Novi Pazar – U čast stoljeća i po od rođenja tzv. sandžačkog Homera, Avda Međedovića u saradnji sa Internacionalnim univerzitetom u Novom Pazaru, institut za etiku i estetiku, centar za retoriku i debatni klub studenata organizirali su debatu na temu: „Odjek pjesme od sandžačkog obrova do univerziteta na Harvardu“.
Prof. dr. Mehmed Meta kao profesor koji je sa Departmana ekonomskih nauka, a došao je da podrži ovaj skup, ističe da se raduje što književne veličine poput Avde Međedovića nisu prekrivene velom zaborava. Pored mnogih naših književnika i filozofa, današnji skup svojim prisustvom uveličao je i književnik Maruf Fetahović.
U čast stoljeća i po od rođenja tzv. sandžačkog Homera, Avda Međedovića u saradnji sa Internacionalnim univerzitetom u Novom Pazaru, institut za etiku i estetiku, centar za retoriku i debatni klub studenata organizirali su debatu na temu: „Odjek pjesme od sandžačkog obrova do univerziteta na Harvardu“. Prof. dr. Mehmed Meta kao profesor koji je sa Departmana ekonomskih nauka, a došao je da podrži ovaj skup, ističe da se raduje što književne veličine poput Avde Međedovića nisu prekrivene velom zaborava.
Pored mnogih naših književnika i filozofa, današnji skup svojim prisustvom uveličao je i književnik Maruf Fetahović. On je u svom obraćanju istakao da su Bošnjaci kao narod imali nesreću da njihovu poeziju izučava cijeli svijet prije njih.
Uvodničar ove debate bio je prof. dr. Šefket Krcić koji se osvrnuo na Avdovo recitovanje „Ženidbe Smailagić Mehe“, kojom je, ističe, nadmašio Homera.
Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru nastaviće obilježavanje 150 godina od rođenja Avda Međedovića tribinom u Bijelom Polju, starom Akovu, rodnom mjestu Avda Međedovića, koja će se održati u nedjelju.
sreću da njihovu poeziju izučava cijeli svijet prije njih. Uvodničar ove debate bio je prof. dr. Šefket Krcić koji se osvrnuo na Avdovo recitovanje „Ženidbe Smailagić Mehe“, kojom je, ističe, nadmašio Homera. Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru nastaviće obilježavanje 150 godina od rođenja Avda Međedovića tribinom u Bijelom Polju, starom Akovu, rodnom mjestu Avda Međedovića, koja će se održati u nedjelju.
SANA
A vidim neki po sistemu zločinačke SANU pokušavaju da odvedu priču u pogrešnom smjeru, žele da skrenu pažnju sa onoga što je istinska vrijednost onoga što je Avdo radio! Poštovani Bošnjaci, Avdo je velikan našega naroda, ne obazirite se na komentare nekih ljigavaca koji su na ovom portalu sa zadatkom!
Pa zar gusle nisu vlaski istrument? Tako se bar na ovom portalu stvara dojam u mnogim komentarima I stavljanjem u isti kos ovog meni ne bas omiljenog istrumenta,smrdljivih vlaha I konzumacije rakije I belog luka. Zato SP treba da obrati paznju na komentare takvog tipa koji unose pometnju u edukaciji mladjih narastaja o kulturnoj zaostavstini nasih naroda pogotovo onog dela na vecim nadmorskim visinama koji je veoma osetljiv kada je kultura u pitanju.
Санџаки Хомер – бу ха ха ха ха. Мора да је Муфти онда Санџачки Аристотел 🙂
Због оваквих бисера победничких вас готивим 🙂 🙂 🙂
Hvala ti, volimo i mi tebe!
