NOVI SNIMAK – Trenutak u kom su Vučiću oborene naočare u incidentu u Potočarima

13
6

Na novom snimku incidenta u Potočarima može da se vidi trenutak u kom su predsedniku vlade Srbije Aleksandru Vučiću oborene naočare.

https://www.youtube.com/watch?t=34&v=ZdLXyzzRTG0

Sudeći po ovom snimku, Vučiću je naočare oborio pripadnik obezbeđenja pokušavajući da ga zaštiti od učesnika komemoracije koji su sve vreme nasrtali na predsjednika Vlade Srbije.

Vučić je odmah nakon toga sproveden do automobila kojim je evakuisan ka Srbiji.

(Blic)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

13 KOMENTARI

  1. provaljeni ste,njegovo obezbedjenje mu uklonilo naocare,srpski preformans otkriva samo onaj gen prevarantski banditski od pamtivijeka,bili i ostali takvi,zato nema vjerovanja ni najboljem od njih.nikad oprostiti i zaboraviti ! prokleti nek su oni i djeca njihova,amin

    0

    0
  2. ZIDOVI I OGRADE

    koje Mađarska podiže prema vojvodini možda
    i nisu dovoljna rješenja protiv lukavih srpskih
    zločinaca. Naime, poželjno je razmotriti
    još i prirodne granice kao što su recimo veći
    vodeni tokovi Dunava, Save, dvije Morave …

    KAKO TARIGUZIJU (SRBIJU) PROCESIRATI
    ZA DOBROBIT ČOVJEČANSTVA U KONAČNICI:

    (1)-Srijem (mađarski: Szerém ili Szerémség,
    njemački: Syrmien, slovački: Sriem, rusinski: Срим)
    to jest, oblast između rijeka Dunava i Save
    bi trebalo da bude u sastavu Hrvatske.

    (2)-Zapadno od rijeke Tise nalazi se
    Bačka (mađarski: Bácska, slovački: Báčka,
    rusinski: Бачка, njemački: Batschka).
    Taj dio pripojiti Mađarskoj.

    (3)-Istočno od rijeke Tise je zona
    Banat (rumunjski: Banat,
    mađarski: Bánát ili Bánság,
    njemački: Banat, slovački: Banát,
    banatskobugarski: Banát) i poželjno
    bi bilo da bude u sastavu Rumunije.

    (4)-Bujanovac, Preševo i Međeđu
    (albanski: Ushtria Çlirimtare e Preshevës,
    Medvegjës dhe Bujanocit) pripojiti
    Republici Kosovo.

    (5)-Bugarska (Република България,
    Republika Bǎlgarija) bi trebala da izađe na zapad
    sve do rijeka Velike Morave i Južne Morave.

    (6)-Makedonija bi trebala da se proširi na
    sjever sve do rijeke Vrle pri Surdulici.

    (7)-Novi Pazar, Prijepolje i Sjenica bi trebali da
    se priključe Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori.

    -Ali što uraditi sa Šumadijom ???

    MOŽDA ODREDITI NEKI ROK (DATUM) GENOCIDAŠIMA:

    Prisjetimo se, da u pravnim stvarima (iz mnogih razloga)
    postoje rokovi (vremenska ograničenja). Srpska nacionalna
    ideja (Tariguzizam) uvijek je igrala na odugovlačenje i
    probijanje svih mogućih rokova u cilju očuvanja oštrice
    nacionalne monstruoznosti, i svako otezanje samo
    regeneriše (obnavlja) njihovu zločinačku tradiciju.

    POŽELJNO MIROLJUBIVO RJEŠENJE ZA ‘NEBESKI’ NAROD
    (OTPLATA RATNE ŠTETE U TERITORIJAMA, I PRESELJAVANJE U ŠUMADIJU):

    Ako su Njemci nakon 1945-e protjerani iz Vojvodine
    u Njemačku, lako je zaključiti da Srbe iz Bosne, Kosova,
    Sandžaka, Vojvodine, Crne Gore, te one istočno od Morave, treba
    protjerati u Centralnu Srbiju (Tariguziju). Ili još preciznije,
    da svi Srbi koji služe Beogradu, budu transportirani
    milom ili silom u ŠUMADIJU. One koji odbiju, tretirati
    kao izuzetno opasne odmetnike (bandite). I naravno,
    poželjno je odrediti neki rok (datum) nakon kojeg treba
    započeti potpuni lov na srpske razbojnike.

