Muslimani u fokusu ili sjeni

Muslimani su stoljećima njegovali nauku , čemu svjedoče neoborivi argumenti iz svijeta matematike, astronomije , hemije, alhemije, muzike i medicine.

Moderna istraživanja su ustanovila su ustanovila da je ljudska rasa izgradila svoju civilizaciju na obalama Šat el Araba i Nila odakle se postepeno širila različitim kanalima širom svijeta.

Islamski terorizam su dvije najslušanije riječi u posljednje dvije godine. Fraza, iako svim novinama poznata, a koji se ne ustručavaju pokazati koliko (ne)znaju o svojoj profesiji, o čemu govori ranije spomenuta fraza, upotrebom oksimorona tj., spajati nespojivo Islam=mir; terorizam=zastrašivanje, isto kao da kažemo „drveno željezo“.

TV kuće imaju monopol nad gledateljima – ono što čuju od njih to i aminuju. Čuju samo jednu stranu priče, često spekulacije i po tome se vode. Žao mi je zbog trenutnih dešavanja u svijetu , ali ono što ne možemo promijeniti i uraditi, to nismo ni dužni ni pred Bogom ni pred ljudima, ali, trebamo se zapitati koliko smo uradili!

Muslimani su stoljećima njegovali nauku , čemu svjedoče neoborivi argumenti iz svijeta matematike, astronomije , hemije, alhemije, muzike i medicine.

Kada govorimo o matematici, nezaobilazni su arapski brojevi koje je Zapad preuzeo od Arapa, trigonometrije nastavivši odande dokle su stigli grčki matematičari geometri i unaprijedili tu oblast. Sljedeća je algebra gdje su muslimani dali značajan doprinos svojim zalaganjem kada se ta nauka proširila u svijet – Španiju, Englesku itd., (predlažem pročitajte tekst Dostignuća muslimana u matematici  od autora Muhedina Hadžića, Glas islama, 29. izdanje, strana 21).

Ebu Ali el Hasan ibn el Hasan ibn el Hajam je rodjen u Basri oko 965., a umro u Kairu oko 1039. godine. On je bio najveći muslimanski fizičar i jedan od najvećih istraživača optike svih vremena. Bio je, takodje, i astronom, matematičar i liječnik pišući komentare Aristotela.

Arapi su imali prirpdnu sklonost za historiju ulažući neprekidan trud  u prikupljanju historijskih dokaza čiju su tačnost provjeravali pomoću odredjenih standarda koji su izvanredno funkcionisali kada bi se primjenili na vlastite izvore. Najveći historičar svog vremena bio je Ebu Džafer Muhammed ibn Džabir et Taberi, čije je monumentalno djelo Ahbari Resul we muluk pravi rudnik detaljnih i tačnih informacija. On je putovao širom svijeta i 40 godina je pisao 40 stranica dnevno.

Svakako, nezaobilazna ličnost kada govorimo o gramatici arapskog jezika jeste i čuveni mufesir poznatiji od predhodna dva gore spometuta imena, Ebu el Kasim Muhammed ibn Omer el Zamahšeri, nazvan Džarullah jer je dugo vremena živio pored Kabe. Njegva gramatika Kitabul Muffesal i njegov leksikonKitabul Mukaddimatjoš uvijek se smatraju standardnim djelima.

Sve do sada navedeno, navodi nas da vjerujemo u činjenice koje su iznesene i da već jednom stanemo na kraj sataniziranju muslimana i Islama svim nakaradnim i apsurdnim komentarima.

Muslimane proglašavaju iako su ti isti muslimani donijeli kupatila (hamame) na tlu Evrope sa dolaskom imperije Osmanlija. Javna kupatila (hamami) dio su islamske civilizacije. Najprije su bila prisutna u onim dijelovima Evrope gdje su vladali muslimani odnosno Španija, Sicilija, kasnije Madjarska te kako su napredovali Balkanom i šire. Tek krajem 17. I u 18. Stoljeću javljaju se u Zapadnoj Evropi. Prema svjedočenju samih Evropljana oni su svijest o redovnoj ličnoj higijeni tek tejem 19. I u 20.stoljeću, to piše komandant britanskih snaga u bici na Čanakkalama 1915. Godine, a u nekim danas „modernim gradovima 60-tih godina prošloga stoljeća. Obzirom da je islam u Evropi donio higijenu, stanovništvo je iz revolta prema tome još više odbacilo higijenu, tako imamo prijer Luja XIV koji se samo jednom okupao i to sa 7 godina a uzmimo u obzir da je volio baviti se fizičkim aktivnostima jako često, njemu se pridružila i kraljica Elizabeta koja se okupala svega nekoliko puta itd.