Milice – nejma na citavom balkanu intelektualne gromade ravne SERbskom politickom teoreticaru – platonu – diplomislavu del bajcetina nikolicu! 🙂
Odgovor na homersko pitanje se je mogao pronaci samo u
usporedbi Homera sa Avdovim epovima , te kroz analogiju Homerove i Avdove
epike. Virtuozni i nenadmasni stil Medjedoviceve epske tvorbe kroz brzu
dekamaciju upoznao je u zivoj izvedbi samo najveci lingvista dvadesetog stoleca
americki profesor sa Harwarda Milman Parry. Remek-djelo Medjedovicevog epa
” ZENIDBA SMAILAGIC MEHO” ili engleski prevod ” THE WEDDING OF SMAILAGIC
MEHO” 12311 stihova je najljepsi ep u svjetskoj literaturi a 1935 godine zapisan je
u idealnim uslovima za pjesnika koji je omogucio Parry. Ono je jedinstveni
rezultat saradnje velicanstvenog pjevaca s velikim znanstvenikom , u tako
izuzetnim okolnostima da se doimaju kao da su bile sudbinski predodredjene.
Parry je pronasao u Medjedovicu svog bosnjackog Homera. Albert Lord koji je takodje posjetio Avda Medjedovica 1950 godine objavio je cuveni “THE SINGER OF
TALES” u prijevodu ” PJEVAC PRICA” knjigu o Homeru i Avdu prodatu u dvesta miliona primjeraka i najvecim literarnim ostvarenjem 20-og stoleca.
Ovako je Avdo 1935 godine pjevao americkom profesoru Periu
” Vihra nema , a jeknu Kozara,
A zapista djetelina trava ,
alajli se razvise bajraci
zapjevase u Kolo Bosnjaci,
carev begler izbi na sijahu,
na sijahu konju visokome.
Vas u zuto ogrezao zlato
i sijah mu u rahtove zlatne,
kapka carska s dvanaest celenaka
kako sjaji i konj i delija ?
Bilah tespih grije mjesecina!
Pred njim ide dvanaest beslija ,
i dvanaest za njim bajraktara.
Boze mijo , Koje begler bio ?
S Banje Luke Fetibegovica,
Sa dvanaest hiljada Bosnjaka,
sve atlije, pesca nikakvoga,
na atlije toke na prsima,
i na glavi careve celenke,
na atove rahti i kalkani ,
i niz prsi klobukovi sjajni,
” Jallah rekli , pölem poletjeli
dok su dosli do Cekme -cuprije,
taman proslo cetiri sahata,
dok dugacko Polje preleceli,
boze mili na svemu ti hvala,
kad hiljadu udari Bosnjaka,
njihni kleti ati i paripi,
i kobile, bedevije samske
na cuprijski mermer zatrupase,
Kolik tutanj stade od paripa
bi rekao: srusise cupriju!
kad su dosli nasred od cekmedza,
hiljdu him puce paftalija,
jedne naprijed, jedne nalijevo,
jedne desno a jedno podesno,
kad njihova izgusi patara,
djeneralska pripremljena straza,
to cekahu tome se nadahu,
u grozd puce cetrdeset topova,
bih rekao i bih se zakleo
da sva brda u ravan sidjose
ispod neba ode grmljavina
a po zemlji mnoga tutnjavina,
trehnuse se dvori u Budimu,
bosnjacko roblje figanj ucinjelo,
pod komandom placu janjicari,
ne plakahu od din dusmanina,
no plakahu od murtat vezira.
” Topi pukli sa svakoga kraja,
bosnjacki svati uspreg ne cinjahu,
no na logor hudzum za hudzumom,
Duman pade od neba do zemlje,
krka stoji oko vode Klime,
puca puska sa svakoje strane.
i topovi s brega svakojega.
Ne cuju se puske od topova , kolika je huka udarila
kad se sjajna zora pomolila,
zore nema koce je vidjeti
od velika dima od topova,
od topova i tankih pusaka,
i od duhe konjske i junacke ,
da je kome stati pogledati,
kad bi mogo vidjet od dumana,
s dvije strane Klime vode hladne,
cupriju su lesi zaplisili ,
jadni lesi jadnijeh Bosnjaka,
Klima voda krvlju protocila,
pola vode, pola krvi same,
tiho tece i nosi kalpake
i celenke bosnjackih svatova.