    0

    0
      • E MOJ ‘Misha’ KAKO DA POSJETIM VELIKOG PSIHIJATRA
        Radovana Karadžića ako je on odavno na
        robijaškom polaganju završnog ispita pred
        međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine
        u Den Haagu ?
        Možda da se pozabavimo zbirkom sabranih djela genocidaša
        koji sebe Srbima smatraju:

        ‘NEBESKI’ NAROD (POVODI I RAZLOZI):

        U vezi sa uzrocima prvog svjetskog rata, na osnovu mnogih
        zvaničnih povijesnih zapisa, postojali su brojni razlozi,
        kako za, tako i protiv neizbježnosti tog ogromnog sukoba.
        Ali kada je riječ o povodima, ostaje karakteristično za
        Srbe, ponajviše iz Srbije, da su se duži niz godina povijesno
        najviše trudili da stvore povode, a moguće i razloge za
        izazivanje što većeg sukoba, kako prije, tako i poslije
        1914-e godine.
        U tom smislu, prisjetimo se:

        NEKI OD MOGUĆIH POKUŠAJA IZAZIVANJA
        MEĐUSOBNOG UNIŠTENJA IZMEĐU DRŽAVA
        KOJE IMAJU OGROMNE BROJEVE STANOVNIKA:

        Na osnovu trenutno dostupnih (godina 2015-a) zvaničnih
        izvora informiranja, možda bi se moglo zaključiti da je Srbija
        pokušala izazvati minimalno tri krvoprolića gigantskih razmijera:

        (1) – godina 1999-a, pokušaj stimulisanja međusobnog uništenja
        između Kine, Sjedinjenih Američkih Država i evropske zajednice
        (telekomunikacijsko poigravanje sa kineskom ambasadom u Beogradu).

        (2) – godina 1909-a, nastojanja da se međusobno zavade
        AustroUgarska i Turska (diplomatska aktivnost Stojana
        Novakovića u Istanbulu-Carigradu).

        (3) – godina 2011-a, ‘religiozne’ igre koje su trebale isprovocirati
        sukobe između Rusije, evropske zajednice i Sjedinjenih Američkih
        Država (pomoću kosovskih srba koji su trebali steći rusko državljanstvo
        na teritorijama izvan rusije, po uzoru na južnu Osetiju).

        IGRE IZAZIVANJA BALKANSKIH I OSTALIH NESREĆA:

        Diljem svijeta države su često bile u napetim odnosima, ali su uglavnom
        uspijevale izbjeći međusobne fizičke sukobe velikih razmijera unatoč
        beogradskim pokušajima spletkarenja koji su postojali još u 19-om stoljeću,
        sve do onda kad je Srbija 1914 godine napokon isprovocirala Veliki Rat.
        U novije vrijeme, 2011 godine (dakle i poslije beogradskog talenta
        Slobodana Miloševića), nije uspjeo pokušaj zakuhavanja svjetskog rata
        pomoću kosovskih srba koji bi dobili rusko državljanstvo … velika je
        uznemirenost u krugovima SANU ( srpske akademije nauka i umetnosti ) u
        Beogradu, jer veliki narodi ( s ogromnim brojem stanovnika ) nisu voljni
        međusobno ratovati, i niko u SANU pojma nema kako bi Srbija opet uspješno
        mogla prikriveno zakuhati neki novi rat (NAČERTANJE projekat) kao što se
        pokušalo u Vojvodini (1991-1995), Makedoniji (1996), Sandžaku (2000),
        Crnoj Gori (2006), a realizovalo u Sloveniji (1991), Hrvatskoj (1991-1995),
        Bosni (1992-1995 ), Hercegovini (1992-1995), i Kosovu ( 1996-1999) .
        ”hrabra“ tvorevina Srbija utjehu najčešće traži u narkoticima, alkoholu,
        laganju, nasilju, razaranju obrazovnog sistema i stvaranju najdrastičnijih
        oblika masovnih i serijskih stradanja po cijelom svijetu.

