O ČETVRTOJ REDOVNOJ SJEDNICI VIJEĆA
U nedjelju 25. 10. 2015. godine održana je Četvrta redovna sjednica Bošnjačkoga nacionalnoga vijeća. Sjednici je prisitvovala većina vijećnika obje liste, iako je, kao svakoga puta do sada Ugljanin, mora se priznati, maher za vješte manipulacije, izbjegao da omogući vijećnicima normalne uvjete za rad. Šta se je to ovoga puta desilo? Kao što je javnosti već poznato, na dnevnom redu bile su tri važne tačke: potpisivanje Sporazuma o saradnji između Vijeća u Srbiji i Crnoj Gori, izbor članova Izvršnog odbora te osnivanje institucija od posebnog značaja.
„MOŽETE DA VIJEĆATE, ALI SAMO KOLIKO JA KAŽEM“
Ugljanin je, da bi izbjegao suštinsku raspravu, dao vijećnicima sahat vremena, koliko je predvidio da bude raspon između redovne (počela u 10 h) i svečane (počela u 11:15) sjednice, da usvoje dnevni red, raspravljaju i izjasne se o istom. Nigdje na svijetu nijedna skupština nije limitirana vremenski, izuzev kod Ugljanina. Vijećnici Liste „Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ bili su svjesni situacije te su ukazali na svega nekoliko značajki nadajući se da će bar na taj način dati doprinos kolikoj-tolikoj suštinskoj djelatnosti Vijeća. Dok su oni iznosili tih nekoliko značajki, Ugljaninovi vijećnici su klimajući glavom odobravali. Međutim, na tome se sve i završavalo, jer su njihovi uvježbani klimoglavački pokreti izraz njihove savjesti i razuma, ali je podizanje ruku za drukčije prijedloge znak njihove pokornosti Ugljaninu. Helem, sjednici kojom Ugljanin nije presjedavao niti prisustvovao iz „opravdanih razloga“ rukovodio je vijećnik Fijuljanin. Jednoglasno je usvojen prijedlog Sporazuma dva vijeća, dok su druga dva prijedloga usvojena samo od strane Ugljaninovih vijećnika.
„OSNIVAMO, ČUT ĆETE ŠTA“
Vijećnici Liste “Za Bošnjake, Sandžak i Mufitju” iz više razloga su bili uzdržani kod ova dva prijedloga. Ugljanin je samoincijativno, jednostrano i nelegalno izabrao Izvršni odbor kao i članove tog odbora, Ugljanin se nije udostojio da dođe na sjednicu i vijećnicima pojasni koje su to institucije koje će vijeće osnivati niti je to učinio iko od njegovih vijećnika.
„SAMI SMO SE SAMOOPREDIJELILI“
Vijećnici „Liste Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ očekivali su da će se Ugljanin pojaviti na radnoj sjednici i objasnit šta to znače Dani samoopredjeljenja, međutim to se nije desilo. Obzirom da je on samoinicijativno, bez konsultacije i bilo kakvih dogovora proglasio 25., 26. i 27. oktobar danima Samoopredjeljenja, vijećnici „Liste Za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ nisu osjećali potrebu da idu na svečanu sjednicu povodom nečega za šta ne znaju šta je, niti kako će izgledati. Pogotovu, što su do sada imali iskustvo sa mnogo oprečnih, nedosljednih stavova gospodina Uglajnina; koji je, podsjećanja radi, u kampanji govorio da je sve jedno koja lista će pobjediti i da će obje liste učestvovati podjednako u radu Vijeća a prilikom samog konstituiranja to pogazio, koji je na konstituiranju Vijeća rekao da će se svaka odluka u Vijeću donositi konsenzusom, pa odmah na provoj i svim narednim sjednicama isto pogazio; koji je … mogli bismo u nedogled redati njegove oprečnosti i nedosljednosti.
UGLJANIN IZA SPUŠTENIH ZAVJESA
Da stvar bude crnja, nakon završetka radnog dijela i izlaska vijećnika iz zgrade Vijeća, Ugljanin je sa svojom svitom izašao iz iste uputivši se ka hotelu Vrbak, gdje se je održavao svečani dio. Dakle, predsjednik Vijeća je sve vrijeme bio u zgradi, sakriven iza zavjese, bez hrabrosti da iziđe pred vijećnike i da pojašnjenja o pojedinim pitanjima. Vjerovatno je prethodnu noć probdio pripremajući govor na svečanome dijelu, pa nije smio među vijećnike jer bi mu mogli postaviti neko nezgodno pitanje i razbiti koncentraciju pred tako važan nastup. Kako god, predsjednik Vijeća je bio u sali u kojoj se održavala redovna sjednica i, skriven iza zavjesa, posmatrao tok sjednice. Da li je to kukavičluk, promućurnost, scenarij, šta god nije dostojno jednog predsjednika Vijeća.
