Iz rezervata na Karpatima u Rumuniji, u “svoj dom” na Mojstirsko-draškim planinama kod Tutina u oktobru prošle godine “vratio se” mrki medvjed Uspavanko, i već je, na radost stručnjaka koji satelitski prate njegovo kretanje, “osvojio” potrebnu teritoriju u kanjonu Ibra, iznad jezera Gazivode i u prijedelu Mojstirsko-draških planina.
Povratak Uspavanka koji je, pošto su mu lovokradice ubile majku dok je još bio beba, sa još dvije sestre, iz ovog kraja 2013. godine otpremljen najprije na Palić, a potom u Rumuniju, raduje sve u Šumskom gazdinstvu Tutin, a posebno šumara Sabahuda Hačkovića, koji je troje iznemoglih mečića pronašao na lokalitetu Oklačka glava, hranio ih danima na cuclu i brinuo o njima sve dok nisu ojačali i bili spremni da odu u zoo-obdanište na Paliću, a potom 2014. godine u rumunsku “divljinu” da ojačaju i da budu što dalje od ljudi.
Da su se zbližili sa ljudima, više nikada ne bi mogli da se vrate na teritoriju sa koje potiču.
– Na sreću, Rumuni su odlično odradili svoj posao, Uspavanko je odmah na Mojstirsko-draškim planinama našao svoj brlog, uveliko se odomaćio i “pripitomio” u smislu da ne čini nikakvu štetu i da nije agresivan, lijepo je prespavao zimu, nema kontakte sa ljudima, viđamo ga i pratimo satelitski, sam sebi uglavnom obezbjeđuje hranu (posebno voli šipurak i med), a i mi mu malo pripomognemo. Na Karpatima je još ostala jedna od Uspavankovih sestara, druga je stradala, najvjerovatnije u obračunu sa drugim medvjedima, očekujemo da će nam se i ona uskoro pridružiti i da će se sa bratom brzo snaći u “rodnom kraju” – ističe lugar Hačković i naglašava da je presrećan što je spasao mečiće i što oni ponovo krstare krajem kojim i on svakodnevno godinama krstari.
Kada je u oktobru prošle godine vraćen na Mojstirsko-draške planine Uspavanko je imao 19 mjeseci i 80 kilograma, sada je stariji i jači, procjenjuje se da ima oko 150 kilograma, i dio je kolonije od 20 do 25 zakonom zaštićenih mrkih medvjeda koja se formira u ovom dijelu Srbije. Da nije drskih lovokradica (ubice Uspavankove majke još nisu pronađene, a u međuvremenu je odstreljeno još nekoliko medvjeda) bilo bi ih znatno više. Cilj Šumske uprave u Tutinu je bar 50-60 medvjeda.
Najveća kolonija mrkih medvjeda je na Tari i okolini, neki su teški i po 300 kilograma i mogu da nose plijen iste težine.
PRESELjENjE
Lovokradice su ubile njegovu majku dok je još bio beba, sa još dvije sestre. Iz ovog kraja 2013. godine otpremljen je najprije u zološko obdanište na Paliću, a potom u Rumuniju daleko od očiju da bi ojačao.
NEUHVATLjIVI I POKRETLjIVI
U tutinskoj šumskoj upravi ističu da je mrke medvjede koji kao Uspavanko nemaju ugrađen čip, teško pratiti, jer su vrlo pokretljivi i neuhvatljivi. Primjera radi, medvjedi sa Mokre gore i Mojstirsko-draških planina kreću se u radijusu od Kosova do Ivanjice, lako preplivaju Ibar i Ribarićko jezero (čak i turisti često vide i slikaju kako plivaju u jezeru) i odu “na izlet” do Golije i okoline Ivanjice.
(Novosti)
Bravo, prelijep tekst, ima ih hvala Bogu. Ja to znam, čak je jedan dolazio ove godine nocu do naseg kampa u kanjonu Ibra, mozda bas “Uspavanko” :). Nazalost nije redak slučaj i da u istom tom kanjonu vidimo ljude koji jedu srnetinu sa Mokre Gore. Jos jednom hvala na ovako lijepom tekstu, uz nadu da će ljudi vremenom postati razumniji a medvedi to dočekati.