        TIPIČNI SRPSKI STRUČNJAK, POZNAT
        KAO TALENAT NOVAKOVIĆ STOJAN
        ( DIPLOMATSKI TARIGUZIZAM U KUHANJU
        RATOVA OD STRANE VLADE SRBIJE ):

        Novija srpska domoljubna propaganda iz godine 2014-e, plasirana u svrhe
        prikrivanja stvarne sopstvene povijesne uloge, od koje se pokušao
        distancirati trenutni vođa Srbije (Aleksandar Vučić koji je nekada bio
        jedan od juniorskih saučesnika haškog optuženika Slobodana Miloševića)
        glasi, citiram:

        ”Miroslav Perišić, direktor Nacionalnog arhiva Srbije, imao je osjećaj
        da je pronašao zlato. Perišić je pronašao kopiju pisma, Oskara Potioreka,
        austrougarskog guvernera u BiH, koje je 28. maja 1913. godine poslao u Beč
        ministru financija, Leonu Bilinskom.”

        Međutim, srpski povijesničari (istoričari) su se još tokom dvadesetog
        stoljeća hvalili mnogim pričama o ulozi svojih vlasti u kuhanju rata,
        a najpoznatija je slijedeća priča iz njihove literature o povijesti (opis
        konkretnog djela):

        ”Prije nego što je 24. februara 1909, stao na čelo koncentracione
        vlade (Srbija), Stojan Novaković je putovao u Carigrad da pridobije
        Tursku za pružanje otpora aktu Austro-Ugarske. Međutim, sile Antante
        nisu podržale srbijanske zahteve, jer nisu željele da se izlažu ratnoj
        opasnosti”.

        Dakle, čak i kad bi bila istinita novokomponovana beogradska (srpska)
        propaganda o navodnom Potiorekovom pismu iz 1913, to praktično nema
        značaja, jer je srpska vlast pokušavala kuhati ratove još od ranije, to
        jest i prije 1909 godine na čelu sa srpskim diplomatom Stojanom Novakovićem.

        ORGANIZACIJE ”NARODNA ODBRANA” I ”CRNA RUKA”:

        Neki poznatiji djelići beogradskih povijesnih aktivnosti (poznatih u
        hiljadama i hiljadama primijeraka knjiga i udžbenika) o stvaranju tako
        zvane Velike Srbije:

        … u toku aneksione krize stvorena je NARODNA ODBRANA kao aktivističko
        patriotsko društvo koje treba da pomaže zagranični nacionalno-oslobodilački
        rad. U maju 1911-e godine osnovana je organizacija UJEDINJENJE ILI SMRT,
        poznata i pod imenom CRNA RUKA prema nazivu datom onoj grupi oficira koji
        su učestvovali u zavijeri 1903-e godine, a koji su većim dijelom, i
        obrazovali novo tajno društvo. Među prvim članovima organizacije
        ”ujedinjenje ili smrt” i prvim potpisnicima njenog Ustava bili su Dragutin
        Dimitrijević-Apis, vojvoda Vojislav Tankosić, Ilija Jovanović, vojvoda
        Pčinjski, Milan Vasić i drugi. Glavni ciljevi organizacije bili su:
        ujedinjenje svih srba, pretpostavljanje revolucionarne kulturnoj borbi,
        uspostavljanje uticaja na sve službene faktore u Srbiji, i na sve društvene
        slojeve i cjelokupan društveni život u njoj … Organizacijom rukovodi
        Vrhovna centralna uprava čije odluke obavezuju sve članove i koja raspolaže
        životima, smrću i imovinom svih svojih članova. Ona ima pravo izricanja
        smrtne presude. Nijedan član organizacije ne može iz nje izaći dok je živ,
        niti mu ko može uvažiti ostavku. Članovi se, zbog tajnosti, označavaju samo
        brojevima i oni se međusobno ne poznaju …

