Licemjerni Svijete

Čudan zeman nastade,

Sve zlikovac postade,

Din-dušmanin postade,

Šta se hoće zaboga?

…

Stihovi i misli poslije kojih je teško govoriti, iako nam daju za pravo da kažemo više nego što smo do sada kazali. Ali ne da kukamo, jer i onako se naš vapaj ne čuje.

Nismo Francuzi, ni Englezi, ni Danci, ni Norvežani, niti smo Španci, a o Amerikancima da i ne govorim… Nismo mi oni koji nered čine, makar i svi oni željeli da tako bude. A tako nije i neće biti. Neće ni oni koji nered čine i nepravdu uspostavljaju u tome uspjeti.

Zulum se kida kada je najdeblji, nasuprot svemu drugom što se kida kada je najtanje.

Znaju to oni odlično. Licemjeri koji na sebi svojstven način prašinu podižu, a prašinom koju podižu samo svoju golotinju prikrivaju. Apsolutno ništa više od toga. Ali prestat će to licemjerni svijete. Ti što bi živote da dijeliš na bitne i manje bitne, ili još gore, na nebitne. Ti što misliš da si moćan toliko, da si za pravo sebi dao i to odlučivati. Ti što ne znaš za Palesinu, Somaliju, Siriju, Nigeriju, Burmu, Egipat, Jemen, Afganistan, Iran, Irak… Ti što popunjavaš prve redove sale pozorišta kako bi na daskama istog gledao predstave tragedije koje si sam režirao. Spustit će se zavesa na sve to. Takva su pozorišna pravila. A šta poslije? Zar ne misliš da je i tebe neko stvorio? I tebe i tvoj krvavi teatar. Pa kako onda misliš da si moćan? Kako misliš da si neko ko može suditi a i sam čeka Dan sudnji? A blago onome ko se za pravdu bori i nepravdu izrdži.

Izdržat će samo oni iskreni, pravični, oni koji su svrhu i cilj postojanja spoznali. Izdržat će oni sve te nepravde koje im se nameću: haos, ekstremizam, separatizam, terorizam… i mnoge druge. Ali, ove nam se nekako najviše spočitavaju i zbog njih najviše stradamo. I naravno da ti se neću pravdati licemjerni Svijete. Znaš da nisam to što mi namećeš! A, također, odlično znaš ko su teroristi, ekstremisti, separatisti… Uostalom, kakav si to režiser ako glumce svoje ne poznaješ. Zaista mi je čudna uloga onih koji sebe ubijaju. Ne znam da li na drugome Svijetu očekuju Oskara za glavnu ulogu, ali znam da su put u propast odabrali i da režiser uživa u njihovom propadnjau. Previše si licemjeran Svijete! Ali neću ti ja suditi. Ni ja, ni svi mi koji nismo pristali da budemo uloge u tvojim filmovima.

Otpor ćemo svakao pružiti. Jedan od načina je i onaj koji je Mahatma Gandi preporučio: „Moramo pružati otpor ugnjetavanju ali nipošto ne smijemo nanositi zlo ugnjetaču, njega moramo pobjediti ljubavlju“. Možda se pitaš kako ljubavlju? Kako pored svih nepravdi? Pa baš tako. Ima tebi ko će suditi. Sudit će i tebi i meni Onaj koji nas je i stvorio. A način mog pružanja otpora je simbol moje veličine. Ti možda i ne znaš šta je to ljudska veličina. Jer za tebe te vrijednosti ne postoje. Ali znaju oni koji vijekovima od tebe nepravdu trpe.

Izdrži umete! Ponosno i dostojanstveno, onako kako to Gospodar Uzvišeni traži. Gospodarevom zadovoljstvu teži i za ono što od tebe traži se bori. Jer ti koji se tako boriš, možeš i jedini imaš pravo držati lekcije o toleranciji, miru, redu, pravdi, poštenju. I bit ćeš uvijek uspravan! A ti licemjerni Svijete propadaj, sam si sebi najgori režiser. Imam ja snage i pored svega ruku spasa ti pružiti. Ali ti nemaš snage u srcu i duši da je pružiš. Crno je to srce. I to mnogo, za razliku od bistrog izvora sreće, onoga kome si mislio tu sreću uskratiti.

Autor: Emir Preljević