Po Klimi su lesi popadali,
Klima tiha lese ne nosase,
no su Klimu lesi zaplisiliu.
Pa od zore do bijelo podne,
tutanj velik i sastanak ruzan.
Boze mili , nemila sastanka!
Tama pala od neba do zemlje.
Tu drug druga poznat ne mogase ,
a kamoli Bosnjak Kaurina!
Stihovi iz Avdovog Epa ” ZENIDBA SMAILAGIC MEHO” Engleski prevod
” THE WEDDING OF SMAILAGIC MEHO”
SVE STO VAM O AVDU NIJE BILO POZNATO
Na proucavanju Avdove epike utemeljena je nova teorija knizevnosti , a njegovo
djelo na Harvardu , ka i na drugim elitnim sveucilistima , usporedjuje se sa najvecim
pjesnikom svih vremena. Avda je 1935 god. otkrio najutjecaniji klasicni filolog XX stoleca
americki profesor Milman Parry , poznat po svom rjesenju Homerskog pitanja. Nakon
epohalnog otkrica i zapisivanja Avdove epike, skoro oko stotinu hiljada stihova , sto
u pjevanoj sto u diktiranoj verziji , Parry se srdacno pozdravio sa Avdom , u nadi da ce
narednih mjeseci se ponovo vratiti u Bijelo Polje i nastaviti sa zapisivanjem Avdove epike.
Parry se s najvecim optimizmom uputio u Ameriku , sanjajunci putem o svojoj knjizi
” PJEVAC PRICA” ” THE SINGER OF TALES”, ocekujuci najveca akademska priznanja
i plozaj , te svjetsku znanstvenu slavu. Ali ga je na povratku docekalo , veliko i pogubno
iznenadjenje. Vijesti o bosnjackom Homeru su zlokobno preletjele Atlantski okean i
stigle na Harvard prije nego sto se Pary brodom vratio. Sta se desilo na Harvardu i u toku
tri mjeseca nakon povratka iz Bijelog Polja u Ameriku , koji su prethodili njegovoj
pogibiji , vjerovatno se nikada nece saznati. Treceg decembra 1935. godine pronadjeno je
mrtvo tijelo mladog Milmana Parya ( rodjen 1902)u Los ANGELESU u njegovoj rodnoj
Kaliforniji . Bio je navodno ubijen slucajno ispaljenim metkom iz puske. Milman je htio biti
heroj , htio je sresti Homera i sreo ga je ( AVDO MEDJEDOVIC) , htio je svjetsku slavu i priznanje i stekao ih je , ali ne za svog zivota nego uz cijenu svog zivota. Za mnoge tada
naucne krugove bilo je nedopustivo jednog bosnjackog genijalnog stvaraoca porediti
sa Homerom , cija djela cine temelj evropske civilizacije, mada je Avdo bio genijalniji od Homera. O Avdu su pisali i najveci svjetski folkloristi , lingvisti i filolozi. Muzikoloskim
aspektima Avdove epike bavio se jedan od najvecih kompozitora i pijanista XX stoleca
Bela Bartok. Poznati evropski homerolog Georg Danek , profesor klasicne filologije
preveo je Avdov ep ” ZENIDBA VLAHINJIC ALIJE” DIE HOCHZEIT VLAHINJIC ALIJA” na nemackom. Cuveni ALBERT LORD je preveo Avdov ep ZENIDBA SMAILAGIC MEHO
na engleskom ” THE WEDING OF SMAILAGIC MEHO”. ALBERT LORD je rekao da je “Avdo
bio poslednji uistinu veliki epski pjevac balkansko -slovenske tradicije . Ostavio je iza sebe
djela, medjutim koja ce biti upamcena u danima koji dolaze”. U ” THE SINGER OF TALES”
“PJEVAC PRICA” ALBERT LORD kaze” Among the singers of modern times is none to equal
