćenje imena Poslanika Muhammeda, a.s., u svrhu izazivanja negativnog osjećanja kod srbijanske javnosti i sa ciljem satanizacije i glavnog muftije Zukorlića i Muhammeda, a.s. Naravno da i Tanasković i „Politika“ dobro znaju da će ovaj potez čelnika Islamske zajednice uništiti velikodržavni projekt sataniziranja i Bošnjaka muslimana i Islamske zajednice u Srbiji i samoga muftije Zukorlića kod međunarodne zajednice, te su zbog toga i prije nego su dozvolili onima na koje se poziv odnosi da se bilo kako izjasne krenuli histerično napadati ovu časnu ideju, tražeći podvale tamo gdje ih nema, kako bi dvosmjernim djelovanjem uputili poruku onima koji se žele vratiti u Islamsku zajednicu da to ni u kom slučaju ne smiju raditi, kao i srbijanskoj javnosti i međunarodnoj zajednici da su Islamska zajednica u Srbiji, muftija Zukorlić i svi ostali činioci pokreta bošnjačkog buđenja uzročnici svih problema unutar sandžačkog i dijelom cjelokupnog srbijanskog društva. Ovo je posebno važno jer je nakon obznanjivanja dosadašnjih rezultata Turske inicijative dokazana direktna umiješanost beogradskog režima u stvaranju paravjerske tvorevine te da je to u cjelini velikosrpski projekt smišljen da bi izolirao Bošnjake muslimane Sandžaka od ostatka svijeta i na koncu raznoraznim procesima asimilirao u srpski narod.
Autor je predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice – BKZ
