Svijet – Teške uspomene i detalji iz bijednog, zatvoreničkog života, provedenog u izraelskim zatvorima, još prate oslobođenog zatvorenika Fouada Qasima al-Razima.
Njegovo 31-ogodišnje iskustvo prebacivanja iz zatvora u zatvor bilo je dovoljno da izađe sa zaključkom kako su izraelski zatvori dosta gori od onih koji se klasificiraju kao najgori zatvori na svijetu.
Oslobođeni zatvorenik, koji je deportovan u Gazu u okviru dogovora o oslobađanju zatvorenika, sa sigurnošću tvrdi da su izraelski zatvori generalno groblja sa živim ljudima, počevši od specifikacija objekata, preko različitih obrazaca fizičkog i psihološkog mučenja, pa sve do toga da ne postoje ni najminimalniji uvjeti za život čovjeka.
Naveo je neke od primjera koji dokazuju njegovu karakterizaciju izraelskih zatvora. Hranu zatvorenici dobijaju u veoma malim količinama i loše je kvalitete, pored toga da ima pacova, glodara i insekata, pa čak i škorpiona i zmija, a da ne spominjemo medicinsko zanemarivanje, ugnjetavanje, skidanje do gola radi pretresanja, zabrane posjeta i ostalog.
Smatra da se prenatrpanost ćelija i soba velikim brojem zatvorenika također može rezimirati kao sastavni dio patnji u izraelskim zatvorima.
U sobama površine 20 kvadratnih metara boravi i po 20 osoba, s tim da su im tu i kuhinja i kupatilo, dok kroz prozorčić sa željeznim rešetkama ne ulazi svjetlost niti prirodan zrak.
Mačka u čorbi
Pedesetogodišnji oslobođeni zatvorenik još se sjeća slučaja kada su pronašli mačku u loncu sa čorbom koju služi zatvorska uprava. Tvrdi i da bubašvabe izazivaju psihološku napetost kod zatvorenika, jer nisu u stanju da ih se riješe, kao i da uprava zatvora zanemaruje te probleme, iako oni predstavljaju opasnost po njihovo zdravlje.
Nije problem samo u slaboj kvaliteti hrane koja se daje zatvorenicima, nego nerijetko i njenim veoma ograničenim količinama.
Tako se jedno jaje dijeli na dva zatvorenika, ili dvije male štruce hljeba na pet zatvorenika, prema onome što tvrdi istraživač za pitanja zatvorenika Raafat Hamdouni.
Ono što najviše ljuti Hamdounija, kao i ostale aktiviste pokreta zatvorenika, jeste da nijedan izraelski zatvor nije uvršten u najgore zatvore na svijetu po kriterijima nekih studija i izvještaja, te potvrđuje da su standardi za klasifikaciju takvih zatvora mnogo niži od onoga što se događa u Izraelu.
Za Al Jazeeru kaže da je dovoljna samo jedna takva negativna karakteristika da bi se zatvor svrstao u tu kategoriju, dok izraelski zatvori uglavnom imaju sve te negativne karakteristike.
Dodao je kako je upravo to razlog zbog kojeg zatvorenici stupaju u štrajk glađu, tražeći svoja prava koja bi im zatvorska uprava trebala obezbijediti u skladu sa Ženevskim konvencijama.
Bivši zatvorenik Al-Razim naglašava da postoje svi potrebni uvjeti da se izraelski zatvori uvrste u grupu najgorih na svijetu, poput prenatrpanosti, štakora, loše hrane i uskraćivanja prava na medicinsku njegu, a razlog zbog čega to do sada već nije učinjeno opisuje kao nelogičan i smatra to neprihvatljivim uljepšavanjem okupatorske države.
Najgori na svijetu
Iako je potvrdio da Palestinci ne rade dovoljno na tome da se otkrije prava istina o lošim uslovima u zatvoru, kao i da ne postoje komisije pri UN-u koje bi provele istragu o cijelom slučaju, te da se medijima zabranjuje ulazak u zatvore, naglašava da postoje i političke prepreke. Mnoge zapadne države se protive tome da se osude kršenja ljudskih prava u izraelskim zatvorima.
Aktivisti za ljudska prava potvrđuju da Izrael ima najgore zatvore na svijetu, a da metode mučenja prevazilaze i one iz zatvora Abu Ghraib, kao i da su užasnije od svega što se dešava u zloglasnim zatvorima širom svijeta.
Pored toga, država Izrael predstavlja jedinu državu u kojoj se mučenje propisuje zakonima, prema riječima aktiviste za ljudska prava Salaha Abdel Atija.
Za Al Jazeeru je rekao da to što Izrael ima svoje zatvore i izvan okupiranih teritorija i njihove represivne mjere predstavljaju očigledno kršenje treće i četvrte Ženevske konvencije, pored toga da su neke od tih mjera dovele do smrti velikog broja zatvorenika koji je dosegao granicu da se to može posmatrati kao ratni zločin.
Pridruživanje Palestine Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu predstavlja dobru priliku da se prekršitelji prava zatvorenika u izraelskim zatvorima pozovu na odgovornost, prema riječima pravnog stručnjaka koji naglašava da su ovi prekršaji dokumentirani, te da su počinitelje imenovale lokalne i međunarodne organizacije.
Pojasnio je kako je veoma važno da se pripreme integrirani dokumenti koji će biti predočeni Međunarodnom sudu pravde i Međunarodnom krivičnom sudu s ciljem obračunavanja sa izraelskim zločincima i dobijanja civilnih odšteta.
Ukazao je na potrebu povećanja napora da se svijet uvjeri uz pomoć činjenica u loše stanje u izraelskim zatvorima.
Izvor: Al Jazeera
Ako je zaista ovako očajno stanje u izraelskim zatvorima, u šta ne sumnjam, onda su svetska javnost a i razne organizacije UN pre svega, zakazale. Zaista ne mogu da verujem da narod čiji su preci preživeli sve strahote nacističkih logora i zatvora, ovako nešto čine. Prenatrpanost, pacovi i glodari, očajna hrana….. sve sam ovo gledala u filmovima i serijama o holokaustu. Zato, bi moja želja, kad je u pitanju izraelsko palestinski konfllikt, bila da se napokon sedne za pregovarački sto i zaustavi ovo višedecenijsko neprijateljstvo dva naroda.
taj narod je poznat svjetu
isto koliko i oni koji ga podrzavaju
i taj narod ne zna sta znaci pregovor a niti odrzavaju ono sto obecaju,taj narod je pored okupatorski i prijatelj sa onima koji ga podrzavaju, barem u saucesnistvu oko toga da se oni osjecaju neodgovorno za zlocinstva,jer misle da arapi i muslimani opcenito su niza rasa ljudi i ne mogu da prihvate potpunu ili barem teritorijalnu slobodu arapa, a kamoli vise