SVEČANA SJEDNICA – SVEČANO OBESMIŠLJAVANJE
Tok svečane sjednice poznat nam je samo iz medija. Prema očekivanjima, Ugljanin je „briljirao“ u govoru. Vjerujem da čitaoci nemaju problema sa čitanjem riječi pod navodnicima, te nemam bojazan da istu drukčije pišem i pojašnjavam. Mada poučen skorašnjim slučajem, za one koji će pristrasno čitati ovaj tekst da doslovno kažem: Ugljanin je opet briljirao u obesmišljavanju svakog važnog projekta, svake važne događajnosti, svakog vrijednog datuma, stavljajući na njega stigmu i izgrađujući kod javnosti negativan stav o ili, u najmanju ruku, odbojnosti prema istom. Mnogo je takvih detalja u njegovom obraćanju, u ostalom kao i u svakom obraćanju predsjednika Vijeća, te ne vrijedi se posebno osvrtati na sve njih. Međutim, jedno je posebno opasno, poruka mladima: „Pravite državu. Mi ćemo vam pomoći“
„NEKI ĆETE DA POGINETE, A NEKI ĆEMO I DA SE VRATIMO“
U srbijanskome kultnome filmu „Crni Gruja i Kamen mudrosti“ postoji scena kada voždov opunomoćenik poziva narod „Idemo u rat da se bijete. Neki ćete da poginete. A neki ćemo i da se vratimo!“ Zašto Ugljaninov poziv omladini da pravi državu neodoljivo podsjeća na ovu poslovičnu scenu? Usporedite rečenice „Pravite državu.“ i „Idemo u rat da se bijete.“ te „Mi ćemo vam pomoći“ i „Neki ćete da poginete. A neki ćemo i da se vratimo!“ Možda sam u pravu. Možda griješim. A možda je ovo najcrnji crni humor. Međutim, činjenica je da Ugljanin niti je uvjerljiv niti je pošten u ovoj svojoj izjavi. Zašto nije rekao „Zajedno ćemo da pravimo državu. ja ću ispred Vas a vi za mnom.“ Ustvari, jednom je to i rekao, 1991. godine kada je još kazao da će „Ovo će biti ili zemlja Sandžaka ili zemlja šehida“, prije toga izjavljujući „Zadnji ću ja otić sa ovih prostora, ako se bude išlo.“ Tada Sandžak nije postao država, bio je zemlja prebijenih, ubijenih, otetih, kidnapovanih, a Ugljanin je prvi pobjegao za Tursku. A kada se vratio, godinama je po srbijanskim medijima pokušavao demantirati sebe, tvrdeći da se Sandžak nikada neće otcijepiti, jer je to prostor najstarijih srpskih i pravoslavnih spomenika (TV Jagodina 2005). Ta retorika je trajala sve dok je bio u Vladi, tada nam je Koštunica bio najbolji čovjek, Velja Ilić strateški partner, pa smo poručivali i naručivali ono što se ne može naručiti i svašta nešto. Sve dok se nije izmakla stolica u Vladi. E, otada se iznova prisjećamo i Autonomije, i bošnjaštva i svega – samo da nam ovi iz Beograda kažu: „Daj, bre, ovog Ugljanina opet u Vladu, bolji je kada je ovamo.“ A vi, omladino, vi ćete do tada da izgorite u emocionalnome zanosu, da izginite i da se raselite, te da omrznete san o kome svi sanjamo. Tako ja čitam, ovu Ugljaninovu poruku omladini. Tako je ona iskazana i napisana, jer Vama, omladino, ne treba posao, šta će Vam posao kada ćemo u rat za državu? Vama, omladino, ne trebaju škole i fakulteti, šta će Vam škole i fakulteti kada ćemo u rat za državu? Vama, omladino, ne treba da formirate porodice, kud ćete sa djecom i ženom kada počne rat? Vama, omladino, ne treba da realno i zdravo razmišljate, šta će vam to kada za rat i i ne treba neka pamet. Vi, omladino, treba da nastavite tradiciju vaših očeva koji su prebijani, kidnapovani, ubijani dok im je lider plandovao u Turskoj. Kakvi ste vi sinovi i kćeri ako se ne žrtvujete za vožda, bar onoliko koliko vaši roditelji, ako ne više od toga.
