Nastade mlogi kozar

Sandžak – U naših trgovaca balandža nikako da se smiri, da jednom izmjeri po pravdi. Još od vremena Mula Sulejmana Tabakovića kvesi se i zakida ne samo tuđ nego i svoj hak. Ovaj poznati alhamijado pjesnik iz XIX vijeka u slavu svom gradu napisa:

Šeher bio ovaj Pazar
Sad postade velki bizar
Nastade mlogi kozar

Ti kozari nedostojni svog porijekla ne odvažiše se ni da gradskom trgu daju ime po osnivaču grada Gazi Isa-begu Ishakoviću, već za šuškavu kovertu i po koji komad zemlje ukrižan u katasteru na svoje ime i ono trohu dostojanstva i časti prodadoše bud zašto. No ne čudi što za 550-ti rođendan grada nisu bar prividno oprali obraz, kada se zna da su cjelokupni Novi Pazar spremni proglasiti Kulturnim dobrom Starog Rasa sa Sopoćanima, gdje će sve posebnosti muslimanske kulture potpasti pod pravoslavnu duhovnost. Ne zamjeramo komšijama što se bore za svoj duhovni i vjerski identitet, ali naši kozari nisu smjeli tako što uraditi. Multikulturalnost ovog grada ogleda se u jednoći različitog, u sazvučju minareta i zvonika, ali i dobro znanom pravilu da svak svoje voli a tuđe poštiva. No, kada kozar pusti jarad da doje s tuđeg vimena, brste tuđu granu, poharaju u tuđu otavu, mora domaćinu nadoknaditi štetu, makar i prodao vlastito ognjište. A Gazi Isa-beg može biti spokojan u svojim kaburskim prostranstvima, ostalo je njegovih sinova koji nisu kozari, koji znaju emanet roditelja i koji su još mnogo prije, na samome otvaranju gradski trg prozvali Trg Gazi Isa-bega Ishakovića.

Kozari i čobani

Kada su odvažni sinovi Gazi Isa-bega stali na crtu kozarima, ne mogavši više trpjeti njihov lopovluk i poharu vakufa, kozari u pomoć pozvaše državne čobane. I sad se na vidjelu ukazuje šta su ti državni čobani radili po Gazijinom gradu. Komandant Žandarmerije Bratislav Dikić mora odgovarati zbog zloupotrebe ovih jedinica u Novome Pazaru – prenose srbijanski mediji. Po ružnom ih se sjećamo 6. juna 2010., na dan izbora i proglašenja pobjede BKZ-a na trgu Gazi Isa-bega Ishakovića kada su poklopili grad misleći da su svi Bošnjaci kao njihovi kozari i da će nam uliti strah u kosti. Po ružnom ih se sjećamo i krajem juna 2010. godine kada su zarad kozara pokušali oteti vakuf Stare banje. Po najružnijem ih se sjećamo 4. septembra na Hadžetu kada su sinovi Gazi Isa-bega branili svoje stratište od kozara i lešinara kojima ni grobovi njihovih nevino stradalih nisu sveti. Po ružnom ih se sjećamo i prilikom mnogih utakmica FK Novi Pazar, naročito onoj protiv Crvene zvezde u osmini finala Lav kupa Srbije u oktobru 2009. godine. Svak treba platiti za svoje zlodjelo, pa tako i čobani moraju u tor zajedno sa kozarima i njihovim kozama. Nadamo se da će bar do Mitrovdana, kada počinje sezona tečenja koza, nadležni smjestiti ove razularene jarčeve u kakvu izbu, inače nećemo moć od smrada na sokak provirit.

Međaši

Da bi spriječili ekološku katastrofu, skupili su se „muslihuni“ u Karađorđevu i tabirili o svemu i svačemu, no strategija im pomalo krhka. Jes da treba sve dovest u red, al’ ne mere se podjednako i prav i kriv opaučiti kandžijom po leđima. Zna se, brate, ko je čiji međaš pomjerao i čija je balandža ukrivo spuštala tas. A zna se i ko koja vrata zatvara i pod čiji se pendžer ne smije virit. Zato na domaćinu je da čuva svoje, a na kozarima i čobanima da plate štetu – i miran Sandžak.

Autor: Jahja Fehratović