BiH,Kosovo – Mislim da je na Kosovu osjetljivost prema slobodi medija, svijest o njenom značaju veća nego u drugim državama bivše Jugoslavije. Znam da nekima to zvuči nevjerovatno, ali lekcija o značaju slobode medija koju je na svojoj koži osjetilo Kosovo, nije zaboravljena, rekla je za Fenu Nadira Avdić-Vllasi na pitanje postoji li sloboda govora, sloboda medija na Kosovu.
Dodala je da je nevjerovatno da su u drugim republikama svi mislili da će se sami spasiti ako Miloševiću prepuste da pogazi Ustav SFRJ na Kosovu, te da ne treba nikad zaboraviti da je Srbija preuzela sve te službe bivše Jugoslavije i preusmjerila ih, kao i nekad zajedničku JNA, protiv manjih naroda, susjeda i “strašno je to što su preživjeli Bošnjaci i Albanci ! Zbog budućnosti se to ne smije zaboraviti…“
“Predrasude prema Bošnjacima, Albancima, pritajene i ranije, mediji su pretvorili, ako mogu tako reći, u aktivnu mržnju, blagosiljanje ubojica kad polaze u pokolje i pljačku, sve do današnjih dana. Zahvaljujući medijima predrasude i mržnja su dobile pravo građanstva gdje god da su Srbi živjeli! , rekla je Avdić-Vllasi i dodala da su „te “krtice” u medijima stvarale haos, osjećaj bespomoćnosti, stvaraju i dalje zbrku oko našeg imena i identiteta, nastavljaju razarati Bosnu i Hercegovinu“.
Postoji li uopće javno mnijenje, ukoliko postoji, kakvo je javno mnijenje prema medijima i prema političarima?
Kako mislite da li na Kosovu postoji javno mnijenje? Naravno da postoji! Reklo bi se da se vjeruje medijima više nego političarima. Nego po načinu kako postavljate pitanje vidi se da ste gotovo svi u BiH pod uticajem te srpske propagandne mašinerije. Tako mislite o Kosovu i Albancima. Ne Vi osobno, jer ste upoznati o prilikama na Kosovu već Bošnjaci uopće. To se desilo i na Kosovu.
Istakla je da su Bošnjaci sa Srbima išli u školu, učili njihovu historiju po kojoj su nekad kobajagi bili Srbi pa se poturčili, „kao da Bošnjaka, dobrih Bošnjana nikad nije bilo? Gdje su iščezli? Niko o tome nije ništa pitao. Kao što sada uzimate zdravo za gotovo da BiH ne može priznati Kosovo. Zašto? Zato što je pod srpskom vlašću? Pod vlašću Beograda? Zato što je Dodik tako rekao! Umjesto da se on pokrije ponjavom po glavi zbog genocida koji je počinila ta nakazna tvorevina (ne smije se dovoditi u pitanje RS, a njihovi čelnici smiju dovoditi u pitanje genocide koji su počinili. Kakva je to iskrivljena, bolesna svijest nadvladala?“
Zaključuje da, “ko ne voli Bosnu i Hercegovinu i mrska mu je, ko je ne osjeća svojom državom, ima tamo gdje i koga vole prostora koliko god hoće. I Vojvodina i Šumadija su poluprazne. Ako im je do srpskog!”.
Na pitanje da li na Kosovu ima nezavisnih medija i ima li pritisaka vlasti prema tim medijima, jer se putem medija kontrolira i razmišljanje, percepcija građana Kosova, rekla je da se kosovski mediji velikim dijelom nastoje oduprijeti pritiscima političara, te navela primjer „bitke“ koja je puna iznenadnih obrta vođena oko krivičnog zakona, odnosno dva člana koja se odnose na medije, ograničavaju slobodu medija.
Konstatirala je da političari kao i svuda nastoje da ostvare što veći uticaj na medije, ali posebno kada je o novinama riječ, “uglavnom nemaju uspjeha u tome. Srećom! Glavni, najtiražniji dnevni listovi su nezavisni. Pa i privatne TV! Najviše problema u tom smislu ima javni servis RTK!“
“Neće političari nikada tako što uspjeti, vjerujem, ni kada uskoro završim svoj radni vijek Za ovih 10 do 11 godina na Kosovu je formirana jedna generacija bošnjačkih novinara koja neće pristati na podaništvo političarima. Naprotiv! Tako je uglavnom i u medijima na albanskom jeziku. Da pokušavaju da vrše pritiske, pokušavaju! No, slabo uspijevaju što je najvažnije”, kategorična je Avdić-Vllasi.
Avdić-Vllasi je na pitanje koliko su urednici i novinari doista slobodni i objektivni u obavljanju svog posla, rekla da to najviše ovisi od njih samih, te da ima onih koji se priklone jednoj političkoj opciji, ali na Kosovu još taj problem imaju najviše na javnom servisu, RTK.