A ŠTO ĆE NAM RAT?
Zašto Sulejmanu Ugljaninu u ovom trenutku treba radikalizacija prilika u Sandžaku. Obzirom da se radi o dvojnoj ličnosti na to ćemo pokušati dvojako odgovoriti. Predsjedniku Bošnjačkoga Nacionalnoga Vijeća Sulejmanu Ugljaninu treba radikalizacija prilika kako bi prikrio svoj i nerad svojih saradnika u Vijeću. Da ne bi odgovorao zašto još uvijek nije dostavio audio zapis sa nastavka Druge sjednice Vijeća kada je navodno izabrao Izvršni odbor bez prisustva vijećnika opozicije. Da ne bio odgovarao zašto se kao predsjednik Vijeća nije pojavio u Štrpcima, u Sjeverinu i na drugim stratištima Bošnjaka. Da ne bi odgovarao zašto sve veći broj Bošnjaka ne želi da, zbog loše organizirane nastave, njihova djeca pohađaju nastavu na bosanskome jeziku? Da ne bi odgovarao zašto se iznova u udžbeniku Historija pojavila slika, estagfirullah, Poslanika Muhammeda, a.s. Da ne bi odgovarao zašto samo bošnjačka djeca u Republici Srbiji već dva mjeseca pohađaju nastavu bez udžbenika? Da ne bi objašnjavao zašto samo Bošnjaci imaju „kulturnu čitanku“ a svi ostali narodi i zajednice samo čitanku, pa ispada da su Bošnjaci do Ugljaninovog vakta i njegovog Vijeća bili nekulturni narod a on će ih sada pokulturiti. Da ne bi odgvorao gdje, kako i u koje svrhe izuzev putovanja i reprezentacija u restoranima troši novac iz budžeta Bošnjačkoga nacionalnoga vijeća namijenjen isključivo za implementaciju projekata iz kulture, informisanja na bosanskome jeziku, obrazovanja na bosanskome jeziku i upotrebe bosanskoga jezika i pisma? Da ne odgovara na još hiljadu pitanja na koja ne može dati odgovor.
Sa druge strane, Sulejman Ugljanin predsjednik Stranke demokratske akcije Sandžaka radikalizacijom prilika pokušava da skrene pozornost sa sve intenzivinijeg propadanja svoje partije. Poraz na prethodnim izborima za BNV poljuljao je Ugljaninovu poziciju u Novome Pazaru i Prijepolju, i doveo do nezadovoljstva i odliva članstva i simpatizera. Ugljaninov predsjednik općine Sjenica već se nalazi pred istražnim organima, a na vlasti je ostao zahvaljujući kupovini opozicionih odbornika. Skorašnja kriza Ugljaninove vlasti u Tutinu i ostanak iste zahvaljujući malverzacijama ostavila je velike posljedice, naročito nakon odlaska njegovih veoma uticajnih članova i finansijera, koji su preuzeli odbor jedne druge partije. Dakle, Ugljanin je poljuljan u svim gradovima pred predstojeće lokane izbore. U gradovima u kojima nije na vlasti nema mogućnost ni manipulacije izbornim komisijama i suočava se sa sve većim odlivom članstva. U gradovima u kojima je na vlasti, njegovi lokalni vlastodršci su toliko omraženi zbog svojih mahinacija i otvrenih kriminalnih radnji da je u opasnoj poziciji da će bilo gdje participirati a kamoli imati aposlutnu vlast kao do sada. Uglajnin više nema fondova iz kojih će plastencima, motokultivatorima i drugim poljoprivrednim mašinama kupovati glasače. Zato mu je potreban novi izvor, nova snaga. Najrealnije je da radikalizira situaciju, raspiri stare demone i iznova po principu „Neki ćete da poginete, a neki ćemo da se vratimo!“ pokuša se domaći fotelje i osigurati vlastiti opstanak na politčkoj sceni.
