Svijet – Nakon otprilike četvrt stoljeća od kako ga je Norveška prihvatila kao političkog azilanta, osnivač grupe Ansar al-Islam suočava se sa 35 optužbi i podvrgnut je istrazi u trajanju od 700 sati.
Razgovarao: Ammar al-Hamdan
OSLO – Najmuddin Faraj Ahmad, poznat kao Mullah Krekar, osnivač je grupe Ansar al-Islam u pokrajini Irački Kurdistan, osoba koju traži Amerika. Samo nekoliko dana nakon što je izašao na slobodu iz norveškog zatvora, u iščekivanju je deportacije iz glavnog grada Osla, kroz nekoliko narednih sati, u logor za azilante, koji se nalazi u jednom norveškom selu.
Nekoliko sati prije stupanja na snagu odluke suda o deportaciji i stavljanju u kućni pritvor u azilantskom kampu, Al Jazeera se susrela sa njim i obavila opširan intervju vezano za prirodu optužbi protiv njega od strane norveških vlasti, i njegovom viđenju trenutnog razvoja situacije u arapskoj regiji, te pojavljivanju na sceni organizacije Islamska država i prirodi sektaškog sukoba. Slijedi transkript razgovora:
Na samom početku, kako opisujete prirodu trenutne konfrontacije između Vas i norveške sigurnosne službe?
– To je jedna u nizu njihovih đavoljih igara. Oni nemaju nikavih dokaza protiv mene. Prvo su izmislili cijeli slučaj i nazvali ga slučaj Mullah Krekar, a zatim nagomilali hrpu laži kako bi sakrili istinu u ovom slučaju koliko god mogu. Ovo je već trinaesta godina kako to pokušavaju, ali u tome neće uspjeti. Jer laž, ma koliko ona jaka bila, ne može pokriti istinu. Istina će kad tad izaći na vidjelo. Smatram da je ovo samo pokušaj da se postigne go u produžetku, rečeno fudbalskim žargonom. Nemaju ništa protiv mene, i mislim kako se ovo neće uskoro završiti.
Oni će i dalje ustrajno raditi na tome, jer imaju novac koji mogu trošiti u tu svrhu. Nastavit će i dalje obmanjivati svoje društvo, ali i kurdsko, također. Takva praksa će se i dalje nastaviti, jer smatram da postoje oni koji žive na račun slučaja Mullaha Krekara. Økokrim, norveški istražni odjel za ekonomski kriminal, potrošio je u 13 mjeseci 30 miliona kruna, odnosno pet miliona dolara. Znao sam reći sudiji: „Zbog čega trošite Vaš novac? Imam 600 kaseta, a Vi ih želite sve prevesti. Tu je i više od stotinu kaseta o retorici Kur'ana. Da ste mi samo rekli, izdvojio bi ih, da ne morate uzalud trošiti novac na njihovo prevođenje. Oni plaćaju 300 dolara za prijevod jedne kasete.
Nakon toga se sudija rasrdio, jer je bio svjestan činjenice da je ovo ekonomsko iscrpljivanje, pored toga što su pojedini političari preko mojih leđa pokušavali doći do pozicija u norveškom ministarstvu pravde i Evropskoj uniji. Čak su pojedini norveški političari i političarke dobili obećanja Georga W. Busha da će ih podržati u tome ukoliko mu pomognu da se iskonstruira cijeli ovaj slučaj.
No, zašto, prema Vašem mišljenju, norveški ministar pravde, koji pripada desno orijentiranoj stranci, zahtijeva od policije da Vas zatvori u kućni pritvor u azilantskom kampu gdje broj stanovnika ne prelazi više od pet hiljada ljudi?
– Kao prvo, smatram da je to zbog toga što sam Kurd. Nema ko da me brani i ne postoji država koja bi stajala iza mene, stoga veoma lako mogu biti doveden u vezu sa Al-Kaidom. Isto tako, lako me je povezati i sa iračkim predsjednikom Sadamom Huseinom, jer sam Iračanin. Naravno, i zbog toga što sam musliman, na što sam ponosan.
