Kriza Zapada u razumijevanju islamske civilizacije

Namjera ovog teksta nije da favorizuje islam i njegovu superiornost, niti da slijepo kritikuje Zapad i njegove vrijednosti. Osnovni cilj mu je da, krajnje objektivno, analizira pogrešan pristup Zapada u razumijevanju drugog i drugačijeg, u ovom slučaju islamske kulture i civilizacije.

Pokušaj izazivanja sukoba između civilizacijskih sila, islamskog svijeta i Zapada, predstavlja dodatno kompliciranje u razumijevanju pravilnih odnosa islama i zapadne kulture, kao i bojazan da će u budućoj etapi odnosa islamska opcija biti sve uticajnija. Svjesni smo da eventualni konflikt neće donijeti boljitak niti jednoj od strana. Na drugoj strani, želja i nastojanje za razumijevanjem drugog i drugačijeg, uz dužno poštovanje i toleranciju, daje nadu da svijet i život na njemu imaju smisla i da se krećemo u pravom smjeru.

Oni koji preferiraju izbor sukoba i konfrontacije, povodeći se za argumentom sile i moći, žive u imaginarnom svijetu mašte i ličnih iluzija. Oni kao da šalju poruku drugima da je nužno ponašati se poput jakih i samovoljnih! Medijske i kulturne institucije Zapada, da bi opravdale ovu opciju pred razumom običnih ljudi, koristile su argumente da je kriza s kojom se Zapad počeo sučeljavati proizvod islamske kulturne i ekonomske industrije, koja je u opticaju u naprednim islamskim zemljama, te da je to prijetnja postojanju zapadne civilizacije i njenog progresa, pretendujući da to i postane preovladavajuće mišljenje na Zapadu.

U stvarnosti ne postoji prijeteća islamska opcija u ovom pravcu. Ona, pak, može nastati samo kao posljedica arogantnog i jednosmjernog odnosa zapadnog društva prema islamskoj misli i njenim vrijednostima.

Povodeći se za uputom svih Allahovih vjerovjesnika, muslimani žele mir, slobodu i pravdu, toleranciju i plemenitost, te ostavljanje prostora i mogućnosti da zapadni čovjek, objektivno i u miru, pokuša razumjeti islam. Islam je poruka univerzalnih značenja koja se uzdiže iznad ljudskih pobuda i hirova, te pruža priliku svakom pojedincu da se napije sa tog nepresušnog vrela, koje nikada neće presahnuti, te da se upozna sa originalnim islamskim pogledom, njegovom kulturom i civilizacijom. Jer, ljudi se plaše, a onda i mrze ono što ne poznaju!

Kada je u pitanju stvarno stanje muslimana danas, iako ono u potpunosti ne reprezentuje islam, činjenica je da je život velike skupine muslimana, koju ne ograničava država niti jezik, prožet islamom, te da oni uvažavaju ispravno poimanje islama kao srednjeg puta, te vjeruju u njegovu božansku viziju. Realnim i racionalnim sagledavanjem stanja priznajemo da postoje mnoge pogrešne pojave u praktičnom upražnjavanju islamskog življenja. Ipak, one se mogu liječiti i ispravljati. Takve nagovještaje predstavljaju zadnja dešavanja širom islamskog svijeta. Začuđuje činjenica da Zapad, uprkos proklamovanim vrijednostima: objektivnosti, istinskog naučnog istraživanja, slobode i snage argumenata, iznosi pristrasan i neobjektivan pogled na islam. Kada govori o negativnostima vezanim za život muslimana, što je česta tema zapadnih medija, a što je preduslov islamofobije, onda se navode probrani, selektivni primjeri koji ni približno ne odražavaju realno stanje stvari. Konačno, Zapad ovakvim postupcima ne postiže ništa u svoju korist, osim nepotrebnog pribavljanja neprijatelja i opozicije.

Odnos sa drugim svjetonazorima i drugačijim stavovima islam definiše kroz dva ajeta Allahove knjige:

„Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.“ A na drugom mjestu se kaže: „Allah vam zabranjuje da prijeteljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.“ (El Mumtehina, 8-9)