“Postoje urednici koji su naklonjeni političkim strankama PDK, pa drugi LDK ili AAK! Ali ipak se nastoji stvoriti neki balans. Više je to problem snage, sigurnosti, hrabrosti ako hoćete, osoba koje obavljaju taj posao. Ukoliko ne shvate da su zapravo najjači kada su neovisni“.
“Novine koje su otvoreno na strani jedne opcije, jednostavno se ne prodaju…Zaista je tako! Koha ditore je neovisna novina kojoj se vjeruje i ima najveći tiraž.! Niko ne štedi političare, ali ih ne napadaju kao kod vas. Na nekakav konstruirani način, prema potrebi. Rijetki su slučajevi da se iznose lažne optužbe i ne stvara se atmosfera pogroma kao u BiH. Mislim da su svi veoma osjetljivi i jedinstveni kada je u pitanju kosovski interes. No, raskrinkavaju bez milosti one koji su to zaslužili!”
Kada su u pitanju nealbanske zajednice, te koliko je medijskog prostora dato tim zajednicama Avdić Vllasi je odgovorila da imaju onoliko medijskog prostora koliko ga sami osvoje, a pored programa na bosanskom na RTK ima više radiostanica, kao i web stranica. U medijima na albanskom bude informacija iz bošnjačkih sredina koje su prilično zatvorene, lokalne, okrenute sebi, “tek posljednjih godina mladi Bošnjaci uče više albanski jezik bez kojeg nije moguće funkcionirati na Kosovu. Učiti jezik većine kao što je to u svakoj normalnoj evropskoj zemlji je neophodnost za one koji žele ostati na Kosovu. I sve veći broj mladih Bošnjaka to razumije. I uče albanski jezik“
Naglašava da Bošnjaci na Kosovu imaju sva manjinska prava, a predstavljeni su sa čak četiri zastupnika u Parlamentu Kosova, imaju četiri zamjenika ministara u vladi, obrazuju se na bosanskom od predškolskog do univerziteta, pa na nekim fakultetima i magistriraju, te da „imaju mogućnost da se informiraju na svom jeziku i da njeguju svoju kulturu i tradiciju… Ne još koliko bi trebalo, ali mnogo više nego u bilo kojoj državi u regionu gdje su jedna od manjinskih zajednica. Ne mogu da odlučuju o tome koga će priznati Kosovo. Ali zar to mogu Bošnjaci u svojoj jedinoj državi Bosni i Hercegovini u kojoj su oni većinsko stanovništvo! Srbi kao manjina od 1999. ne vladaju Kosovom“.
“Za razliku od BiH gdje iako su Srbi manjina odlučuju o svemu pa i o tome hoće li BiH priznati Republiku Kosovo. Po tome bi se moglo reći da je pozicija Bošnjaka na Kosovu bolja nego Bošnjaka u BiH! Mi moramo sami sebe razumjeti i poštovati…A drugi su drugi! Kakvi oni prema nama, takvi i mi prema njima, kategoričan je stav Avdić-Vllasi.
Dobili ste i Predsjedničku medalju za doprinos dat na polju obrazovanja i kulture za 2012. godinu, a medalja se dodjeljuje u povodu Dana slobode Republike Kosova, šta za Vas znači ta medalja ?
“Nagrada je bila iznenađenje! Doživljavam ovu medalju i kao prepoznavanje značaja mog osobnog suprotstavljanja beogradskoj propagandnoj mašineriji koja nikad nije stigla tamo gdje joj je mjesto: u Haag. I neće! I nije još demontirana. U BiH je ta propagandna mašinerija još u punoj snazi i u manjem i u većem entitetu! Sa sasvim malim izuzecima”, rekla je.
Dodala je da ipak misli da nagrada ima veći značaj „baš zato što nisam s Kosova, međutim, pomalo je tragikomično što sam dobila medalju za zasluge, a ne moj suprug Azem Vllasi. Ispada više se cijeni ono što sam učinila za Kosovo i Bošnjake nego on za Kosovo i Albance”.
“Vjerujem da sam dobila medalju za ono što sam uradila na obrazovanju i informiranju Bošnjaka putem medija, na promoviranju našeg identiteta i kulture putem civilnog društva, ali i za ukupne aktivnosti tokom 30 godina mog rada na Kosovu”.
Nadira Avdić-Vllasi, analitičarka, dugogodišnja novinarka i urednica, radila je u mnogim inozemnim i domaćim medijima. Bošnjakinja je, rođena u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina. Urednica je programa na bosanskom jeziku RTK, direktorica nevladine organizacije UBKA, a glavna i odgovorna urednica nezavisnog lista na bosanskom jeziku “Alem” te jedan od osnivača Foruma Bošnjaka Kosova.
(Bosnjaci)