Takvih situacija je bilo i pokušavali su mi to pripisati. Spomenut ću vam samo jedan primjer kada me moj advokat nazvao i pitao gdje sam se nalazio tog i tog dana. Prema njegovim saznanjima, jedna tačka optužnice bila je da sam se određenog datuma nalazio u gradu Makhmur u Iračkom Kurdistanu na tajnom sastanku između pristalica Sadama Huseina i predstavnika Al-Kaide. Zamolio sam advokata da ništa ne govori o toj laži. Pustit ćemo ih da još to još preuveličaju i suočiti se sa njima na suđenju. Imao sam dokaz u pasošu da sam se tog istog dana nalazio u norveškoj policiji. To je samo jedan od primjera patvorenih dokaza na koje se oni oslanjaju u ovom slučaju.
Smatrate li da je odluka na osnovu koje se stavljate u kućni pritvor pravnog ili političkog karaktera?
– To je politička odluka, zasigurno. Cijeli ovaj slučaj je od početka do kraja politički, jer ja nikada nisam počinio zločin niti krivično djelo. Već 23 godine živim u Oslu i na mene se niko nikada nije požalio, od susjeda pa do malog djeteta. Moja porodica je kulturna, obrazovana i drži do vjere, što će vam svi potvrditi.
Nakon svih lažnih i izmišljenih optužbi sa kojima smo se borili, sada dolazi deportacija i egzil. Pa dobro, šta drugo da kažem na to, to su možda još tri godine. Otići ću tamo kao turist, kako me dočekaju, tako ću se i ja prema njima odnositi. Spremat ću im kurdsku hranu.“
Nakon svih lažnih i izmišljenih optužbi sa kojima smo se borili, sada dolazi deportacija i egzil. Pa dobro, šta drugo da kažem na to. To su možda još tri godine. Otići ću tamo kao turist, kako me dočekaju, tako ću se i ja prema njima odnositi. Spremat ću im kurdsku hranu, kao što su i oni mene dočekali sa tortom na kojoj je pisalo Krekar. Među nama će se, uz Božiju pomoć, razviti prijateljski odnosi.
I prije nego što sam stigao u Norvešku, osjećao sam izrazito poštovanje prema njihovom društvu, i to još uvijek osjećam. Slučaj protiv mene iz dana u dan sve je teži, ali i pored toga nisam promijenio svoje mišljenje o norveškom društvu. To je otvoreno, mirno i kulturno društvo. Mi, Kurdi, imamo jedan primjer koji kaže: „Nemoj mutiti izvor sa kojeg piješ.“ Ja sam pio njihovu vodu, ne želim ih izdati niti biti nepravedan prema njima. Pa čak i oni koji mašu repom u cijelom ovom slučaju, njih nema više od deset, i to su političari i službenici obavještajne službe. Nakon što se sve ovo završi, oni će sigurno izmisliti nešto drugo, no ja ću im se suprostaviti istinom. Obrazovan sam, mislilac, musliman i lider stranke, kao što su i oni lideri svojih stranaka. Svi potezi prema njima bit će isključivo na političkim osnovama. Znam da me žele uvući u nešto, i iskoristiti trenutno stanje islamofobije koje vlada. Način na koji ću se boriti protiv toga je istina, i to će biti jedini način obraćanja norveškom narodu.
Norveške obavještajne službe vide u Mullahu Krekaru opasnost po nacionalnu sigurnost Norveške, kako Vi gledate na to?