 Muslimane proglašavaju neukim i najblaže rečeno glupim,  ti isti muslimani su osnovali ili bili pioniri u svim svjetovnim naukama i izgradili postulate zdravog moralnog i socijalnog društva. Podaci o tome koliko su muslimani njegovali nauku govore i činjenice da su je halifa u Bagdadi plaćao suhim zlatom onome ko napise knjigu a dobijao bi zlata onoliko koliko bi knjiga težila. Da bi nekoliko stoljeća kasnije „moderni svijet“ bacio prasinu na zlatno, ali prašinu i blagi povjetarac sklanja sa zlata.

Muslimane naivaju „nemoralnim“ „radikalnim“ i „retrogradnim“ a ti isti muslimani su bili na ivici objave rata onome ko pokuša ukaljati čast sestri muslimanki. O tome govori i dogadjaj kada je poslanik Muhammed, s.a.w.s., napao jevrejsko pleme jer je jedan židov namjerno zakačio hidžab te joj ga strgao sa glave zbog čega je poslanik digao rat. Halifa Muaesim primio je poziv od jedne muslimanke koja je bila daleko „skinuli su hidžab muslimanki. Šta sve nevjernici rade muslimankama , a gdje si ti, o Muatesime!?“ Pa je Muatesim rekao: „Poslat ću vam takvu vojsku da će prvi vojnik biti kod vas tamo a moj zadnji ovdje još nije ni krenuo. Gdje su sada oni koji govore da je žena u islamu unazadjena!?

Tadodjer, Poslanik nam donosi zakon o ženi u vremenu kada su arapi ubijali žensku djecu jer su ih smatrali sramotom pa su ih žive zakopavali, “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće učini bez poroda. On, uistinu, sve zna i sve može.” (Aš-Š ura, 49.-50.)

Allah, dž.š., pojašnjava da su djeca hedija data roditeljima, bez obzira na njihov spol. Čak se u ajetu spominje prvo žensko dijete. Dakle, islam u ovom kontekstu prednost daje ženskom djetetu. Predislamski Arapi su postupali suprotno. Za njih je muško dijete bilo ponos i čast, a radjanje ženskog djeteta poniženje i nesreća. Zbog toga su novorodjenu žensku djecu ubijali, ili ih živu zakopavali.

Islam nas oslobadja tih predrasuda i pojašnjava da su sva djeca Allahova, dž.š., hedija te da su roditelji dužni da se prema toj hediji odnose na posebno lijep način. Zato se u narodu kaže da su djeca svjetiljke koje osvjetljavaju dom.

Dakle, ne može niti jedan insan satanizirati muslimane, dok prethodno nije pročešljao zvanču ehli-sunetsku literaturu o Islamu i muslimanima i stavove islamskih učenjaka o nekom dogadjaju. A, poslije toga ako bude imao ljudskosti u sebi neće iznijet neistine o muslimanima i islamu generaliziravši ih u sve negativno.

Da bih nabrojao uspijehe muslimana u naučnim poljima I umjetničkim mogao bih, haman, negoliko doktorata napisati, I uspiješno odbraniti ali nije poenta u tome, o drugim stvarima, se ovdje radi.

Naime, da li mislite da je ovo sve slučajno?

Svemu što danas imamo trebamo zahvaliti Allahu na Uputi I prvom kuranskom imperativu “Iqre!” (uči)

Jer čovjek tek kad zna I kad je obrazovan može pravilno rasudjivati o onome što je u njegovom intelektualnom domenu.

Muslimane u Bosni, a, nije bolje ni u Srbij, mediji odmah okarakteiziraju svim negativnim prije li se I sam Sud ili drugi državno-pravni organi o tome oglase I iznesu stav o tome I oni koji su I njih društvo etiketira I presudi im na osnovu glasina, što je u islamu zabranjeno, a pod sumnjom se ni u Medjunarodnom pravu ne može dati presuda na osnovu samo predpostavke, ali ljudi bez ikakve diplome mogu reći “kriv je”, euzubillah.

Dragi moji I cijenjeni muslimani, prije osude sebe I svoga, učite o sebi I svom iz provjereninh, zvaničnih izvora, a, ne iz medija koji sve dadoše da za rad svojih finansiskih interesa oljagaju drugog.

A, gopodo nemuslimani, prije nego se upustite u osudu, ako već hoćete osudjivati, informirajte se o tome što više I nemojte biti pristrasni, da ne biste iz neznanja nekome nepravdu nanijeli.

Autor: Benjamin Vejsilović