Logika razuma nužno nalaže poštivanje ovih pravednih principa u odnosima. Zapad, definitivno, preživljava veliki problem sa samim sobom, u vlastitom nerazumijevanju. On nije u stanju razumjeti svoju bit, kao što nije u stanju razumjeti drugo i drugačije. Zapad sebi daje za pravo da mrzi druge i da ih osuđuje za „zlo“, te projektuje strategije na osnovu kojih će s njima ulaziti u sukob. Međutim, uzvraćanje Zapadu istim osjećanjima se tretira zločinom, te je po njima nužno da cijeli svijet prihvati pravilo: „Ako nisi sa mnom, onda si protiv mene.“ Ovo nepisano pravilo traži od Zapada da i sam vjeruje u njega kada ga nudi islamskom svijetu, ili nekoj drugoj svjetskoj civilizacijskoj sili, koje još uvijek vole da uživaju u svom postojanju i suverenitetu. Jedan od problema zapadnog mentaliteta je i taj što je to mentalitet individualističkih stremljenja, kojem je teško razumjeti opcije ostalih i njihove težnje. Zapad ne krije da mrzi civilizacijske snage koje su mu, ili bi mu mogle biti, rivali. U tom smjeru islamski svijet hita krupnim koracima. Islamska vizija koju smo pomenuli kroz prethodna dva ajeta udara temelje pravednog odnosa u razumijevanju Zapada i okvira kroz koje će se čuvati zajednički interesi. Islam može i želi definisati odnose sa Zapadom u duhu vjerskog ekumenizma, inter-religijskog i inter-kulturalnog dijaloga i uvažavanja, ali je problem u tome što Zapad nije u stanju poimati odnos sa islamom. Važno je za Zapad, svim njegovim društvenim slojevima, da shvate i razumiju da, iako možda muslimani djeluju naivno u njihovim očima, nije dobro da ih tako shvate i prihvate. Muslimani posjeduju dovoljnu dozu inteligencije, ponosa i dostojanstva, koji će se vrlo brzo osjetiti širom islamskog svijeta. Ako Zapad smatra da je prije nekoliko stoljeća izašao iz tmine i zaostalosti, muslimani ga podsjećaju da su vrijeme neznanja i učmalosti prevazišli prije četrnaest vijekova! Stoga, pozivamo pojedince na Zapadu da razumijevaju stvari onakve kakve jesu, bez predrasuda i licemerja, te da se riješe egoističnih sila koje zapadno društvo vode u neminovan sukob i uništenje, istovremeno tragajući za univerzalnim vrijednostima koje će promovisati, ali ih i sam poštovati.

Konačno, trebalo bi svima u svijetu da bude jasno, pa i Zapadu, da shvatanje islama i njegovo tumačenje je pravo muslimana, a ne aukcija na kojoj će učestvovati sa svojim ponudama i licitirati kvazi naučnici, političari i ideolozi. Sa islamske tačke gledišta voljeli bismo kada bi čovjek na Zapadu imao istinsku slobodu da traga za onim što je bolje. Tada bi, siguran sam, upoznao i shvatio pravu poruku islama koja zahtijeva poštovanje i uvažavanje kao nužnu reakciju zdravog i umjerenog razuma, oslobođenog predrasuda i unaprijed donijetih zaključaka. Zapadni čovjek mora prevazići zastarjele i stereotipne vizije vjerskog života koje mu je zacrtala srednjovjekovna crkva. Ponuđene predožbe o islamu su pogrešne i tendenciozne. Stvarnost koja obećava je sveobuhvatna vizija islama i cjelovit pristup životu.

Još jedna prepreka Zapadu u zdravom razumijevanju islamske kulture i civilizacije jesu projektovane teorije nekih zapadnih mislilaca o sukobu civilizacija. Sreća je to što su njihove prognoze historijskih događaja samo teorije, a sami autori zakašnjeli krstaši dvadeset i prvog vijeka. Temeljni principi civilizacije zasnivaju se na omogućavanju pojedincima, zajednicama i narodima da upražnjavaju svoje kulturne, vjerske i nacinalne posebnosti, čuvajući i njegujući vlastiti identitet. Nažalost, Zapad nije spreman muslimanima ponuditi pravo na njihovo originalno shvatanje i razumijevanje islama, onako kako to oni žele i osjećaju. Ovo je površnost Zapada u razumijevanju drugačijih pogleda i opredjeljenja, kao i nerazumijevanje vlastite krize i njenog rješenja. Na tom putu, univerzalne poruke islamske Objave mogu pomoći Zapadu u razrješenju napetosti i nerazumijevanje koje su svakim danom sve više prisutne na tom podneblju. Zakoni pravde, vrline i morala zahtijevaju da postoje zajednički interesi kod svih strana i da ih treba poštovati i odnositi se iskreno prema njima. Njima treba davati prednost nad vlastitim egoizmom i pretjeranim ambicijama.

Mr. Mustafa-ef. Fetić

Izvor: fis.edu.rs