Luksemburg – Prilikom obilježavanja treće godišnjice Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) Luksemburga, svečano je dodijeljeno priznanje “Mulla Osman Hrastoder”, predsjedniku Šure (SHOURA) Sabahudinu Selimoviću. Zamolili smo gospodina Selimovića da za naš portal Identitet.lu prokomentariše na koji način je doživio dodjelu ovog značajnog priznanja.
“Sjeme bošnjačke renesanse je definitivno posijano, a najbolji agrument koji govori u prilog ovoj konstataciji je i neprestano uklanjanje nataložene, višedecenijske, a ponekad i viševjekovne prašine sa likova i djela onih čiji su najuzvišeniji ideali predstavljali očuvanje svog vjerskog i nacionalnog identiteta, težeći u tome isključivo Božijem zadovoljstu.
Tako su sebebom svjesnih i nadasve odvažnih ovdašnjih Bošnjaka, punim sjajem ponovo zablistali lik i djelo Mulla Osmana Hrastodera.
Originalan lik, pretočen u originalnu ideju ne može izazvati ništa drugo do originalnog osjećaja ispunjenosti i zadovoljstva kod svakog dobitnika ovog, za nas Bošnjake Luksemburga, izuzetno prestižnog priznanja.
Ja to i iskreno svjedočim, pitajući se da li je ja zaista i zaslužujem?
Uvijek sam se iskreno radovao uspjehu svakog Bošnjaka i njegov uspjeh doživljavao kao svoj, pa makar se radilo o osobi za koju po prvi puta čujem.
Moja satisfakcija će biti potpuna ukoliko oni iskreni Bošnjaci, kojih je hvala Dragom Allahu puno, a posebno oni koji me poznaju, i oni sa kojima sam zajedno nastojao, uz Allahovu dž.š. pomoć, doprinijeti boljitku muslimana Luksemburga, a samim tim i cjelokupnoj zajednici, ovo priznanje budu doživljavali kao svoje, jer ono i jeste njihovo.
Izuzetno mi je drago što je neko prepoznao naš trud i naš angažman na polju boljeg organizovanja i u ovdašnjem društvu bitisanja muslimanske zajednice, potpuno ubjeđen da rezultati i eventualni uspjeh dolaze od Stvoritelja svih svjetova.
Oni, naši preci su uspjeli. Mi ih se sjećamo sa ushićenjem i ponosom. Nisu poklekli, nisu zloupotrebili, nisu izdali, već su nama u amanet ostavili ono što su vjekovima odlučno i ljubomorno branili i čuvali – domovinu Bosnu i Sandžak dragi nam zavičaj.
Upitamo li se da li će se i po čemu, jednoga dana, neko prisjetiti i nas, današnjih Bošnjaka? Šta ćemo mi predati budućim pokoljenjima? Naš egoizam, naš kukavičluk, našu zavist ili pak našu uskogrudost? Istina je, takvih nas je puno, ali djela i nesebično zalaganje naše mladosti kroz BKZ i slične organizacije ipak me čine optimistom. Na tome im zahvaljujem i molim Njega Uzvišenog da ih nagradi najlepšom nagradom.”
Priznanje koje je ustanovila BKZ Luksemburga dodjeljuje se jednom godišnje u mjesecu martu. Priznanje se dodjeljuje istaknutim članovima bošnjačke zajednice u Luksemburgu za afirmaciju bošnjačkih vrijednosti i interesa, te je do sada dodijeljeno Suadi Duraković Agović, Mugdinu Haliloviću, i sada Sabahudinu Selimoviću.
Pogledajte kratki video zapis zabilježen tijekom dodjele priznanja Sabahudinu Selimoviću.
Zbog čega priznanje nosi naziv «Mulla Osman Hrastoder»?
Na ovo pitanje ćemo najbolje odgovoriti ukoliko se prvo prisjetimo ko je u stvari bio Mula Osman Hrastoder.
Mulla Osman Hrastoder (1895 – 1946) je rodom iz Južnog Sandžaka, tačnije iz sela Radmance kod Petnjice. Alim i poliglota, koji je dao ogroman doprinos u spašavanju bošnjačkog stanovništva Gornjeg Bihora od četničke kame u toku Drugog svjetskog rata. Mulla Osman je čovjek koji je na vrijeme uvidio šta se sprema Bošnjacima u tom dijelu Sandžaka, te je bio organizator i vođa tamošnje Muslimanske milicije, zahvaljujući kojoj Gornji Bihor nije doživio sudbinu Šahovića (1924), Limske doline (1943) i mnogih drugih sratišta Bošnjaka. Pitanje je da li bi u Luksemburgu uopće i bilo u zadnjih 20 godina, azilanata iz Gornjeg Bihora, da nije bilo Osmana i njegove odbrane tog kraja? Svoje neprijateljstvo Mulla Osman nije izražavao samo protiv otvorenih koljača bošnjačkog naroda, tj. četnika, već i protiv partizana, tj. komunista, u kojima je Osman vidio prikrivene koljače bošnjačkog identiteta, tj. njihovih kulturnih i duhovnih vrijednosti. Ostala je poznata u narodu Mulla Osmanova izreka «I partizani i četnici su u toku rata na isti brus oštrili nož za Bošnjake». Vrijeme je pokazalo, a i dalje pokazuje, koliko je bio u pravu. Po okončanju rata, Mulla Osman je ubijen od strane UDBE, u zimu 1946. godine.
Zbog svega pomenutog i nepomenutog. Zbog Osmanovog znanja i prakse. Njegovog gaziluka i šehitluka. Njegove visoke svijesti i vizionarstva, BKZ Luksemburga želi da očuva sjećanje na tog bošnjačkog, sandžačkog mudžahida, i ponudi ga kao model Bošnjacima i Bošnjakinjama koji dolaze, stoji u obrazloženju BKZ Luksemburg.
(Identitet.lu)
E,bas vam je dobar ovaj Mulla Osman aga milicajac u ratno doba..A kolko je bio dobar covek to se opisat ne mere…Cak ga je i Udba mlogo zagotivila ,pa posle jedne lude terevenke neka budala iz Udbe izvadi smajser misleci da medved izlazi iza bukve a iz nehata ubi nesrecnog Mulla Mahita ,pardon Osmana…Ako je bosnjacka omladina pala na to da joj ovakvi budu idoli onda lose nam se pise! No,dijaspora pare daje pa se mora klanjat i dupe lizat jel?