        IZVORIŠTE POVIJESNIH (HISTORIJSKIH)
        STRUČNJAKA I TALENATA (SRBIJA):

        Na osnovu obilja informacija koje su srpski povijesničari nekada masovno
        i sa ponosom plasirali u obliku štampanom na papiru (a tih informacija bi
        se mnogi od njih u današnje vrijeme najradije odrekli), može se steći
        utisak da su sve srpske vlasti opsjednute mnogobrojnim običajima, navikama
        i pokušajima zakuhavanja ratova i uopćeno izazivanja krvoprolića, koji su
        u lukavijem obliku počeli još u 19-om stoljeću i nastavili se u 20-om,
        a ima ih i u 21-om stoljeću.

        Srbijanska (tariguzijanska) upornost u pokušajima
        kuhanja ratova najefikasija je bila godine 1914-e.

        Na osnovu zvaničnih podataka iz
        sedamdesetih godina dvadesetog
        stoljeća, pogledajmo rezultate Velikog Rata
        (gubici u ljudima, civilni i vojni):

        Ukupno, oko 10 miliona ( 10 000 000 ) ili ovako:

        Francuska: 1 390 000,
        Njemačka: 1 950 000,
        Austro-Ugarska: 1 000 000,
        Belgija: 100 000,
        Kanda: 55 000,
        USA: 120 000,
        Velika Britanija: 780 000,
        Italija: 500 000,
        Rumunija: 158 000,
        Bugarska: 187 500,
        Rusija: 1 700 000,
        Srbija: 1 000 000,
        Turska: 400 000.

        Dalje, ako uzmemo u obzir da je prvi svjetski rat stvorio mnogobrojne
        gladne očajnike poput Hitlera i Staljina, naročito još uz
        gospodarsku (ekonomsku) krizu tridesetih godina 20-og stoljeća, imali
        smo onda još i Staljinove čistke, masovna umiranja od zaraznih bolesti,
        pa drugi svjetski rat sa slijedećim rezultatima:

        Ukupno mrtvih oko 40 miliona (40 000 000) ili otprilike:

        Belgija: 88 000,
        Francuska: 535 000,
        Holandija: 210 000,
        Italija: 450 000,
        Japan: 2 000 000,
        Jugoslavija: 1 700 000,
        Kanada: 40 000,
        Mađarska: 430 000,
        Bugarska: 25 000,
        Rumunija: 800 000,
        Njemačka: 6 000 000,
        Poljska: 6 000 000,
        Rumunija: 460 000,
        SSSR: 20 000 000,
        USA: 400 000.

        Ako se svim ovim brojevima doda još nekih 20 miliona likvidiranih u
        Staljinovim dejstvima, te nekih još oko 5 miliona indirektno stradalih,
        izgleda da je ukupno direktno ili indirektno, unesrećeno oko 75 miliona
        ljudi (mnogo, mnogo više nego što se dogodilo upotrebama svih nuklearnih
        i sličnih bombi u do sada poznatoj povijesti). Dalje, treba naglasiti da
        na osnovu danas lakše dostupnih podataka, postoje poznatije razlike
        između približnih brojeva poginulih, ranjenih, nestalih tokom perioda
        približno od 1914-e do oko 1950-e godine zbog mnogih, kako subjektivnih
        tako i objektivnih razloga. Što je karakteristično znakovitije, spominju
        se među stradalima u drugom svjetskom ratu još neke oblasti, regije,
        nacije, države kao što su recimo:

        Kina: 13 500 000,
        Indija: 3 024 338,
        GB: 322 825.

        Neke analize bi mogle ukazati na ukupna stradanja od približno
        100 (ili reda veličine čak 120) miliona ljudi … čak i danas,
        teško je navesti preciznije. Izvinjavamo se svim onim narodima čija
        potencijalna stradanja (u slovima i brojevima) nisu ovdje navedena.

