OTETO – PROKLETO!

Sandžak – Kao nigdje u svijetu, u Novom Pazaru se dešavaju strašne stvari. Privatizacija vakufa i kulturno-historijskih spomenika predstavlja kulturocid preko koga pojedini tajkunu žele ostvariti ličnu korist. Među njima prednjači vlasnik AD „Lipa“ Ćerim Šemsović, koji je u svekolikoj pohlepi i želji da „zarobi“ i kupi sve što se može i ne može  digao ruku na kulturne, historijske, vakufske, privatne, društvene i sve moguće objekte i dobra. U objektivnim medijima i prethodnim brojevima Sandžaka imali ste se prilike upoznati s namjerama, karakterom i vokabularom Ćerima Šemsovića, tako da ga ne želimo više reklamirati.

Prodaja LIPE

26. 6. 2009., na aukciji u Beogradu, Lipa je prodata Hasniji Šemsović (supruzi Ćerima Šemsovića) za 127 miliona dinara, iako pored hotela „Vrbak“ u centru Novog Pazara posjeduje još 14 objekata s ukupno 11.500 m2.
U sastavu ovog preduzeća funkcionirala su tri objekta od najvećeg kulturnog i vjerskog značaja: Novopazarska banja, Amiragin han i Bezistan na Bedemu. IZ i polagaoci prava na druga dva objekta podnijeli su urednu dokumentaciju da se radi o objektima od kulturnog i historijskog značaja te da se isti trebaju izuzeti iz privatizacije. Međutim, to nije učinjeno.

Banja je Vakuf

Pored mnogobrojnih obećanja gospodina Šemsovića da će IZ vratiti Novopazarsku banju, to nikada nije učinio.
23. 7. 2010., na staroj Novopazarskoj banji obrušio se krov. Uzrok obrušavanja je krajnje neodgovorno ponašanje tadašnjih zakupaca. Kako bi spriječila dalje propadanje i urušavanje ovog veoma važnog objekta, IZ je 24. 6. 2010. konačno preuzela ovaj objekt.

Amiragin Han

Amiragin han je kulturno-historijski spomenik iz 18. vijeka. Nacionaliziran je 1959., kao poslovni prostor veći od 70 km2 . Poslije Drugog svjetskog rata stavljen je pod zaštitu države, a zatim je ustupljen na korišćenje tadašnjem DP “Lipa”.
Adem Murtezić tvrdi da ima potpunu dokumentaciju da se radi o vlasništvu njegovih predaka Amira i Ćaka Hadžifejzića. On je, prije nego je aukcijskom farsom han prodat Šemsoviću, upozoravao tadašnjeg direktora Lipe Emina Raždaginjca da izuzme Han iz privatizacije. Iako je dobio potvrdu iz Agencije za privatizaciju da je objekt izuzet iz aukcijske prodaje,  desilo se suprotno. Potom je o sudbini odlučivao Apelacioni sud u Kragujevcu. Donijeta je presuda kojom se Amiragin-han vraća Gradskoj upravi Novi Pazar.

Mada je spašen od tajkunske ruke, prema Murteziću, Han nije vraćen pravom vlasniku. Murtezić je u razgovoru za reviju Sandžak kazao da je od Gradske uprave tražio pomoć da se Han izuzme iz privatizacije, ali je dobio odgovor da ih Han ne zanima, te da će u koliko dobije presudu u korist grada dobiti Han na korišćenje.

„Ademe, ako dobiješ Han dat ćemo ti ga.“ Dobio sam presudu, ali sada niko u Gradskoj upravi neće da me primi. Nekoliko puta sam zakazivao sastanak sa gradonačelnikom, ali uvijek ima neka preča posla. Nailazim na nerazumijevanje. Tražim da mi daju ono što je moje na korišćenje. Plaćat ću zakupninu dok se ne izglasa Zakon o denacionalizaciji, nakon čega ću podnijet dokumentaciju da mi se vrati Amiragin han – kaže Adem Murtezić. On nam je govorio i o sukobima sa Šemsovićem koji mu je, kako tvrdi, nekoliko puta prijetio:

Mislim da je taj Ćerim Šemsović najveći prevarant u Pazaru. Njega treba hitno uhapsit. On radi na uštrp ove čaršije i ljudi. Otima tuđe. Oteto je prokleto. E, moje neće uzet. Ja sam dobio presudu. Sada je na gradu da se dogovorimo. Ako ni to ne uspije, ja ću se i dalje boriti u ime Allaha. Terat ću sve do Strazbura, dat ću maksimum od sebe. A ako odemo u Strazbur, neće ih okrpit ni onu zgradu Gradske uprave da prodaju da mi plate troškove. Treba da sjednu sa svima da razgovaraju. Da se Vakuf vrati IZ, da se nama svima vrati ono što je naše

U namjeri da odbrani djedovinu, Adem je vrlo odlučan: Ne bojim se nikoga. Mene su napadali Ćerim i njegovi tjelohranitelji pet-šest puta. Zbog toga sam doživio tri infarkta. Operiran sam, bolestan sam čovjek, ali neću odustat. Kur’an mi dozvoljava da svoj imetak branim i životom, i ja ću ga branit.

Bezistan

Bezistan na Bedemu je izuzet iz privatizacije i predat u vlasništvo JKP „Čistoća“. Oni su ga ugovornim sporazumom na korišćenje ustupili Ersanu Čeliju. Međutim, i pored potpune dokumentacije, Šemsović tužbom pokušava i taj kulturno-historijski spomenik staviti pod svoju čizmu.

Sudija Đorđe Gojić u predmetu PUTTST „Lipa“ protiv Ersana Čelija donio je zaključak po kojem će se Čeli prinudno iseliti iz poslovnog prostora – zgrade, uz asistenciju policije, 20. 4. 2011. u 10 h. Iako protiv zaključka nije bila dozvoljena žalba, 19. 4. 2011., sud ipak odustaje od iseljenja i donosi novo rješenje o iseljenju iz poslovnog prostora, i to bez asistencije policije, što ne obuhvaća Bezistan Bar.
Čeli se uspio osloboditi ovog napada, pitamo se kada će se narod Novog Pazara osloboditi strvinara koji želi Pazar pod nogama.

Pitamo sve nadležne da li će dozvoliti da kulturno-historijsko dobro bude dato pohlepnim pojedincima? Da li se kulturni identitet jednoga naroda može pozajmiti, pokloniti ili prodati pojedincima. Vakufname jasno kažu da se javna dobra ne mogu prodati, pokloniti niti na bilo koji način otuđiti. Naša je obaveza da svoje kulturno-historijske spomenike branimo, ako već državni sistem ne fukncionira ili je korumpiran. Ako dozvolimo da nam se kulturna i historijska baština proda, onda smo dozvolili da se naš identitet prodaje – a to je nešto što nema cijenu. Ako dozvolimo da nam to otmu, njihov sljedeći korak će vjerovatno biti džamijski haremi ili nešto još svetije.

Autor: Uredništvo revije Sandžak