Ja nisam norveški državljanin. Nisam nikada bio uz ljevicu ili desnicu, niti sam ovo smatrao svojom terenom, pa čak ni jednoga dana. Došao sam ovdje kao gost. Međutim, šta mogu uraditi kao Kurd koji nema pasoša? Da sam imao pasoš ili državu, vratio bih se u nju.“
– Smatram da su za vrijeme mog trogodišnjeg boravka u zatvoru 90 posto čuvara, sa kojima sam se susreo, promijenili mišljenje o meni. Čvrsto sam ubijeđen u to. Trebali biste njima uputiti ovo pitanje. Za 23 godina moga boravka u Oslu, suočio sam se sa više od 35 optužbi. U sud sam ušao 50 puta i na ispitivanju proveo više od 700 sati. Trinaest dana uzastopno, od 8:00 do 16:00 h. Išli su čak i na univerzitet koji sam pohađao, kako bi se raspitali o meni i mojim ocjenama. Ne zbog toga što se boje mene, nego zato jer se boje suočiti sa svojom zajednicom. Oni ih lažu i dovode u zabludu, sve u strahu da ih ne upitaju: „Je li moguće da nas vi vodite kroz lavirint laži, dok Mullah Krekar govori istinu?“
Mullah Krekar nije norveški državljanin, nisam nikada bio uz ljevicu ili desnicu, niti sam ovo ikada smatrao svojom terenom. Došao sam ovdje kao gost. Međutim, šta mogu uraditi kao Kurd koji nema pasoša? Da sam imao pasoš ili državu, vratio bih se u nju. No, otrpit ću ovo i suočiti se sa njima strpljivo, sve dok se ne umore i dok ne ispliva na vidjelo prava slika o meni u norveškoj i kurdskoj zajednici, kako bi ljudi spoznali njihove laži i obmane. Oni neće utjecati na moju volju i ja ću ostati podignute glave, jer sam potomak Salahuddina al-Ayyubija.
Nakon što je prošlo toliko godina od osnivanja grupe Ansar al-Islam, i svega čemu ste svjedočili u zadnjih 10 godina vezano za razvoj situacije u regiji, kako Vi ocjenjujete ideologiju džihadskih grupa, i da li će dešavanja tokom svih ovih godina ići u korist regije?
– Smatram da će to ostaviti posljedice na cijelu muslimansku naciju, zbog toga što džihadski pokret nije nastao samo kao reakcija na trenutno stanje. Džihadski pokret u islamskoj naciji zasnovan je na tekstovima i dokazima iz Kur'ana i Poslanikove prakse. Naša muslimanska zajednica prolazila je kroz različite faze. Kao što je u periodu nakon kolonizacije prolazila kroz fazu apsorbiranja traume nastale usljed kolonizacije. Naša muslimanska zajednica raspala se na 56 država i 76 manjina koje su u potpunosti prognane. Zatim su uslijedili režimi, i to kakvi režimi? To nisu kraljevine kao britanska kraljevina, parlamenti nisu poput onog u Francuskoj, a zakoni nisu jednaki zakonima u Švedskoj. To su lažni i propali režimi, što je pokazao i eksperiment sa nacionalizmom i socijalizmom. Sekularizam, kojem su date uzde vlasti u ruke, dovodi do pojave islamista i faze povratka našoj vjeri. U jednoj od narednih faza, džihadski pokret se odvaja i postaje samostalan pravac.
Džihadisti su škola, oni imaju svoju viziju. Neki od njih griješe tu i tamo, ali realnost potvrđuje da Zapad ne dozvoljava Muslimanskoj braći da u Egiptu dođu na vlast, i to kroz slobodne i poštene izbore. Naša zemlja pripada nama, i mi imamo pravo da sudimo na osnovu naših vizija proisteklih iz Kur'ana i sunneta, te da vratimo našu zemlju, ekonomiju i viziju ponovno u život. Niti jedan zapadnjak nema pravo da se u to miješa, pa ni čak ni u najmanji detalj. Njihove vrijednosti nisu ništa bitnije od naših.