        RASPAD JUGOSLAVIJE (SRPSKI DOMOLJUBNI
        KADROVI OD RANKOVIĆA DO MILOŠEVIĆA):

        Apsolutno je tačno da čak i među čistokrvnim srbima (kao i ostalim
        narodima) ima onih stvorenja koja konstruktivno djeluju u interesu
        čovječanstva. Ali, takve među sobom oni najčešće fizički likvidiraju,
        tipično pod zvaničnim izgovorom borbe protiv domaćih izdajnika i
        stranih plaćenika, pa onda ostaju u životu samo oni koji u prosijeku
        djeluju destruktivno. Dakle, uobičajena zloupotreba Darvinove teorije
        evolucije u svrhe očuvanja monstruoznog karaktera sopstvene nacije i
        religije. E, to je Tariguzija (Srbija), jedna od najmračnijih svjetskih
        sila u povijesti čovječanstva.
        U tom pogledu ostali su isti kao i za vrijeme srbijanskog talenta
        Aleksandra Rankovića Leke koji je kroz organe izvršne vlasti odmah
        na kraju drugog svjetskog rata (1945) započeo etničko čišćenje Jugoslavije
        likvidacijama onih naroda koji nisu srbi, i postavljanje čistokrvnih
        domoljubnih srba na pozicije ubijenih nesrba. Ovaj proces je Ranković
        nastavio sve dok nije uklonjen (1966). Ali, tu štetu koju je Ranković
        napravio nije bilo moguće popraviti ni nakon njegovog hapšenja. Izgleda
        da je diktator Josip Broz Tito tog procesa bio toliko svjestan da je
        godine 1974 (kroz delegatski sustav i decentralizaciju Jugoslavije) pokušao
        smanjiti razmjere etničkog čišćenja koje je dalje intenzivnije nastavio
        beogradski (srbijanski) talenat Slobodan Milošević (približno od oko 1987
        godine), sve do njegovog hapšenja i transporta u međunarodni krivični sud
        u Hagu (2001). Najkrupnija razlika između srpskih stručnjaka Rankovića i
        Miloševića je u tome da Ranković nije mogao direktnije zakuhavati ratove u
        svijetu jer se plašio veće sile (diktatora Broza).

        ZNAKOVITA POLITIČKA UBISTVA POČINJENA
        OD STRANE SRPSKIH VLASTI IZMEĐU DVA
        SVJETSKA RATA, UBISTVA KOJA SU TREBALA
        U STAROJ JUGOSLAVIJI OLAKŠATI ISTRIJEBLJENJE
        SVIH ONIH NARODA KOJI NISU ČISTOKRVNI SRBI.

        Po uzoru na Sarajevski atentat 1914 (kada su korišteni otrovi, bombe i
        pištolji protiv Franca Ferdinanda i građana Sarajeva koji su bili
        kolateralna šteta) od strane Srbije, tako se Beograd ponašao i poslije
        prvog svjetskog rata. Naime, između dva svjetska rata,
        srpske (tariguzijanske) vlasti, uz potporu svog čistokrvnog domoljubnog
        naroda su bile fokusirane najviše na etničko čišćenjenje hrvata i muslimana.
        Poznatije ubistvo je bila pucnjava na hrvata Stjepana Radića 1928-e godine,
        uz kolateralnu štetu. Sa druge strane, zvanično se smatra nerazjašnjenom
        smrt muslimana Mehmeda Spahe 1939-e godine (zbog beogradskog ometanja
        istrage i prikrivanja tragova zločina), ali sve je više informacija koje
        ukazuju na to da su srpske vlasti Spahu likvidirale tajno pomoću otrova
        cijanida ubačenog u kavu. Prisjetimo se, toksikologija (znanost o otrovima)
        kaže da postoje i mnogo moćniji otrovi od cijanida, ali ono po čemu je
        cijanid poznat je upravo njegovo brzo (munjevito) dejstvo, pa se kao takav
        koristi za likvidacije po hitnom postupku.