„DRŽ'TE LOPOVA!“
Hvala Bogu, bošnjački narod je ovoga puta pročitao Ugljanina i njegovu zamisao. Zato se on sada okreće planu B. A plan B je skrenuti pozornost sa vlastitoga neuspjeha, baciti novu dimnu bombu i reći „Drž'te lopova!“ dok ja ne zamaknem ili dok se ne zaboravi ovaj moj politčki fijasko. A na koga uperiti? Pa, na onoga od koga me najviše strah, jer je po svemu suportan meni. Jer je dosljedan. Jer je principijelan. Jer ne laže. Jer ne govori jedno a drugo radi. Jer je realan. Jer zna šta hoće. Jer ga narod prepoznaje kao svog jedinog istinskog predstavnika. Jer zna da govori i zna šta govori. Jer nikada nije iznevjerio svoj narod. Jer nikada neće iznevjeriti interese svog naroda. Jer je sve podredio slobodi i dostojanstvu svog naroda.
SANDŽAČKI SE BAJRAK VIJE
Međutim nije lahko u današnjem vremenu napraviti tako snažnu dimnu bombu koja će proizvesti toliko dima koliko je Ugljaninu potrebno da se izvuče iz fijaska u koji je vlastitom glupošću upao. Tolika mu je bomba potrebna da je morao otići skroz do Podgorice i Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori i njenog predsjednika Hazbije Kalača optužujući ga za službu srpskom i prosrpskom režimu i oduzimajući mu pravo da istakne sandžačku zastavu. E, upravo je ovo bomba koja proizvodi toliko malo dima da Ugljanin ne može ni iza one zavjese da se sakrije. Ako iko u južnome Sandžaku i Crnoj Gori ima pravo da istakne zastavu Sandžaka onda je to Hazbija Kalač. Zašto? Nije bilo toliko davno kada je, nakon što su svi ostali i sa ove i sa one strane Dračanovca pogli glave, Hazbija Kalač, žrtvujući ličnu bezbjednost, egzistenciju, poziciju u društvu iznio sadržaj sporazuma između DPS-a i BS o prekograničnoj regiji Sandžak, što je bio uvjet da Bošnjaci podrže referendum o nezavisnosti Srbije i Crne Gore. Gospodin Ugljanin je tada otvarao prijelaze na granicama južnog i sjevernog Sandžaka, a predsjednik njegove partnerske partije u Crnoj Gori se već dobrano uvalio u ministarsku fotelju i nije mu padalo na pamet da premijera Đukasnovića podsjeća na taj sporazum. I naravno, Hazbija Kalač nije svojim članovima i aktivistima rekao „Idite da gradite državu, ja ću Vam pomoći!“ već je kao pravi dosljedni lider i patriota stao na čelo svojih ljudi i hrabro otišao u Podgoricu da se bori za budućnost svog naroda, koga sadašnja vlast sa sve partnerom iz redova Bošnjaka marginalizira i raseljava diljem svijeta.
Nije to toliko davno vrijeme. Svi se sjećamo da je Ugljanin sandžački bajrak zamijenio bajrakom Srbije, iza koga se vrlo rado i često slikao punih osam godina, a njegov partner iz Crne Gore iza crnogorskoga bajraka. Ko to uzdiže taj sandžački bajrak? Ko mu to povrati ponos i dostojanstvo? Ko iznova probudi Bošnjake? Da se Allah nije smilovao sandžačkim Bošnjacima i podario im Muftiju Muamera Zukorlića danas se ni u Srbiji ni u Crnoj Gori ne bi vihorio sandžački bajrak ni na svadbama i svatovima, kamoli na državnim institucijama i pred Skupštinama. Muftija Zukorlić nema probelma da brani interese svog naroda ni u Beogradu, ni u Podgorici, ni u Sarajevu, ni u Ankari, ni u Prištini, ni u Briselu, ni u Bundestagu niti bilo gdje na dunjaluku. I gle čuda, uvijek i svugdje je dosljedan, principijelan i mudar. Možda oni koji nisu takvi imaju problem to da shvate, pa iz vlastite paranoje neka svoja stanja i strahove pokušavaju sakriti prozivkom „Drž'te lopova!“.
Zato su one zastave Sandžaka u Podgorici simbol i garant bošnjačkoga opstanka u Crnoj Gori, isto kao i što nedolazak vijećnika „Liste za Bošnjake, Sandžak i Muftiju“ na Ugljaninovu samosvečanost svjedoče da Bošnjaci više nisu naivni i da im se ne mogu tek tako prodavati magla i dim.
„Došla je istina, a nestalo je laži!“
Jahja Fehratović