Kako Vi vidite budućnosti sektaškog sukoba u regiji nakon izbijanja sirijske krize i njenog daljeg širenja na područje Iraka?
– U narednih 50 godina na tim prostorima će vladati neredi između sunita i šiita, dok će dogmatsko sektašvo postati alternativa nacionalizmu. Kurd i Arap trenutno se ne bore zbog nacionalizma, kao ni Baludži, Perzijanac ili Turčin, ali su svi oni okupljeni oko zajedničkih vjerskih principa. Iran predstavlja centar toga usmjerenja, dok Iranci žele najistaknutiji položaj, no izgubili su milijardu muslimana kako bi zadobili 175 miliona šiita, i sve što su mogli imati, izgubili su.
U narednih 50 godina na tim prostorima će vladati neredi između sunita i šiita, dok će dogmatsko sektašvo postati alternativa nacionalizmu. Kurd i Arap trenutno se ne bore zbog nacionalizma.“
Smatram da će šiiti doći do tačke koja će biti poput talasa koji nestaju. Sirijski režim će, uz Božiju pomoć, propasti, a borci na Božijem putu ostvariti svoje ciljeve. No pri tome trebaju biti realni, a ne da zamišljaju kako će formirati državu „pravedne vlasti.“ Također, smatram da će doći do raskola poput onih u Afganistanu između Hekmatyara i Rabbania. Mislim da će utjecaj Hezbollaha postati još manji, dok će se Husi ponovno vratiti na scenu, ali ne onako kako je to bilo, nego samo u okviru njihovih regija. Sirija će i dalje iscrpljivati Iran sve do momenta dok ne padne Bashar al-Assad i njegov režim, i Zapad će im dopuštati da nastave sa svojom podrškom režimu. Ovaj režim će neminovno pasti, uz Božiju pomoć. To će biti veoma iscrpljujući rat za Iran, zbog čega će njihova ekonomija doživjeti krah. Već sada imaju 10 miliona ljudi koji žive ispod granice siromaštva!
Grupa Ansar al-Islam predstavljala je prvu džihadsku organizaciju koja je počela pružati otpor stranoj okupaciji u Iraku, prije formiranja organizacije Al-Kaida pa sve do IDIŠ-ove dominacije. Je li onda ideja Ansar al-Islama u skladu sa perspektivama i politikom IDIŠ-a.
– Ne mislim da je to tako. Ansar al-Islam je produžetak drugih islamskih pokreta koji su mu prethodili, poput islamskog pokreta i islamske grupe i islamske armije. Islamisti Kurdistana su poput islamista u Palestini, odnosno frakcija nacionalističkog oslobodilačkog pokreta. Možemo reći i patriotskog, jer nacionalizam ovdje ne podrazumjeva sekularizam. To je predstavljalo osnovnu logiku kojom smo se vodili. Nakon toga dolazi okupacija, i prema onome što nam je nalagalo naše razumijevanje propisa, bili smo se dužni boriti protiv te okupacije. Zbog toga pripadnici ovog pokreta napuštaju kurdska područja i odlaze u borbu protiv Amerikanaca u Mosulu, Diyali, Ramadi, Bagdadu i drugim mjestima.
Ansar al-Islam više nisu kao nekada. Kurdski islamisti su nacionalisti kao i ostali Kurdi, i svi dijelimo zajedničke zahtjeve Kurda. Nema sumnje da pojedini Kurdi odlaze i u druge skupine, slobodni su ljudi i to je normalno.
Neki posmatrači smatraju kako je uloga IDIŠ-a zapravo borba protiv sunitskih islamskih militantnih grupa u ime regionalnih i međunarodnih snaga, te iskretanje slike o takvim grupama u regiji i svijetu, dok pojedini džihadski teoretičari smatraju da IDIŠ predstavlja katastrofu za džihadski pokret i islam, vidite li ove ocjene kao realne?
