Pešter – Nemaju struje u 21 vijeku, sada nemaju ni vode…

Sjenica – Ove zime, jedne od najhladnijih na inače hladnom Pešteru, sve se urotilo protiv devetočlane porodice Tomislava Jelića (83) iz zaseoka Janturine u mesnoj zajednici Bare, udaljenoj od Sjenice 35 kilometara.

Osim što žive u mraku i pod svetlom svijeće i petrolejke, jer struja, iako je 21. vek, još nije stigla do njihovog sela, starina Tomislav, njegov sin Darko (45), snaha Svetlana (38), unuci: Mićo (12), Miloš (10), Marko (8) i Marjan (4) i osmomjesečne unuke Marija i Marijana, suočavaju se i sa nestašicom vode za piće.

Sibirski mrazevi i zavejani putevi odsekli su ih skoro dva mjeseca od ostalog svijeta. Da u svim nedaćama Jelićima bar malo bude bolje pobrinuli su se naši čitaoci i dobrotvori iz daleke Australije, koji su im krajem prošle godine u dva navrata poslali po 1.000 australijskih dolara. Pre nekoliko dana, međutim, iz dalekog Liverpula, predgrađa Sidneja, ovoj porodici od dobrotvora M. I. stiglo je još 500 australijskih dolara.

Nije ih bilo lako uručiti, jer se do Janturina moglo samo motornim sankama. Ipak, čim je malo otoplilo, a snijeg počeo da se topi, nenajavljeni smo (signal je loš i često su nedostupni) krenuli put Jelića i imali sreće. Dok smo razmišljali: da li ćemo se terenskim vozilom humanitarca Hida Muratovića probiti do Tomislava, Darka, Svetlane i djece na seoskom putu od Crvskog prema Dolićima, sreli smo Darka koji je na konju pošao da traži vodu za piće.

– Jeste otoplilo, ali do nas se ne može nikakvim kolima, pa ni terenskim. Možda traktorom, jer je u Janturinama visočije i hladnije nego na drugim delovima Peštera. Snijeg je još veliki, a put nije očišćen – jadao nam se ovaj gorštak, dodavši:

Sa vodovoda dva mjeseca nije stigla ni kap vode. Zaledili su izvori i bunari, pa topimo sneg da bismo napojili stoku i okupali decu. Pošao sam u udaljeno Doliće da natočim bar malo vode za piće, a bojim se da je ni tamo neću naći, jer je svuda nestašica.

Kada smo mu uručili donaciju iz Liverpula počeo je da blagosilja.

E, Bog mu dao zdravlja i sreće… Nismo bez para i namirnica. Imamo svega, samo nam voda i struja nedostaju. Bez toga, po ovakvom mrazu i u ovoj nedođiji, zna se kakav nam je život. Pozdravite u naše ime tog neznanog dobrotvora i poželite mu sve najbolje u životu. Novac ćemo čuvati za priključak, brojilo i unutrašnju instalaciju ako na proljeće, kako nam obećavaju, struja konačno dođe do Janturina – naglašava Darko.

Ovaj otac šestoro mališana prinuđenih da rastu u mraku, bez televizora, kompjutera i bez veš-mašine, potvrđuje da su svi dobro i zdravo, što je najvažnije. Jedino je deda Tomislav malo bolešljiv.

– Godine čine svoje, a i prehladi se lako dok pojimo stoku i ovako tragamo za vodom. Djeca su dobro i mnogo nam znači što su Mićo, Miloš i Marko trenutno na raspustu, pa ne moraju po snijegu i ledu da pešače do škole u udaljenom Crvskom. Imali su, odlukom opštine Sjenica, vanrednu situaciju i neplanirani raspust u januaru. Daće Bog da izguramo nekako do proljeća – poručuje uz još jednu zahvalnost svima koji su im pomogli Darko Jelić.

Stigao i paket iz Ciriha

Poslije mnogo peripetija (zbog zavejanih puteva), do Jelića je stigao paket koji im je poslala naša čitateljka Ksenija Naumović iz Ciriha.

– Dobili smo mnogo slatkiša i djeca su se mnogo obradovala. Pozdravite gospođu Kseniju i zahvalite joj se u naše ime – javila je Svetlana Jelić telefonom našim reporterima.

Ministarkino obećanje

Prilikom nedavne posjete Beogradu, gdje je primio još jedno veliko priznanje za humanost, Hido Muratović se sreo sa ministarkom za državnu upravu i lokalnu samoupravu Anom Brnabić, kojoj je ispričao sa kakvim se sve nevoljama suočava porodica Jelić.

– Čim otopi sneg i otopli, zovite me, idemo zajedno na Pešter da Jelićima uvedemo struju – čvrsto je obećala ministarka, a Hido dodao:
– Javiću se čim sine proljeće i nadam se da će održati obećanje. Neki iz Vlade su i ranije obećavali elektrifikaciju Jelića, a oni su, nažalost, i dalje u mraku.

(sandzaklive.rs)