Najčudnija pojava mi je zavaranost čovjeka dobrom i nada da će se u budućnosti popraviti. Ovakva nada nema kraja, niti ovakva obmanjenost ima granica. Svaki put kada čovjek osvane i omrkne, poveća se njegova obmanutost i produži nada.
Kakav vaz može biti djelotvorniji i upečatljiviji od gledanja domova svojih bližnjih, stanja svoje braće, grobova voljenih. Znaj da ćeš i ti za par dana biti kao oni! I opet ne uzimaš pouku, čekaš da drugi od tebe uzmu pouku! Ovo je, tako mi Allaha, veoma nerazumno! Sačuvaj Bože da razuman čovjek može ovako postupati! Tako mi Allaha, razuman čovjek iskoristi dobro u kojem je, pa pripremi rezerve za trenutke kada će mu trebati. Napuni se u trenucima snage za trenutke poteškoće. Posebno to čini onaj koji zna da se stupnjevi na Ahiretu stiču shodno djelima koja čovjek radi. A nakon smrti čovjek nema šta očekivati! I zamisli, ako griješniku i bude oprošteno, hoće li zauzeti stupnjeve onih koji su radili?! Onaj kome uvijek na umu bude Džennet, Džennet u kojem nema bolesti, nema spavanja, nema umora, njegove blagodati su trajne, neprekidne. Njegove blagodati se povećavaju s povećanjem djela na dunjaluku, takav će spavati samo onoliko koliko mu je nužno niti će biti nemaran u svom radu za Džennet niti jednog trenutka. Onaj ko uvidi da je slast grijeha prošla, a nesreća ostala trajna, to će mu biti dovoljna zapreka da ga čini. Posebno se ovo odnosi na grijehe koji imaju nesagledive posljedice, poput bluda sa udatom ženom, koja uz to još ostane u drugom stanju, pa se to dijete rodi u tuđoj kući, pa mu bude uskraćeno nasljedstvo, preuzmu ga oni koji nisu njegova porodica, pomiješaju se krvna srodstva i loze, sve je to posljedica trenutka neobazrivosti. Molimo Allaha da nam podari uspjeh da spoznamo pravi put i klonimo se zablude i smutnje, a On je blizu i dove uslišava.
Napisao: Ebu Feredž Ibn Dževzi u Sajdul-hatir
Izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Pametan je onaj ko uzme pouku od drugoga i radi za život poslije smrti