– Kad god nestane centralne vlasti i uloge centralne države u nekome području, te oružje postane dostupno ljudima, dešavat će se ovakve stvari. Stvarnost na koju ukazuju ovi islamisti odgovara tome, ali zar nije bila ista situacija u Afganistanu? Zar rukovodstvo Shoura al-Nizara, koji su bili uz pokojnog Ahmada Saha Massouda, nisu ubijani od strane Islamske partije? I zar Taliban nije ubijao lidere Islamske partije? Zar u Azerbejdžanu nije bilo centara moći, a svi su bili naoružani?
Prema tome, sve dok bude oružja, a ne bude centralne vlasti situacija će biti ista kao u Libiji. Veoma smo tužni kada vidimo da u Libiji islamske snage napadaju jedni druge, ili u Siriji ili Iraku, bez obzira kako se te grupe zvale.“
Nakon odlaska Mohameda Saida Barre u Somaliju, zar tamo nije bilo prije islamista militantnih centara koji su se međusobno ubijali na tom prostoru? Isto je i sa islamistima. Oni su ljudska bića koja poniču iz ove realnosti. Stoga poručujem svoj braći u zemljama džihada da pokušaju, koliko god je to moguće, postavit u svoje prve redove one koji su širokogrudni i duboko sagledavaju stvari kako bi približili stavove, jer oni koji se odgajaju u neuobičajenim okolnostima imaju i očekivanja prema idejama kojima se vode.
Kad je Irak okupiran, zašto su svi ostali iznenađeni velikim brojem džihadskih grupa. Sadam Husein je bio diktator, istina je da su ubijani i šiiti i Kurdi, ali on nije dozvoljavao ni sunitima da podignu svoju glavu. Ili u najmanju ruku da se dogovore bar u nekim idejama, zbog toga su se i pojavile mnoge snage sa različitim stavovima. Grupa Al-Kaida, ili grupa Abu Musaba al-Zarqawija, prvo se borila sa grupom Ansar al-Islam, i petorica naših drugova ubijena su njihovim rukama.
Prema tome, sve dok bude oružja, a ne bude centralne vlasti situacija će biti ista kao u Libiji. Veoma smo tužni kada vidimo da u Libiji islamske snage napadaju jedni druge, ili u Siriji ili Iraku, bez obzira kako se te grupe zvale. Sami nazivi nisu bitni, bitna su djela. Osjećamo tugu zbog ovakve situacije, ali moramo priznati da je realnost jača od naših kapaciteta.
Već dugo vremena živite u Norveškoj, i odobren vam je politički azil u zemlji, zar ne smatrate da ova država ima pravo da traži od Vas, ali i ostalih političkih imigranta, da budete zagovornici integracije sa društvom koje Vas je primilo?
– Naravno, nema sumnje da ova zajednice ima svoje pravo. Mi smo stigli u ovu zemlju i, prema četiri priznate pravne škole u islamu, između nas i njih postoji ugovor o sigurnosti. Taj ugovor ne mora biti u pismenoj formi. Samim mojim dolaskom u ovu zemlju on stupa na snagu. Taj ugovor podrazumjeva sigurnost njihovog života, imetka i časti, kako njih tako i svih ostalih koji žive u Norveškoj. Još od prvog dana se pridržavam toga, a to bi trebali poštovati i svi drugi muslimani.
Nikada nikoga nisam podsticao protiv norveškog sistema. Naprotiv, svaki put kada bi na mene vršili pritisak nisam gubio svoju ravnotežu utemeljenu na islamskim propisima, a ne interesima. Mi ne pripadamo pragmatičnom oportunizmu. Mi smo sljedbenici Božije knjige i Poslanikovih riječi, i čvrsto se držimo svoje vjere. Ukoliko se budemo držali svoje vjere, oni će nam polako početi i vjerovati. Međutim, problemi i nastaju zbog nedovoljne predanosti vjeri.
(Al Jazeera)