        HLADNOKRVNE IGRE ŽIVOM I PLINOVIMA
        (LEKCIJA ZA NOVIJE GENERACIJE):

        Prema zvaničnim zapažanjima i mjerenjima UNPROFOR-a, tokom zvaničnog rata
        Srbije (Tariguzije), a ponajviše Beograda protiv opkoljenih stanovnika
        Sarajeva (1992-1995-e) korištena je voda zatrovana živom (mercury) u rijeci
        Miljacki.

        Bilo je i često zavrtanje pa zatim odvrtanje zemnog plina, jer tako bi se
        povećavala vjerovatnoća da se vatra u jednostavnim gorionicima ugasi, a
        zatim se pusti ponovo plin kako bi ste bili otrovani ili ako zbog mraka
        upalite svijeću ili uljnu lampicu pa time izazovete eksploziju
        metana (methane) (glavnog sastojka zemnog plina).

        Dalje, ima indicija da je bilo čak i upumpavanja ugljen monoksida (carbon
        monoxide) u plinovodni sustav, ali trenutno nam nisu poznate potencijalne
        lokacije na kojima je Tariguzija (Srbija) masovno mogla proizvoditi i
        upumpavati tu vrstu otrova namijenjenu stanovnicima Sarajeva.

        Jer, kako drugačije objasniti one priče o slaboj kaloričnosti plina i
        pronalaženju leševa onih koji su na neki način u zatvorenim prostorijama
        zaspali pored ugašenih prostih gorionika i nisu se nikad više probudili ?

        PSIHOLOGIJA TROVAČKIH AKTIVNOSTI:

        Iskusni kriminolozi kažu da kad nekog želim da ubijem otrovom, moram
        imati veoma hladno srce (čak i kad glumim emotivnost kao
        recimo kad se pretvaram i glumim da nekog volim ili mrzim).

        Mora se priznati da je Tariguzija (Srbija) 1914-e godine postala svjetski
        poznata po svojim trovačkim igrama sa cijanidom i ostalim sredstvima u
        svojoj maštovitosti u izazivanjima krvoprolića što većih razmijera. I tako
        je došlo do znatne upotrebe trovačkog tariguzizma u prvom svjetskom
        ratu (kao recimo bitka na Ipru), koji je između ostalog stvorio i milione
        gladnih očajnika poput Hitlera i Staljina. Nije teško zaključiti da je to
        u velikoj mjeri raspalilo i maštu trovačkog tariguzizma po koncentracionim
        logorima tokom drugog svjetskog rata.

        SADA U 21-OM STOLJEĆU VELIKA TAJNA TARIGUZIZMA ILI
        VRHUNSKA DOMOLJUBNA (PATRIOTSKA) DUHOVNOST
        OTKRIVENA (ČIŠĆENJE PLANETE OD FEKALIJA):

        Već mnogo desetina godina, srpski (tariguzistički) obrazovni sistem, još
        od osnovne škole, uči nove generacije čistokrvnih srba, da gaje netrpeljivost
        prema narodima druge nacije ili druge vjere, uz zvaničnu propagandu (kako
        svjesnu tako i podsvjesnu) u stilu slijedeća tri aspekta:

        (1): ”svi ljudi su nekada u povijesti bili srbi i treba im
        se osvetiti što su napustili svoju vjeru i naciju”.

        (2): ”mi srbi smo jedini naivan, dobar i neiskvaren narod, a svi drugi narodi su
        podli i zli, pa je herojski čin ubiti i orobiti svakoga ko nije srbin”.

        (3): ”ako smo mi srbi kao nacija skloni lošim delima, za to su svi
        drugi narodi krivi što smo mi takvo domoljubno pučanstvo”.

        ili jednostavnije kazano, (osnovna crta te nacionalne ideje napokon otkrivena):

        (Velika Tajna):
        ”svi ljudi svijeta su poput fekalija na planeti, a mi čistokrvni domoljubni srbi smo
        kao tariguz (pučki naziv za toalet papir) koji treba da očisti božiju stražnjicu“.