Homer , but he who aproaches the master most colsely in our experience of epic song is Avdo Medjedovic of Bijelo Polje , Yugoslavia. He is our present-day Balkan Singer of Tales” U prijevodu znaci da su pronasli u Avdi nekoga ko je ekvivalentan Homeru. Avdov najduzi ep je ” OSMANBEG DELIBASIC I PAVICEVIC LUKA” 13,331 stih. Maja mjeseca , 1939, na Cambridge, Massachusetts , Hrvat Nikola Vujnovic nakon transkripcije Avdovog epa” SULTAN SELIM CAPTURES KANDIJA” oko osam hiljada stihova zapisao je ovo” WEHN AVDO IS NO LONGER AMONG THE LIVING , THERE WILL BE NO ONE LIKE HIM IN SINGIG” ” KADA AVDA NE BUDE VISE MEDJU ZIVIMA NECE SE VISE NIKO NACI KO BI MOGAO DA STVARA KAO ON.” HENRY GLASSIE ; INDIANA UNIVERSITY – kaze za Lordov “THE SINGER OF TALES” ” PJEVAC PRICA” ” FOR THE FOLKLORIST LORDS SINGER OF TALES IS THE PRIME TEXT OF THE TWENTIETH CENTURY” sto znaci da je jedno od najznacajnijih literarnih djela prve polovine XX stoleca. O Avdu je pisao najveci bosnjacki lingvista i veliki specijalist ZLATAN COLAKOVIC, i Fulbrightov post-doktorski saradnik i Autor dva toma ” THE EPIKS OF AVDO MEDJEDOVIC” koji je znanstvenim krugovima predstavio novu teoriju i dokazao da su i Homer i Avdo zapravo bili posttradicionalni stvaraoci. Izuzev osnovne skole koja nosi naziv Avdo Medjedovic” ostali Bosnjaci pogotovu oni iz Bijelog Polja ni malo ne rade na promociji ovog velikog stvaraoca.
Do ovih gore navedenih saznanja dosao sam citajuci djela Alberta Lorda,
Georga Daneka , kao i Dr. Zlatana Colakovica
Kada su srpski popisivači predložili Avdi Medjedoviću da se izjasni kao Srbin muslimanske vjere, i srpski pjesnik, prkosno im je odgovorio:
– Ja sam Bošnjak i sve što sam stvorio pripada mom bošnjačkom narodu!
U popisnoj listi su upisali da je “nepismen”…..za čovjeka čije je djelo temelj moderne homeristike jer je poslužilo da se dešifruje tajna Homerovih epova i koji je tečno govorio turski, arapski i persijski jezik.
Od kad su Medjedovici Srbi? A jos Avdo panepase nikako to moze samo glupi Srbin da izvali i ostadne ziv.
Međedović was a Muslim Slav (or Bosniak) born in the town of Bijelo Polje in 1875, while it was a part of the Ottoman Empire. His family had Serbian Orthodox ancestry, being related to the Rovčani and coming from Nikšić, having been converted in the past centuries, though Avdo himself did not know when or why the family converted to Islam.
Avdo Međedović nacque a Bijelo Polje nel 1875 circa, quando faceva parte dell'impero ottomano. La sua famiglia, legata a Rovčani e proveniente da Nikšić, originariamente era ortodossa ma in seguito s'era convertita all'Islam per motivi ignoti ad Avdo.
da bili su pravoslavci srbi samo je i jedan dio bio katolika,nisici pola pola pesikani vecinom pa znaju i hrvati da ga prisvajaju..u bosni su ni(k)sici,gadno stradali od hrvatskog cvijeca u domobranskim uniformama 1942,12 clanova su ubili zbog podrske partizanima…
Hvala ti na ovim “informacijama”! Gdje bi mi bili da nam nije tebe!
jedan od najboljih Srpskih guslara 🙂
Avdo je jedini na svijetu inema mu ravna. A mi jesmo malu natod ali vrijedan i mi smo u mnogo cemu najbolji. Zivijo SANDZAK AUTONOMIJA!