        Očigledno da takav obrazovni sistem uz alkoholizam i narkomaniju priprema nove
        generacije čistokrvnih srba za genocide i razbojništva u budućnosti. Što je
        najstrašnije, ovakva nacionalkretenistička indoktrinacija se najčešće odvija na
        podsvjesnom nivou, što znači potpuno odsustvo samokritičnosti. Ali mnogi djeluju
        svjesno i hoće činiti nered uz svaku priliku koja im se ukaže (spletkaroški
        oportunizam) uz istodobno izbjegavanje svake odgovornosti, često i uz prijetnje
        upotrebe direktne fizičke sile ( kao recimo nadareni student beogradskog sveučilišta
        Milorad Dodik ) protiv radoznalih novinara i nevladinih organizacija.

        Prosječni nacionalni mentalitet kod čistokrvnih domoljubnih srba već
        više od stotinu godina funkcioniše po principu TARIGUZ gdje svako
        slovo te riječi na srpskom ima značenje:

        T – terorizam (kao u Zagrebu 1995),
        A – atentati (kao u Sarajevu 1914),
        R – ratovi (globalni ili barem lokalni kao u Sloveniji 1991),
        I – izbjeglice (po cijelom svijetu kao u Albaniji 1999),
        G – grobnice (masovne, primarne, sekundarne kao u Bosni),
        U – umišljenost (teorija nebeskog naroda),
        Z – zafrkavanje sa cijelim svijetom (kao Stojan Novaković u 19-om stoljeću).

        ZNAČAJ SPORTA ZA SRPSKU VLAST:

        Za srpsku vlast, sport nije samo sport, već ima i stratešku ulogu u sprovođenju
        genocida nad nesrpskim narodima, pod maskom ”građanskih ratova”. Prisjetimo se
        da je srpska vlast, u svom genocidnom pohodu na nesrpske narode koristila masovno
        srpske sportske navijače (najpoznatiji slučaj u istoriji je bila teško naoružana
        Arkanova ekipa, u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća).

        NEKI FRAGMENTI TERORIZMA POD
        NADZOROM NADARENIH SRPSKIH STUDENATA :

        Upravljanje i igre bombama bez obzira na kolateralnu
        štetu ( beogradske škole haosa od Apisa do Dodika ):

        – kasetne bombe (kao na Zagreb 1995),
        – automobilske bombe (kao u Banjoj Luci 2007),
        – bombe oblika knjige (kao Sarajevo 1914),
        – raketne bombe (u Moskvi 1995),
        – nepoznate bombe (kao Beograd 1903),
        – ručne bombe (Banja Luka 2014),
        – bombe krmače (kao na Sarajevo 1995),
        – i t.d. (etc).

        VJEŠTINE ZAVARAVANJA SVJETSKE JAVNOSTI:

        Dakle, kad je riječ o srpskoj (naročito beogradskoj) školi kuhanja ratova i uopće
        stvaranju nesreća po svijetu, osim oficirskog eksperta Dragutina Dimitrijevića Apisa,
        postojao je i diplomatski kadar kalibra Stojana Novakovića. Tu tradiciju raspaljivanja
        najmračnijih sila čovječanstva, srpski domoljubi neprekidno u prosijeku njeguju već
        više od stotinu godina, a tako je i dan danas, i često među njima postoji
        pravi takmičarski duh u tom pogledu (tariguz mentalitet). One koji zakažu
        na ideologiji tariguzizma, takve ubijaju međusobno.

        U Tariguziji (Republika Srbija), te njihovoj koloniji (Republika Srpska) beskrajne priče
        i pjesme o ljubavi, saradnji, i prijateljstvu imaju istovremeno dvije funkcije:

        (1):
        – to je vrsta psihološke pripreme plijena da ga bude lakše pridobiti, vrbovati,
        zavarati, ubiti, sakriti, ili uzeti kao taoca i izbjeći svim mogućim metodama
        odgovornost, naročito finansijske obaveze za destruktivnosti prema čovječanstvu.

        (2):
        – čuvati manevarski prostor za spletke, genocide i zločine koji su i sada izraženi
        nad onima koji nisu čistokrvni srbi, a ujedno pripremanje terena i za probleme koje
        će srpske vlasti na planeti vjerovatno pokušavati činiti i u budućnosti.

        0

        0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.